Svet

Brisel protiv evropskog suvereniteta: Više oružja, manje hleba

Postoje, verovatno, "dobra" i "loša" zagađenja. Sve što je usmereno protiv Rusije, uključujući i rat u Ukrajini, jeste dobro, sve što se tiče kvaliteta života Evropljana je loše
Brisel protiv evropskog suvereniteta: Više oružja, manje hlebaGetty © Leestat

Evropa vodi veoma čudnu, ratnohuškačku politiku. Sa vrlo čudnim podudaranjima brojki. Recimo, iznos kredita odobrenog Zelenskom za nastavak rata tačno odgovara iznosu smanjenja pomoći kojim je Evropska unija odlučila da kazni poljoprivredni sektor Starog kontinenta.

Veoma čudne podudarnosti, piše italijanski publicista Enriko Toseli na sajtu "Elektomagacin", i dodaje: "A čudna je i želja tupog Brisela da uništi sektor fundamentalan za evropski suverenitet. Jer, bez poljoprivrede, bez proizvodnje hrane, nema suvereniteta."

Ono što se otima evropskim poljoprivredncima daje se Zelenskom i njegovim "zlatnim momcima".

Ovo "zlatni" odnosi se na njihovu osobinu da sve što dotaknu, poput frigijskog kralja Mide, pretvaraju u zlato, uključujući i toalete.

Nadrealne slike iz Brisela

Slike govore više od reči. Ali ova slika izgleda nestvarno, gotovo nadrealno. Unutar briselske palate okupili su se tupi, elegantni i prezrivi zvaničnici Evropske unije, piše Toseli, predvođeni manje elegantnom šeficom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen. Oni su rešavali samo jedno pitanje: gde da ukradu tuđi novac, koji bi potom prosledili Kijevu.

To je prioritet evropske politike. Ukrajina mora pobediti u ratu, ali niko ne zna kako. Kako pobediti u ratu koji ste izgubili? Tu priskaču u pomoć poslušni zapadni mediji, koji govore da je rat u Ukrajini privremeno u ćorsokaku, jer nijedna strana nema snage za pobedu, ili predlažu "zamrzavanje konflikta", kako bi se Ukrajina iznova naoružala i sve počela ispočetka, samo bolje.

Za to vreme, napolju su se okupili ljuti poljoprivrednici, ljuti, dodaje Toseli, jer su prinuđeni da brane svoj naporan rad. Oni su, takođe, branili i evropsku kulturu, koja se sastoji i od ishrane.

Da li to znači da evropski poljoprivrednici vrede neuporedivo manje od Ukrajinaca, jer se jednim oduzima, a drugima velikodušno daje, bez nade da će ikada vratiti "pozajmljeno"?

Ima tu još mnogo toga. Poljoprivrednici moraju da sprovode sve strože propise, od ratarstva do stočarstva, dok evropski zvaničnici žele da dozvole uvoz proizvoda koji su dobijeni na način koji je zabranjen u Evropi.

Jasno je da bi meso "obogaćeno" estrogenom, od životinja uzgajanih u drugim zemljama, gde su čak i propisi o radu veoma različiti, koštalo manje.

I bilo bi pristupačno Evropljanima, dodaje ovaj autor, koji će, zahvaljujući tupom Briselu, postajati sve siromašniji.

Krave i kamini zagađuju okolinu, oružje ne

Reč je, naravno, o brizi briselskih zvaničnika o ekologiji: krave puštaju gasove. Ali, ako ste uzgojili kravu negde u Severnoj ili Južnoj Americi, i pri tom koristili hormone, to nije naš problem. To je pre problem evropskih potrošača, koji će biti kompenzovani nešto nižom cenom nekvalitetnog mesa.

Takođe, Brisel zabranjuje svojim građanima da koriste kamine. I kamini, pogađate, zagađuju. Gotovo je sa malim porodičnim idilama uz kamin, recimo za Božić, uz kvalitetan obrok i, možda, čašu vina.

Zašto ne biste pojeli hamburger pripremljen od insekata? Ili sintetičku šniclu odštampanu na štampaču, koja izgleda kao prava i, moguće je i to, zdravija je i ukusnija.

Novac otet poljoprivrednicima i evropskim poreskim obveznicima, nastavlja Toseli, biće poklonjen "bandi Zelenskog" i potrošen, jednim delom, na oružje. Ostatak će nestati u crnim rupama bez dna Kijeva i Brisela.

Ali, poenta je u sledećem: krave i kamini zagađuju, oružje ne. Okolinu ne zagađuje, naravno ni NATO, sa  svojim beskrajnim vežbama koje treba da isprovociraju Rusiju, jer je to cena slobode.

Tu se optika naglo menja. Postoje, verovatno, "dobra" i "loša" zagađenja. Sve što je usmereno protiv Rusije, uključujući i rat u Ukrajini, jeste dobro, sve što se tiče kvaliteta života Evropljana je loše.

I to nije sve. Evropljani kupuju skupi američki tečni gas, koji se transportuje brodovima koji, poput hrane proizvedene u SAD, povećavaju zagađenje.

Zašto laju evropski psi

Kako je nedavno izjavio poljski premijer Donald Tusk, rat u Ukrajini treba nastaviti i to po svaku cenu, jer, ako to danas ne učinimo novcem, sutra ćemo to učiniti sopstvenom krvlju. Može li luđe od toga? Kako je pisao engleski pisac Džordž Orvel: rat je mir i, po analogiji, mir je rat.

Važno je, međutim, da se rat nastavi. Barem još neko vreme. Zašto? Zato što Evropljani ne vide nikakav drugi izlaz iz situacije za koju su sami odgovorni i zato što će mir u Ukrajini, po svoj prilici, značiti i njihov pad.

Slično misli i čuveni francuski pravnik Režis De Kastelno, koji, na sajtu "Vu du droa", optužuje evropske lidere za ratoborni diskurs koji treba da održi neuspešne lidere na vlasti, poput Merca i Makrona.

De Kastelno podseća na "optužnicu" koju je protiv evropskih lidera podigla Tulsi Gabard, šefica američkih obaveštajnih službi: "Propagirate ovu lažnu naraciju kako biste omeli mirovne napore predsednika Trampa i podstičete histeriju i strah među stanovništvom kako biste ih podstakli da podrže eskalaciju rata, što je upravo ono što NATO i EU žele: da direktno uvuku američku vojsku u rat protiv Rusije."

Svakako, postoje trenuci u kojima je ponašanje Trampa nepredvidivo, nastavlja francuski pravnik, ali intervencija ključne figure u američkoj strukturi moći – Tulsi Gabard - sigurno nije spontana odluka. Sve je, dakle, s američke strane moralo prethodno biti pažljivo promišljeno.

Psi, a to su u ovom slučaju evropski lideri, ne laju zbog sela, nego zbog sebe.

image
Live