Uoči izbora u Novom Sadu: Ko oživljava vojvođanski separatizam?

"Vojvodinu niko nema pravo da naziva severnom srpskom pokrajinom, jer ona to nije i nikada to neće biti", poučava lider Pokreta Autonomija Aleksandar Odžić koji u jednom od svojih časova geografije na Tviteru dodaje i da je "severna Srbija Beograd", a "Vojvodina Evropa".

I u toj takvoj, po svemu ipak severnoj Srbiji, Odžić je ovih dana rešio da iskuša svoju političku sreću i oproba se kao kandidat za gradonačelnika Novog Sada, odnosno, nosilac izborne liste "Novi Sad- glavni grad, Pokret Autonomija".

Kao jedan od svojih krucijalnih projekata, ovaj političar najavljuje uklanjanje spomenika kralju Petru (što bi on rekao: "konjaniku") i podizanje obeležja Mariji Tereziji, što bi valjda i dokazalo njegovu tezu kako Vojvođani "nisu deo srpskog sveta".

Poznavaoci novosadske političke scene, međutim, Odžiću ne predviđaju da će uspeti da ostvari svoje, u najmanju ruku autonomaške snove, pa čak u njemu ne vide ni, koliko god se on to trudio da bude, "novog Nenada Čanka". Nemoguće je, ipak, ne zapitati se - pogotovo kada se političar sa, može se reći, separatističkim težnjama uključi u izbornu trku – da li je i koliko opasan ovaj "dašak" separatizma koji se ponovo pojavljuje u političkom pejzažu Vojvodine.

Politički analitičar Ognjen Karanović nema dileme da je vojvođanski separatizam poražen "pre osam godina kada je došlo do promene političkih struktura u severnoj pokrajini". Međunacionalni odnosi su potpuno stabilni i za sagovornika RT Balkan oni su "model onoga što nas ubeđuju da je evropska vrednost, a zapravo je vrednost srpskog naroda - da sa komšijama i sugrađanima gradimo bliske i partnerske odnose".

"Vojvođanski separatizam ili autonomaštvo predstavlja politički i duhovni izraz antisrpske histerije, antisrpske politike i ogoljenog autošovinizma. Ipak, on danas postoji samo u glavama nekolicine neuspešnih ljudi poput Odžića".

"Srijem Zagrebu" i "Hrvatska bez četnika"

Karanović je, kaže, uveren da Odžić "pažljivo neguje svoje političke veze sa antisrpski orjentisanim političkim centrima u regionu, poput Zagreba".

Ne bi to bio prvi put da neko od političara sa separatističkim ambicijama gravitira ka bivšoj bratskoj državi. Svojevremeno je i Čanak, kao predsednik AP Vojvodine, podržavao velikohrvatske ideje poput one - "Srijem Hrvatskoj", pa tako zapravo i ne čudi kako Odžić misli da je "najbolja stvar u odmoru na Jadranu u Hrvatskoj da nema četnika i njihovog 'srpskog sveta'".

Vojvođanska autonomija bez autonomaša: Zašto je vodeća autonomaška stranka ostala ispred Skupštine

"I vojvođanski separatizam i autošovinizam su ustvari delo i produkt hrvatskih političkih i nacionalnih elita nakon 1918. godine. Komunisti su ga, međutim, nakon 1945. oblikovali u konkretan politički izraz. Na tom tragu su ovi moderni separatisti - svi su direktni, biološki ili duhovni potomci te kaste koja je pokušavala da od severne srpske pokrajine napravi antisrpsku državu, na srpskom etničkom prostoru", uverava Karanović.

Govoreći o tome šta zapravo takva ideja podrazumeva, naš sagovornik kaže da će "Mađari uvek biti Mađari, Rusini će biti Rusini, Slovaci će i ostati Slovaci", a zatim postavlja i pitanje - ko bi onda trebalo da budu Vojvođani?

"Pa Srbi. Vojvodina je izgovor, ta nezavisna Vojvodina, antisrpska Vojvodina je zapravo samo izgovor za ukidanje srpskog nacionalnog identiteta na prostoru severne srpske pokrajine. Separatizam je za bilo koju državu, a naročito kada se pojavljuje na prostoru srpskog etniciteta - uvek opasnost. Pogotovo kada je u pitanju separatizam koji  je usko povezan sa psihološkim i sociološkim fenomenom autošovinizma, ljudi moraju držati širom otvorene oči", zaključuje naš sagovornik.

Naš izbor

Autonomaši ispali iz pokrajinskog parlamenta: Posle dvadeset godina, LSV nije prešla cenzus

Profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu Branislav Ristivojević, međutim, Odžića i ne vidi kao "pravog" separatistu.  Ocenjuje ga kao igrača čija je jedina funkcija da "autonomaše istera na čistinu" i na izborima "zamuti vodu".

Ako Vojvođanin zaboravi da je Srbin, u logoru ga na to podsete

"Pitanje je da li su te separatističke ideje čak i ranije bile iskrene. Čanak je godinama vrlo efikasno s tim koketirao, ali je brzo postajao član svake vlasti jer je ekstreme skupljao na gomilu i kontrolisao ih", uverava Ristivojević.

Sagovornik RT Balkan kaže da u Vojvodini ne postoji autentični separatistički pokret od domaćeg stanovništva, već da "to može da bude samo uvozno".

"Čak i kad ima separatizma, on ne može da bude dovoljno jak i artikulisan da zaista i odvoji Vojvodinu", podvlači profesor Ristivojević.

On podseća da i kad se Vojvodina 1919. godine ujedinila sa Srbijom "ima onih koji misle da smo se prevarili", kao i da je tada bilo političkih opcija koje su se protivile ujedinjenju. Nosioci svih tih ideja su ipak propadali na izborima.

"Ja sam Vojvođanin i nama pogrešno pripisuju da smo autonomaši, a od nas nema većih Srba. Mađari i Hrvati se periodično potrude i na svakih 20 do 30 godina da nas podsete da smo Srbi. Čak i oni koji su imali dileme oko svog identiteta u logorima su naučili šta su. Vi biste da budete Vojvođanin, ali oni vas stave u Jasenovac. Čak i kad o sebi ne mislite da ste Srbi oni vam objasne da jeste", zaključuje naš sagovornik.