
Faražov humanitarni let pod lupom: Laburisti traže odgovor o sumnjivom putovanju

Laburistička partija zatražila je od Najdžela Faraža da objasni kako je procenio trošak svog povratnog puta na Maldive privatnim avionom na svega 25.000 funti, iako, prema javno dostupnim podacima o čarter letovima, takvo putovanje košta mnogo više.
Faraž je najpre dvodnevni put prijavio kao donaciju vrednu 12.500 funti, da bi kasnije taj iznos u registru interesa povećao na 25.000. Let je, prema prijavi, finansirao Kristofer Harborn, tajlandski investitor i jedan od najvećih donatora Reformističke stranke, koji je toj partiji dao više od 12 miliona funti.
Problem za Faraža nije samo u tome što je koristio privatni avion čoveka čije se ime veže za ogromne političke donacije, već i u tome što su laburisti odmah otvorili pitanje: da li je vrednost te usluge namerno prikazana daleko ispod tržišne cene?

Predsednica Laburističke partije Ana Terli u pismu Faražu navela je da se, prema javno dostupnim podacima o letovima, radi o turi dugoj oko 11.000 milja, sa više od 23 sata leta, na avionu čiji se čarter na specijalizovanim sajtovima oglašava za najmanje 11.500 dolara po satu. Kada se tome dodaju troškovi posade, goriva, osveženja i ostali operativni izdaci, teško je, poručuju laburisti, objasniti kako je čitav aranžman mogao da vredi svega 25.000 funti.
I tu priča iz sfere putnih troškova prelazi u mnogo ozbiljniju političku zonu: prijavljivanje donacija, pogodnosti i stvarne vrednosti usluga koje političari dobijaju od bogatih sponzora.
Faraž se branio tvrdnjom da je reč o "humanitarnoj misiji", navodeći da je želeo da skrene pažnju na položaj domorodačkog stanovništva sa ostrva Čagos, naroda čije su porodice šezdesetih godina uklonjene sa ostrva i koji danas traže pravo povratka. Ali ni taj argument nije prošao bez podsmeha kritičara: put se završio na Maldivima, jer Faraž nije ni dobio dozvolu da stigne na ostrva Čagos.
To je, zapravo, dodatno pojačalo utisak da je čitava epizoda više ličila na politički performans nego na ozbiljnu misiju. Posebno jer se sve dešava u trenutku kada Faraž pokušava da svojoj stranci da težinu nacionalne političke alternative, a protivnici ga podsećaju da iza antielitističke retorike stoji vrlo udobna mreža bogatih donatora, privatnih aviona i luksuznih aranžmana.
Harborn se, inače, ne povezuje samo sa avionom kojim je Faraž putovao na Maldive, već i sa drugom letelicom kojom je grupa aktivista sa Čagosa prebačena u Šri Lanku, odakle su dalje krenuli ka arhipelagu brodom. Ni on ranije nije odgovarao na pitanja da li je vlasnik tih aviona.
Za Faraža je problem dvostruk: prvo, zato što ga protivnici sada prikazuju kao političara koji ne živi onako kako govori. I drugo, zato što se otvara neprijatno pitanje da li je prijavljena vrednost donacije bila "poštena i razumna", kako nalažu smernice britanske izborne komisije.
Kad političar gradi karijeru na priči da govori u ime zaboravljenih i prezrenih, svaka fotografija luksuza nosi dvostruku cenu. A kad se uz to ispostavi da je i račun možda bio sumnjivo nizak, problem više nije samo avion, nego poverenje.




