Suštinsko obeležje našeg vremena je prelaz iz unipolarnosti u multipolarnost. Tako sada na jednoj strani imamo trougao, čvrsto jezgro multipolarnosti, kojeg čine Rusija, Kina i Iran, na drugoj Zapad.
U stvari, ne čitav Zapad, već Sjedinjene Američke Države i predsednika Trampa. Koga brazilski geopolitičar Pepe Eskobar naziva "direktorom velikog zapadnog cirkusa".
Evropska unija je već "aut", ali ona i nije prava sila, već samo njen privid. Koja će se, po svoj prilici, uskoro, ili na nešto duži rok, raspasti.
Trampov izbor bio je ili da prihvati novu realnost, ili da se bori protiv nje. On se priklonio američkim neokonzervativcima u odbrani unipolarnog, zapadnog sveta.
Tramp oscilira, napada, povlači se, kaže ruski mislilac i geopolitičar Aleksandar Dugin u emisiji "Eskalacija" na Radiju Sputnjik: "Ponekad se pretvara da je spreman da pregovara sa multipolarnim svetom, zatim mu objavljuje rat, kao što je slučaj sa silama BRIKS-a, ili sa pritiskom koji se vrši na Iran."
Tramp traži naše slabosti, dodaje on, iskorišćava sve što je moguće i pokušava da poseje podelu između Moskve i Pekinga, a to se pretvara u diplomatske napore i dezinformacije – ceo arsenal mrežnog ratovanja – kako bi sprečio formiranje multipolarnog sveta.
Ali, suprotno tome, dva druga pola – Rusija i Kina – tvrdoglavo nastavljaju da dokazuju svoje postojanje, ograničavajući sferu uticaja Zapada. Uostalom, trenutni trougao – Rusije, Kine i SAD – već predstavlja arhitekturu postojećeg multipolarnog sveta.
"Zato Trampovi sastanci sa Si Đinpingom, Putinovi sastanci sa Si Đinpingom ili nedavni pregovori u Enkoridžu nisu samo diplomatija, već definicija budućnosti čovečanstva", kaže Dugin.
Bolesna životinja koja juri svoj rep
Ovaj prelaz je, naravno, težak, krvav i dramatičan. Ali, koji period u istoriji nije bio takav? Svi su bili teški, krvavi i dramatični.
U očajničkim pokušajima da sačuva umiruću unipolarnost, SAD pribegavaju ekstremnim merama: objavljuje ratove, seju haos i podstiču genocid. Približavamo se krajnjem argumentu: novoj vrsti rata sa ogromnim žrtvama, ili čak nuklearnom sukobu, tvrdi Dugin.
Međutim, pravi problem za Trampa je njegovo nerazumevanje Irana – ne samo njegovog nerazumevanja već i njegovog tima. Isto je i sa Rusijom i Kinom. Tramp ne razume svet u kome živi.
Može li iko objasniti Trampove nelogične, hirovite i besmislene izjave o Iranu, pita se slavni britanski novinar Martin Džej, na sajtu "Fondacija strateške kulture".
To je, uostalom, predsednik koji je 2018. godine pocepao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). To je predsednik koji je omogućio Teheranu da kontroliše Ormuski moreuz, dok se zemlje Zalivskog saveta za saradnju (GCC) distanciraju od SAD i njihovih fantastičnih ideja o hegemoniji.
Tramp je toliko zbunjen zbog Irana, nastavlja Džej, da nije čak ni svestan koliko protivreči samom sebi objavljivanjem svojih gromoglasnih tirada na društvenim mrežama.
"Izgleda da je glupost suština onog što ga pokreće", piše britanski novinar, i dodaje: "To je kao da gledamo bolesnu životinju kako juri svoj rep."
Crvene linije multipolarnosti
Vratimo se Duginu, koji primećuje da se i Kina i Rusija kreću ka svom cilju – istinskoj multipolarnosti – na veoma precizan i dosledan način. Ponekad teško, sa nekoliko taktičkih zastoja, ali strateški mi smo na pravom putu. Ne želimo uništenje čovečanstva, dodaje ruski mislilac, ali mi, Rusi, kao i Kinezi i Iranci, kategorički odbacujemo zapadnu hegemoniju, i to je naša prava crvena linija.
Uostalom, ako po svaku cenu Zapad želi da sačuva svoju hegemoniju, i Rusija će pribeći ekstremnim merama, kaže Dugin, ne samo taktičkim oružjem, već i strateškim, uključujući nuklearno, čak i po cenu rizika da čitav svet gurnemo u zaborav.
Izbor je, u stvari, krajnje jasan i jednostavan.
Kao što je rekao ruski predsednik Vladimr Putin: "Ili multipolarni svet, gde je Rusija suverena (istinski pol), ili nikakav svet." Ili istinska multipolarnost, pravo svima da žive na svoj način, ili ništa.
Jer, multipolarni svet nema alternativu, kaže Dugin: "Izgradićemo ga po svaku cenu, sa svim žrtvama koje će to zahtevati."
Tiha, konfučijanska volja najvećeg svetskog lidera
Kina, nastavlja Dugin, sledi istu međunarodnu paradigmu. Nedavno smo imali priliku da gledamo veoma interesantan video, kreiran putem veštačke inteligencije: Tramp razgovara sa Si Đinpingom. Sijevo lice ostaje potpuno mirno i šta god da Tramp uradi – da li ga vređa, laska, nešto predlaže, obećava, ili ucenjuje – Si Đinping ostaje nepromenjen.
U njegovom pogledu postoji samo jedno: Kina je suvereni pol multipolarnog sveta, sve ostalo su detalji.
Ova nepokolebljiva, tiha, konfučijanska volja najvećeg svetskog lidera, Si Đinpinga, suočila se tokom posete sa Trampovim pokušajima da deluje oprezno, čak i pomalo stidljivo, primećuje Dugin.
Zato su ga američki zagovornici globalizma i zapadne hegemonije kritikovale: "Da li si ti kukavica? Da li si kapitulirao pred Sijem? Da li si se uplašio pred veličinom carstva?".
Ali, Tramp nema odgovor: došao je i video istinski pol – Kinesko carstvo.
Čak i ukoliko Tramp frustrirano udara glavom o zid, rekao je ruski mislilac, Kina ostaje suvereni pol.
Trampovo pozorište apsurda
Možda zapadnjaci, koji su predugo živeli u unipolarnom svetu, u svetu globalne zapadne hegemonije, koji se učvrstio posle 1991. godine, zaista ne razumeju svet koji ih okružuje. Kako je rekao ruski pisac Aleksandar Solženjcin u svom čuvenom Harvarskom govoru, svet nikad nije bio jedan, uvek ih je bilo mnogo.
Čak i tokom Hladnog rata, rekao je ruski pisac, imali smo Treći svet, a to je činjenica koju zapadna misao već dugo vreme previđa.
"Nesumnjivo je", dodao je Solženjicin, "da je taj broj daleko veći, samo što smo previše udaljeni da bismo to spoznali. Svaka drevna i duboko ukorenjena, samosvojna kultura, posebno ako je raširena na velikom delu Zemljine površine, predstavlja zaseban svet, pun zagonetki i iznenađenja za zapadnu misao".
Tramp to ne zna, i otuda njegovi komični ispadi, pravo "pozorište apsurda", kako to naziva Martin Džej. "Otvorite Ormuski moreuz ili ću uništiti vašu civilizaciju", zapretio je iranskom rukovodstvu. Bilo bi komično da nije toliko tragično.
Ili: "Počinjem prekid vatre. Šta god da SAD kažu, tako će biti", izjavio je potom. Iranske reakcije su često izazivale zabunu i bes kod Trampa. Očekivao je nešto drugo. To su, za njega i njegov tim, "samo us**ne trećesvetske rupe".
Tramp jednostavno ne shvata da postoje drevne, hiljadugodišnje civilizacije, svaka sa svojim pogledom na svet. Na primer, dok letimo iznad Kine, kaže Dugin, potrebno je samo pažljivo posmatrati kako bismo razumeli sve.
Sve tada postaje jasno, dodaje ruski mislilac: "Sva ova histerična inscenacija rastućih i opadajućih kamatnih stopa na društvenim mrežama, upravljanje globalnom politikom kroz manipulaciju i provokacije uopšte ne funkcioniše u Kini..."
Si Đinpingova čvrsta, mirna, nepokolebljiva vizija se ne menja pred Trampovim promenama tona, predlozima, pretnjama, ucenama ili obećanjima.
Peking i Moskva su pravi akteri (ne Amerika), zaključuje on: "Nisu vazali, ni robovi, ni provincije, već suverene imperije. Zapad se sve češće proglašava imperijom – ali, to nije ni važno: mi smo imperija, kao i Kina."