Evropski Deda Mraz je tek 5. maja stigao u Jerevan, ali je u svojoj torbi, umesto pravih poklona, doneo samo lepa obećanja, toliko puta viđena na Balkanu: 2,5 milijardi evra koje Brisel, kroz svoj program "Global gejtvej", namerava da uloži u Jerevan, razume se ukoliko Jermenija bude sledila zacrtane uslove.
Tu je i "paket" od 270 miliona evra, u okviru Plana otpornosti i rasta, koji takođe treba da doprinese svemu onome što u Srbiji gledamo više od četvrt veka: "unapređenje reformsku agendu", "jača sektorsku saradnju" i "podstiče investicije".
"Pozdravljamo dva kruga neborbene pomoći pružene Jermeniji u okviru Evropskog mirovnog instrumenta, u ukupnom iznosu od 30 miliona evra, usmerene na jačanje otpornosti Jermenije i ubrzavanje interoperabilnosti njenih oružanih snaga u slučaju mogućeg budućeg učešća u međunarodnim misijama i operacijama, uključujući i one koje raspoređuje EU", navedeno je, pored ostalog, u pratećoj deklaraciji Samita Evropska unija – Jermenija, koji je održan u Jerevanu.
Umesto o ekonomiji i saradnji, sa Zelenskim o produžetku rata
Čitava stvar podsećala je na viceve u formatu "Radio Jerevan javlja" koji su bili popularni u vreme SSSR-a.
Samitu je, naime, prisustvovao Zelenski, šef kijevskog režima, zajedno sa kanadski premijerom Markom Karnijem, a pored toliko problema, koji se tiču siromašenja stanovništva i pada ekonomskih aktivnosti u Evropskoj uniji zbog besmislenog uvođenja sankcija Rusiji, Brisel nije odoleo da se na sastanku Evropske političke zajednice u Jerevanu ne govori skoro isključivo o Ukrajini, što se vidi i iz saopštenja koje je, nakon sastanka, objavio Antonio Košta, predsednik Evropskog saveta.
U Jerevanu se u osnovi razgovaralo o "strategijskoj autonomiji", ali tako da ona obuhvati i strane aktere, kao što se razgovaralo o ekonomiji, ali tako da se naoružanje za Ukrajinu finansira u nedogled.
U pomenutom saopštenju je, naime, doslovno navedeno da će Evropska unija stajati uz Ukrajinu "onoliko koliko bude potrebno", kao i da "svaka rasprava o miru i stabilnosti na našem kontinentu mora uključiti i naše istomišljeničke partnere izvan Evrope", što ukazuje na značajna kolebanja u političkom stavu Brisela.
Želje na papiru
U Kini, sa kojom Brisel neguje odnos koji je bliži geopolitičkoj i ekonomskoj pocepanosti (klinički psiholozi imali bi bolji naziv za to), nego promišljenom razvoju saradnje, povodom sastanka Evropske političke zajednice, ukazuju da realnost sa kojom se Evropa sada suočava, jeste da američke bezbednosne garancije više nisu zagarantovane, dok pristup tržištu postaje još jedan instrument američkog političkog pritiska: ili se uskladite, ili platite ekonomsku cenu.
Kineska štampa, tim povodom, podseća da je Vašington najavio povećanje carina na evropske automobile i kamione na 25 odsto.
"Suštinski spor je jasan: Vašington želi da Evropa pomogne u snošenju vojnih troškova njegovih operacija na Bliskom istoku, dok mnoge evropske zemlje nemaju želju da budu uvučene u rat koji nije njihov. Otud novi talas poziva na stratešku autonomiju", navodi list "Global tajms", podsećajući da još od vremena bivšeg francuskog predsednika Šarla de Gola, evropski političari ponavljaju pozive na "strategijsku autonomiju".
Taj izraz odzvanja u deklaracijama sa samita i govorima, ali je u velikoj meri ostao samo na papiru. Nakon Drugog svetskog rata, SAD su predvodile osnivanje NATO-a i obezbedile Evropi bezbednosne garancije. Ali, ključni cilj je uvek bio očuvanje sopstvenog strategijskog prisustva i uticaja nad evropskim poslovima, navodi kineski list.
"Do kraja Hladnog rata, Evropa je već stekla naviku zavisnosti. Danas, kada se svet dramatično menja, može li Evropa sebi da priušti da se i dalje oslanja na tu staru zavisnost? Interesi SAD i Evrope ponekad se poklapaju, ali u ključnim trenucima odgovor je suviše često bio: ne nužno. NATO više nije ona kompaktna vojna alijansa kakvom se nekada predstavljao, a među njegovim članicama raste sukob interesa. Sukob u Ukrajini je to već jasno pokazao. Dok je Vašington profitirao od konflikta, Evropa je snosila veliki deo troškova – finansirala je isporuke oružja Ukrajini i uvodila opsežne sankcije Rusiji. Zauzvrat, Evropa je u velikoj meri izgubila pristup ruskoj nafti i gasu. Cene energenata su porasle, izvozna konkurentnost oslabila, a troškovi života običnih građana značajno porasli. Decenijama Evropa nije uspevala da postigne pravu stratešku autonomiju – ne zato što joj je nedostajala ekonomska snaga, već zato što joj je nedostajala dovoljna strategijska volja", konstatuje kineski list.
Šira vizija: Prava strategijska autonomija prevazilazi vojno jačanje Nemačke
"Ona zahteva širu viziju: pragmatičniji pristup drugim velikim državama kako bi se izbegla konfrontacija sa 'nultom sumom' (situacija u kojoj jedna strana dobija, a druga gubi sve), kao i spremnost da se ublaži prekomerno nepoverenje kroz prevazilaženje trgovinskih barijera i diskriminatornih politika. To bi moglo da donese neophodan podsticaj evropskoj ekonomiji i predstavlja mudar potez u današnjem multipolarnom svetu", navodi "Global tajms".
Listi ističe da je Kina uvek posmatrala Evropu kao važan deo u multipolarnom svetu.