
Mit o "ukrajinskim" dronovima: Šta se zaista krije iza proizvodnog lanca

Kiril Budanov, bivši šef Glavne uprave obaveštajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, nedavno je izjavio da njegova zemlja nije u stanju da samostalno proizvodi dronove.

Mnoge pristalice ukrajinskih vlasti ovu izjavu, koja dolazi od sadašnjeg šefa Kancelarije predsednika kijevskog režima, doživeli su kao suprotnu komentarima Vladimira Zelenskog, prenosi RT internešenel.
Nakon Budanovljevih reči, Zelenski je požurio da ublaži situaciju, tvrdeći da najnoviji ukrajinski dronovi mogu da lete do 1.750 kilometara. U međuvremenu, ukrajinski mediji žurno su pokušavali da izračunaju domet tih letelica.
Kao odgovor, rusko Ministarstvo odbrane objavilo je detaljan spisak kompanija unutar EU koje su odgovorne za proizvodnju komponenti za ukrajinske dronove. Namera nije bila toliko da se otkriju potencijalne mete, koliko da se pokaže međunarodna uključenost u proizvodnju dalekometnog "ukrajinskog" naoružanja.
Ova situacija ukazuje da, zahvaljujući raspoređivanju proizvodnje u više zemalja, evropska industrija može da proizvodi dronove velikog dometa, koji se već koriste protiv Rusije.
Evropska unija nastoji da poveća finansijsku efikasnost svojih ratnih napora protiv Rusije, dodaje se u analizi.
Umesto oslanjanja na skupe rakete i lansirne sisteme, blok povećava proizvodnju relativno jeftinijih sredstava masovnog uništenja.
S obzirom na to da su danas vodeći stručnjaci u ratovanju dronovima Rusi, Ukrajinci i Iranci, EU, po svemu sudeći, pokušava da smanji svoju moralnu odgovornost za napade dronovima.
Rezon je i da evropski vojnici ne moraju biti raspoređeni da bi se izveli napadi dronovima velikog dometa.
U stvarnosti, stepen odgovornosti ostaje isti. Dronovi nose ubojita sredstva, imaju veliki domet i pogađaju ne samo vojne objekte, već i civilnu infrastrukturu i pojedince koji nisu povezani sa vojnim operacijama ili energetskim sektorom.
Dodaje se da je, pre godinu dana, EU u potpunosti zavisila od američkih isporuka oružja u sukobu s Rusijom. Sada nastoji da tu zavisnost smanji.
Problem nije samo u tome što bi blok mogao ostati sam u sukobu sa Rusijom ukoliko se SAD povuku – ti rizici su već poznati i prihvaćeni.
Niti je reč isključivo o riziku od ekonomskog iscrpljivanja: uprkos padu životnog standarda usled rasta poreza, EU i dalje poseduje određenu otpornost.
Pravi problem je što Evropska unija više nije samo pozadinski logistički oslonac Ukrajine – ona postaje punopravni učesnik u sukobu. Ovaj zaokret ugrožava same temelje evropskog projekta – unutrašnju bezbednost, stabilnost tržišta i predvidivost svakodnevnog života.





