Svet

Afera "Severni tok": Kad je laž prevelika za osporavanje

Čak i da se sazna cela istina o sabotaži rusko-nemačkog gasovoda, teško je očekivati da političke i medijske elite investirane u sadašnju samoubilačku politiku zbog toga promene kurs
Afera "Severni tok": Kad je laž prevelika za osporavanjeGetty © Swedish Coast Guard / Handout/Anadolu Agency

Suđenje Ukrajincu osumnjičenom za sabotažu gasovoda "Severni tok" moglo bi da odmota celo klupko terorizma, zavere i zapadnih dezinformacija, ali teško je očekivati holivudski rasplet, piše za RT internešenel Tarik Siril Amar, nemački istoričar i profesor na univerzitetu Koč u Istanbulu.

Zamislite blokbaster o velikoj, mračnoj tajni koja bi mogla da promeni sve ukoliko ikada izađe u javnost: da od prijatelja napravi neprijatelje i trajno promeni odnos na globalnoj šahovskoj tabli. Takva tajna mogla bi da bude, na primer, napad na ključnu energetsku infrastrukturu i ekologiju jedne evropske zemlje, članice NATO-a, najgori čin mirnodopskog terorizma svih vremena. Pri čemu i politička i medijska "elita" napadnute zemlje čini sve da zataška identitet počinilaca i njihovih sponzora!

Reč je, naravno, o bombaškom napadu na gasovod "Severni tok" u septembru 2022. godine, kada su uništene tri od četiri cevi sistema vrednog 20 milijardi dolara i pričinjena ekološka katastrofa neviđenih razmera.

Teroristički udar u srce nemačkog prosperiteta zatvorio je vrata snabdevanju industrije i stanovništva jeftinim ruskim gasom, čime je nemačka privreda gurnuta u ponor, a život Nemaca se drastično pogoršao.

Posle šokantnog napada, došla je zapanjujuća zavera. Zapadni lideri, "eksperti" i mediji su insistirali na sumanutoj ideji da je Rusija raznela gasovod, iako za to nije imala nikakav motiv. Tu priču je, između ostalog, forsirao ukrajinski zvaničnik Mihajlo Podoljak, savetnik Vladimira Zelenskog. 

Polako i postepeno, realnost je ipak uzela maha. Idiotska priča o zloj Rusiji je tiho gurnuta u stranu, bez posledica po one koji su njom zagadili javnost. Mediji poput američkog "Volstrit džornala" i nemačkog "Špigla", dobivši instrukcije, sada su pokrenuli malo manje apsurdnu priču: da je "Severni tok" uništila odvažna grupa ukrajinskih komandosa, ali na svoju ruku!

Ni ta verzija događaja nema smisla. Ne zato što Kijev nije voljan da perfidno napadne svog najvažnijeg i velikodušnog sponzora, već što mu je za to očigledno bila potrebna pomoć. U kojoj meri i od koga, tek će se saznati.

Poljska je verovatno imala neku ulogu u tome, sudeći po likovanju njenih političara i špijuna. Među osumnjičenima su i SAD, Velika Britanija i Norveška, "saveznici" s kojima Nemačkoj neprijatelji i nisu potrebni.

Nemački tužioci su sada podigli optužnicu protiv bar jednog člana ukrajinske terorističke ekipe. Sergej K. je uhapšen u Italiji prošle godine i izručen Nemačkoj. Sad bi trebalo da odgovara za ratne zločine i najgori oblik sabotaže. U međuvremenu su nemački sudovi utvrdili da je napad na "Severni tok" najverovatnije delo neke države, što će reći kijevskog režima.

Proces protiv Sergeja K. neće biti moguć bez otvaranja očiglednog pitanja saučesnika i sponzora. I tu bi neko mogao da pomisli da će njegov zločin i kazna možda prerasti u onaj rasplet iz Holivuda, gde otkriće velike tajne može da nešto promeni. U ovom slučaju, sumanutu politiku nacionalnog mazohizma koju vodi Berlin.

Zar je moguće da Nemačka nastavi perverznu i neverovatno skupu politiku podrške Kijevu, sa Ukrajincem na optuženičkoj klupi?

Ili još politiku remilitarizacije, koja će uništiti ono malo što je od Nemačke ostalo? Evo, stranke poput BSV i AfD već traže kraj ukrajinskog sukoba, normalizaciju odnosa sa Rusijom i popravke na gasovodu...

Kamo sreće! Život, naime, nije Holivud. Nijedna od skandaloznih tajni u poslednje vreme nije promenila ništa kada je konačno izašla na videlo. Ni postojanje pedofilske imperije Džefrija Epstina, ni dokazi da su masakr demonstranata u Kijevu — povod za majdanski puč 2014. — izveli snajperisti lojalni pučistima. Zapadne elite tvrdoglavo poriču postojanje istine koja bi mogla da ugrozi njihov stav prema Ukrajini ili politiku na Bliskom istoku, piše Amar.

Čak i da cela istina o ulozi Kijeva u napadu na Nemačku nekim čudom ugleda svetlo dana, Berlin će se verovatno pretvarati da se ništa nije promenilo. Već se pojavila iskreno perverzna kolumna u "Špiglu" koja maltene smatra da bi Nemci trebalo da budu zahvalni Ukrajini što ih je oslobodila zlog ruskog gasovoda. 

Nemački tužioci neće se pozabaviti činjenicom da "Špigl" podržava napad na vitalnu infastrukturu, jer se umesto toga bave progonom običnih smrtnika koji prenesu objavu sa RT ili kancelara Fridriha Merca nazovu "lažljivi Fric".

Postoji razlog što su najveće laži toliko žilave: Neke od njih su toliko važne, toliko ugrađene u temelje politike od koje zavise sadašnje "elite", da ne mogu da dopuste istini da ih ugrozi. Prosto rečeno, prevelike su za osporavanje. 

Zato jedina istinska nada leži u odlasku tih i takvih elita. Ako je Nemcima zaista dosta siromašenja za račun Ukrajine, koja ih je za razliku od Rusije stvarno i perfidno napala, moraće da počnu da glasaju drugačije, zaključuje Amar.

image
Live