Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen se i dalje nadmoćno i arogantno smeška. Ponekad čak i prezrivo. Međutim, ona misli da i dalje vodi Evropu. Da komanduje i da je vodi u, navodno, neizbežni rat sa Rusijom, rat koji žele samo neki neodređeni interesi i određene klike.
Iza nje je, takođe osmehnuta, šefica evropske diplomatije Kaja Kalas. Uvek sa istim, glupavim izrazom na licu. Ona se sada nudi da "vodi pregovore sa Moskvom". Umesto bivšeg nemačkog kancelara Šredera, koga preferira Putin. Samo, ko bi sa njom želeo da pregovara, i o čemu?
Evropske države upravo trpe ogromne gubitke zbog rata u Persijskom zalivu. Prema Si-En-Enu, zaključno sa 22. aprilom, ukupni evropski gubici zbog energetske krize iznosili su vrtoglavih 28 milijardi dolara. Ali, to je samo vrh ledenog brega. Plus 90 milijardi dolara za "pomoć Kijevu". Plus 800 milijardi za naoružavanje EU. Plus troškovi za američki preskupi tečni gas.
Izgleda da niko od njih ne vidi da je igračka polomljena. Igračka, to jest Evropa, sada je, piše italijanski pisac Andrea Marćiljano za sajt "Elektomagacine", razbijena, u komadima.
Apstraktna i veštačka konstrukcija takozvane EU curi sa svih strana, dodaje on. Propušta i gorivo i ulje.
Put u Kanosu
Svi se sećamo sa kakvim oduševljenjem su evropski lideri pozdravili izbor Petera Mađara. Bila je to, prema rečima pomenute Ursule, "još jedna pobeda Evrope". Ali, Mađar je, izgleda, pre svega Mađar. Novi Orban, koji, kako primećuje Marćiljano, već rekalibrira i svoje reči i svoje postupke.
Realno, Mađarska ne može bez ruske nafte i gasa, izjavio je Mađar. Mađarskoj su vitalno potrebni ruski energenti. Već ga vidimo kako pakuje svoje stvari i priprema se za put u Moskvu. Za susret sa Putinom. Put u Kanosu. Put kojim je 1077. već išao nemački kralj Henrik Četvrti, kako bi izmolio oproštaj od pape.
Jezik sile, krajnje poniženje?
Ne, to je realizam. Mađarska je, ponovimo to, životno zainteresovana za ruske energente.
Za taj put se spremaju mnogi evropski lideri, koji danas postavljaju retoričko pitanje: možda bi, ipak, trebalo razgovarati sa Moskvom.
Sumorni i sve sumorniji evropski pejzaž
A tu je blizu, u neposrednom komšiluku, i slovački premijer Robert Fico, koji je i ove godine prisustvovao ruskoj Paradi pobede, zato što ih je Rusija, prema njegovim rečima, oslobodila od fašizma. On veoma dosledno brani svoje stavove, uprkos pokušaju atentata, i odbija da se pokori diktatima koji ne prestaju da pristižu iz Brisela.
Onda, Bugarska, u kojoj je vlada nedavno primorana da podnese ostavku. To i nije bila prava bugarska vlada, već pre ispostava Brisela. "Bugari, oni pravi, koji žive u svojoj zemlji, nalaze se na trgovima i ulicama", piše ovaj autor, i protestuju. Rastuća plima, koja odbija da se pokori diktatima, što bi za njih značilo samoubistvo.
Zapravo, tvrdi Marćiljano, cela Istočna Evropa je u previranju. Čak i Poljska pokazuje sve veći umor od diktata iz Brisela. Od Slovenije, koja izbegava rizik sukoba sa Rusijom, do same Poljske, gde raste nezadovoljstvo zbog bezuslovne podrške poljske vlade Ukrajincima.
Neslaganje samo raste, i to ne samo na istoku Evrope. Španija sarađuje sa Moskvom i kupuje od nje gas i naftu po povoljnim cenama, što izaziva nepotreban bes Trampa. Onog Trampa koji je u ekspresnom roku poveo i izgubio rat protiv Irana, a to otvara put za krizu upravo biblijskih razmera kojom će biti pogođena čitava globalna ekonomija.
Francuska je razorena rastućim narodnim protestima. Makron se zabarikadirao u Jelisejskoj palati.
A onda, Britanija. Sa Faražovim ubedljivim trijumfom na izborima, koji su razbili sve što je ostalo od konzervativaca i, pre svega, laburista. Naravno, ovo su za sada samo lokalni izbori, dodaje Marćiljano, ali oni šalju jasan signal za budućnost.
Epohalna kriza Evrope
Nemačka za to vreme ima priliku da u punom obimu posmatra ubrzano napredovanje Alternative za Nemačku (AfD). Nemci, velikom većinom, žele sporazum sa Moskvom i kraj ratnohuškačke politike, koju Merc i njegova pratnja, povezani sa stranim finansijskim silama, nastavljaju da sprovode.
Mnogi Nemci danas smatraju nemačkog kancelara Fridriha Merca najgorim političarem u čitavoj posleratnoj istoriji. S razlogom. Nemačka proživljava najdužu ekonomsku stagnaciju u posleratnom periodu, sa BDP-om koji je jedva porastao od 2019. godine. A stagnacija je samo drugačije, lepše ime za ekonomsku krizu, koja sve nestrpljivije kuca na evropska vrata.
Jedna nevolja, međutim, nikad ne ide sama. Nakon pregovora Moskve sa Astanom, cevovod koji transportuje kazahstansku naftu do Nemačke je zatvoren. Kazahstan je postigao sporazum sa Moskvom i neće pretrpeti nikakvu štetu.
Zaključak?
"Jasno je da nemačka industrija, lišena zaliha, ide putem koji vodi ka epohalnoj krizi", smatra Marćiljano, i dodaje: "Nemačka (sve do nedavno evropska ekonomska lokomotiva) već je ušla u tunel u kome se ne nazire nikakva svetlost. Čak ni veoma udaljena svetlost."
Zeleni kancelar Merc
A to je, uglavnom, rezultat politike pomenutog kancelara Merca i njegovog prethodnika Olafa Šolca, koji se svojom voljom odrekao jeftinog ruskog gasa.
Zbog ove situacije, Mercovu stranku, po svoj prilici, očekuje ubedljiv izborni poraz od AfD-a. Rejting AfD-a raste u svim pokrajinama, a ne više samo na istoku zemlje.
Ni Merc ne sedi skrštenih ruku. On optužuje AfD čak i za navodni nacizam. Ali, to je očigledna laž, koja služi interesima kancelara i njegovog tima, koji svesno vode Nemačku ka vojnom sukobu sa Rusijom. To je samoubilačka strategija, piše Marćiljano, koju Merc sprovodi po nalogu svojih gospodara, koji i nisu tako tajni gospodari međunarodnih finansija.
"Tajni gospodari međunarodnih finansija" enormno profitiraju od sukoba u Ukrajini. I veruju da bi mogli još više da profitiraju ukoliko se Nemačka direktno uključi u sukob sa Rusijom.
Nedavno, Merc je, dok je držao svoj 20-minutni govor na saveznom kongresu nemačkih sindikata, bio izviždan čak 15 puta. Prema istraživanju instituta INSA za list "Bild", Merc je proglašen za najnepopularnijeg političara u zemlji, kao poslednji od 20, sa prosečnom ocenom od 2,9.
U nemačkim medijima, Merca zovu "sivim" ili "bezbojnim kancelarom". Njegova boja je, međutim, oduvek bila zelena: zelena boja dolarskih novčanica. Merc je bio i ostao čovek "BlekRoka", izuzetno moćnog investicionog fonda, sa kancelarijama u Njujorku i Londonu.
Odatle je prekomandovan za nemačkog kancelara.
Farsa zvana Evropska unija
Putin ne želi dalju eskalaciju ukrajinskog sukoba, ali je primoran da se sada sa tim pomiri. Obustava snabdevanja energentima iz Kazahstana, tvrdi Marćiljano, bila je poslednje upozorenje Moskve.
Predstava zvana Evropska unija, tvrdi Marćiljano, polako se bliži kraju. Uskoro će se spustiti zavesa i upaliti svetla. Publika nije gledala ni komediju ni tragediju. Gledala je samo farsu, lakrdiju, sa prilično osrednjim glumcima.
Ukratko, podvlači italijanski pisac, evropska igračka je slomljena.
Hodajući briselski leš je prividno i dalje na nogama, ali publika se oseća prevarenom. Predstava je počela frenetično, sa "Odom radosti", a završava se čudnom tišinom, zagonetnim mukom, bez aplauza.
Još nikada nismo videli goru šaradu.
Svetla se pale. Vreme je da se ide kući.