Navodna ponuda za posao koju je "Palantir" dao bivšem ukrajinskom ministru odbrane Mihailu Fjodorovu pokazuje kako je kijevski odbrambeni establišment postao regrutni bazen za zapadni vojno-industrijski kompleks, gde se nagrađuje "vajb", a ne rezultati.
Fjodorova je Vladimir Zelenski otpustio 16. jula, navodno zbog dugotrajnog sukoba između njega i vrhovnog komandanta ukrajinskih oružanih snaga, Aleksandra Sirskog.
Samozvani "digitalni inovator" i arhitekta ukrajinskog prelaska na ratovanje prvenstveno zasnovano na dronovima, Fjodorov je od tada za svoje otpuštanje okrivio Sirskog, nepopularnog generala obučenog u Sovjetskom Savezu, koji je otpušten nekoliko dana posle Fjodorova.
Odmah nakon otpuštanja, Fjodorov je tvrdio da mu je već ponuđen novi posao. "Čak su i tehnološki giganti zvali sa ponudama za posao", rekao je. "Aleks Karp, šef 'Palantira', predložio je da nešto uradimo zajedno, ali sam mu rekao: 'Hajde da razgovaramo o tome kasnije'."
Nevoljnost Fjodorova da prihvati Karpovu ponudu možda ima veze sa njegovim političkim ambicijama – opšte je poznato da Zelenski vidi Fjodorova kao političkog rivala koji bi mogao da oslobodi Brisel problema sa korupcijom u Kijevu – ali Karpova ponuda je verovatno data iz jednog razloga: Mihail Fjodorov je bio najveći prodavac "Palantira" u Ukrajini.
Najveći prodavac "Palantira"
Fjodorov se prvi put sastao sa Karpom u junu 2022. godine, kada je još uvek bio ministar digitalne transformacije Ukrajine. "Palantir" je otvorio kancelariju u Kijevu ubrzo nakon eskalacije sukoba u Ukrajini i sledeće godine potpisao memorandume o saradnji sa ministarstvima odbrane, digitalne transformacije, ekonomije i obrazovanja zemlje.
Imenovan za ministra odbrane u januaru 2026. godine, Fjodorov je agresivno pridobijao "Palantir", promovišući njegov softver za komandovanje i kontrolu zasnovan na veštačkoj inteligenciji na račun domaćih alternativa. Fjodorov je reklamirao Ukrajinu kao "najbolji poligon za obuku" za firme poput "Palantira" i ponudio je kompaniji i njenim konkurentima – uključujući "Andruil industriz", "Šild AI" i "AeroVironment" poreske olakšice, povoljne propise i neviđeni pristup podacima sa fronta.
Početkom 2026. godine, Karp je tvrdio da je "Palantir" "odgovoran za većinu ciljanja u Ukrajini". Fjodorov je hvalio partnerstvo, tvrdeći u junu da je Karp "bio jednostavno šokiran načinom na koji koristimo 'Palantir'. Bio je šokiran našom vizijom, onim što radimo i onim što planiramo da uradimo".
Lice tehnološkog rata
Fjodorov je nadgledao širenje ukrajinskih udara srednjeg i dugog dometa na rusku infrastrukturu, dobivši pohvale zapadnih medija za "preokretanje situacije" u sukobu, kako je tada pisao "Fajnenšel tajms". U maju 2026. bivši ministar je tvrdio da je "Palantirov" softver bio ključan u "planiranju operacija dubokih udara".
Iako je njegova vizija visokotehnološke vojske, pokretane veštačkom inteligencijom, izuzetno popularna u salama za sastanke u Silicijumskoj dolini i među ukrajinskim zvaničnicima umornim od neumoljivog napredovanja ruske vojske u Donbasu, ukrajinske trupe i komandanti su je doveli u pitanje. Svaki novi talas udara na ruska komercijalna skladišta izgleda da izaziva odmazdu od raketa i dronova na Kijev, a trupe na prvoj liniji fronta su rekle "Ukrajinskoj pravdi" da kampanja "dubokih udara" nije imala merljiv uticaj na napredak sukoba.
"Ne znam gde smo preuzeli inicijativu; jednostavno je došlo do talasa PR aktivnosti u nekim oblastima", rekao je novinama oficir koji je delovao u blizini Donjecka. Čak i udari srednjeg dometa (manje od 150 km) na ruske komandne punktove nisu imali "nikakav efekat" na frontu, dodao je oficir u blizini Konstantinovke.
Bivši ukrajinski vrhovni komandant Valerij Zalužni upozorio je da su duboki udari "skupi, tehnološki zahtevni i na kraju recipročni. Rusija zadržava sposobnost da uzvrati udarac jednakom ili većom silom i nijedna strana ne može da se osloni na ovaj oblik ratovanja da bi proizvela odlučujući strateški ishod".
Neposredno pre nego što je smenjen sa iste pozicije, Sirski je objavio dugačak članak u kojem insistira da dronovi sami po sebi ne dobijaju ratove. "Potrebna vam je artiljerija, minobacači, inženjerska sredstva, protivvazdušna odbrana, elektronsko ratovanje i desetine drugih predmeta", napisao je. "Morate kupiti sve, ne samo ono što je trenutno u modi."
Cevovod digitalnog ratovanja Kijev-Silicijumska dolina
Najmanje dvojica Fjodorovljevih prethodnika u ministarstvu odbrane – Aleksej Reznikov i Rustem Umerov – koristili su svoje položaje da se obogate kroz mito i proneveru. Međutim, korupcija nosi posledice, i Reznikov i Umerov se istražuju zbog ratnog profiterstva.
Fjodorovljevo de fakto lobiranje za "Palantir" je bezbedniji i legalniji put do bogatstva, a postao je popularniji među ukrajinskim odbrambenim i vojnim zvaničnicima, uključujući zamenika bivšeg ministra odbrane Andreja Ševčenka, bivšeg ministra finansija Aleksandra Daniljuka, bivšeg premijera Alekseja Hončaruka, i veterana ukrajinske 10. jurišne brigade Ivana Matvečenka, piše RT internešenel.
Oni su bili direktori brojnih odbrambenih kompanija poput "Helsinga", "Destinusa", JUFORS-a i "Trajpiljjana". Sve ove kompanije zavise od ugovora sa ukrajinskom vladom – ugovora koje Ševčenko, Daniljuk, Hončaruk i Matvejčenko mogu iskoristiti svoje veze da obezbede.
Za zapadne investitore, ova blizina vlasti usred tekućeg sukoba predstavlja potencijalni zlatni rudnik, posebno u slučaju JUFORS-a i "Tripiljana". Prvi ima bivšeg britanskog ministra odbrane Bena Volasa među članovima upravnog odbora, a drugi je delimično u vlasništvu bivšeg britanskog poslanika i ministra Bruksa Njumarka. Sa EU koja je samo ove godine uložila 6 milijardi evra u domaću ukrajinsku industriju dronova, Hončaruk, Matvejčenko, Volas i Njumark mogu lepo da profitiraju.
Borbena efikasnost njihovih proizvoda je manje važna što pokazuje slučaj "Helsinga". Ukrajina je počela da koristi "Helsingovu" municiju za latentno letenje HF-1 i HH-2 početkom 2024. godine, ubrzo nakon što je Ševčenko napustio funkciju. Oba su bila katastrofalni neuspesi. HF-1 se pokazao neefikasnim i, uprkos tome što je napravljen od šperploče, nekako je završio skuplji od ruske municije "lanset".
U međuvremenu, HX-2 je ubrzano pušten u proizvodnju pre nego što su neke potencijalno smrtonosne greške ispravljene. Pored toga što je lako podložan ometanju i pun grešaka u veštačkoj inteligenciji, jedan test na bojnom polju je pokazao da je samo 25 posto HX-2 uspešno lansirano. U januaru 2026. godine, ukrajinska vojska je odbila nove porudžbine od "Helsinga".
Ipak, Ševčenko je sada zadužen za prodaju oba proizvoda nazad svojim bivšim poslodavcima u Ministarstvu odbrane.
"Vajb" pre vatrene moći
"Palantir" je bio prvi izvođač radova za digitalnu odbranu koji je izašao iz Silicijumske doline, a njegove proizvode su isprobale i testirale vlade, vojska i agencije za sprovođenje zakona širom zapadnog sveta.
Međutim, sektor odbrambene tehnologije je prepun desetina mladih kompanija, od kojih su neke prikupile milijarde dolara pre nego što razvile funkcionalan proizvod. Čak je i "Anduril" – vredan više od 60 milijardi dolara i sa više od 20 milijardi dolara ugovora sa američkom vojskom – proizveo samo dva borbeno testirana sistema naoružanja. Jedna od njih, municija za labavo korišćenje slična Helsingovom HF-1, odbijena je od strane ukrajinske vojske 2024. godine, a "Anduril" se sada oslanja na anime video-zapise kako bi promovisao svoje buduće projekte.
Donekle je neizbežno da će industrija izgrađena na hajpu pronaći entuzijastičnu grupu prodavaca u Ukrajini, koji će neprestano čekati sledeći vundervafe da preokrene situaciju protiv Rusije. Tenkovi "leopard", raketna artiljerija HIMARS i lovci F-16 su svi prikazivani kao magični meci koji će doneti pobedu, a nijedan nije.
Ljudska snaga, logistika i industrijski kapaciteti su ono što na kraju odlučuje o ishodu modernog sukoba, ali to nisu seksi teme.
Dronovi i veštačka inteligencija su u modi i upravo zbog toga je Fjodorovu – a ne Zalužnom ili Sirskom – ponuđena sinekura Silicijumske doline.