
Panda diplomatija: Kakav je signal Kina poslala Japanu

Poslednje dve džinovske pande koje su boravile u Japanu vratile su se u Kinu iz zoološkog vrta u Tokiju u sredu ujutru, čime je, kako prenose kineski mediji, okončano više od pet decenija prisustva pandi u Japanu.

Par, Sjao Sjao i Lej Lej, stigao je u Čengdu, u jugozapadnoj kineskoj provinciji Sičuan, u jedan sat posle ponoći, nakon čega su prebačeni u bazu Ja'an Kineskog centra za zaštitu i istraživanje džinovske pande, gde će biti u karantinu.
Sjao Sjao i Lej Lej omecili su se 2021. godine od ženke Šin Šin i mužjaka Ži Žija, koji su u Kinu vraćeni u septembru 2024. godine.
Kratka istorija "panda diplomatije"
Peking je 1957. godine, prvi put u modernom dobu, odlučio da pandu, po imenu Pingping, pokloni jednoj zemlji i to Rusiji, odnosno tadašnjem SSSR-u.
Bio je to simbolički izraz zahvalnosti SSSR-u za priznanje osnivanja Narodne Republike Kine, pri čemu je Sovjetski Savez bio prva zemlja na svetu koja je uspostavila diplomatske odnose sa Kinom.
Godine 1959. panda An'an poslata u moskovski Zoološki vrt, kao društvo Pingpingu.
Još tada, Kina je slutila da će pande biti možda najdragoceniji simbol njene buduće meke moći.
Severna Koreja, SAD, Francuska...
Od 1965. do 1980. godine Kina je Severnoj Koreji darovala pet džinovskih pandi (Jihao, Erhao, Lingling, Sansing i Danan).
Dva meseca nakon istorijske posete američkog predsednika Ričarda Niksona Kini, u februaru 1972. godine, džinovske pande Singsing i Lingling poklonjene su i Vašingtonu.
Dve pande postale su tako simboli normalizacije diplomatskih odnosa Kine i SAD.
Francuska je, kako navode kineski izvori, tokom mandata predsednika Žorža Pompidua ugostila par pandi, Jenjen i Lili, u zoološkom vrtu "Vensen", koje su tamo stigle 1973. godine.
Francuska je, kako kineski izvori takođe naglašavaju, prva zapadna sila koja je 1964. godine uspostavila diplomatske odnose sa Kinom.
Tokom ove, uslovno rečeno, prve faze "panda diplomatije", poklonjene su ukupno 23 jedinke koje su otišle u devet zemalja, a zanimljivo je da ih bivša Jugoslavija nikada nije dobila.
Pored navedenih, pande su na poklon dobili Meksiko, Velika Britanija, Španija, Nemačka i Japan.
Sistem pozajmljivanja povezan sa naučnim istraživanjima radi zaštite
Godine 1982. Kina je zvanično obustavila praksu poklanjanja pandi, pre svega zbog smanjenja njihovog broja u samoj Kini.
Taj stari model je tokom devedesetih godina zamenjen obnovljivim pozajmicama na period od po deset godina.
"Od 1994. godine, ovaj sistem je preusmeren ka naglašavanju partnerstva u naučnim istraživanjima radi zaštite ove ugrožene vrste", navodi list "Čajna dejli" u jednom od izveštaja o "panda diplomatiji" iz decembra 2013. godine.
"Uoči Olimpijskih igara u Los Anđelesu, 1984. godine, Kina i SAD postigle su tromesečni sporazum o pozajmici jednog para džinovskih pandi. Tako su Jongjong i Jingsin iz pekinškog zoološkog vrta postale prve dve pande koje su boravile u inostranstvu, u okviru takve turneje."
"Dve džinovske pande su kasnije, po osnovu pozajmice, prebačene u zoološki vrt u San Francisku", dodaje se.
Početkom 1990-ih Kina je striktno zabranila praksu poklanjanja pandi i počela je da ih pozajmljuje drugim zemljama sa kojima ima bliske odnose na po deset godina.
Godine 1994. Kina i Japan su zajednički pokrenuli program istraživanja uzgoja pandi, što je označilo novi smer u "panda diplomatiji". Par pandi Meimej i Jongmin je poslat u Japan, a njihovo mladunče Singbang se vratio u Kinu u martu 2010. godine.
Japan, do vedrijih dana, bez pandi
Ostalo je istorija čijem japanskom epilogu svedočimo ovih dana.
Zbog odluke da ugovori o pozajmljivanju, zaključeni u okviru "panda diplomatije", ne budu produženi, poslednje pande su se vratile kući iz Japana.
Svi oni koji prate zbivanja na Dalekom istoku ovaj potez čitaju pre svega u formatu zategnutih bilateralnih odnosa dve zemlje, odnosno ratobornih izjava japanskih zvaničnika.
Ne tako davno, japanska premijerka Sanae Takaiči jasno je nagovestila da bi njena zemlja mogla da interveniše u slučaju krize u Tajvanskom moreuzu, na šta je Peking odlučno i oštro reagovao, opominjući Japan da se meša u unutrašnje poslove Kine.
Izjave Sanae Takaiči pratile su i sve ratobornije izjave ostalih japanskih zvaničnika, što je u Pekingu protumačeno kao sve intenzivnije odstupanje Japana od miroljubive politike definisane nakon Drugog svetskog rata.





