Godinama su Sjedinjene Američke Države pritisak na Venecuelu, sankcije i politiku prema Karakasu obrazlagale borbom za demokratiju i ljudska prava. Nekoliko meseci nakon otmice predsednika Nikolasa Madura, u prvi plan je, međutim, izbilo ono čime Venecuela raspolaže u izobilju – nafta.
Američki predsednik Donald Tramp objavio je da su SAD sklopile sporazum kojim će dobiti većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih venecuelanskih rezervi nafte. U litrima to je brojka koja se piše sa 14 cifara - 10.334.174.170.320 litara.
"Po mom nalogu, državni sekretar Marko Rubio i ministar odbrane Pit Hegset, u tesnoj saradnji sa veoma poštovanom privremenom predsednicom Venecuele Delsi Rodrigez i kroz partnerstvo sa privatnim preduzećima, obezbedili su većinsku kontrolu SAD nad više od 65 MILIJARDI BARELA rezervi nafte u Venecueli, bez ikakvih troškova za američke poreske obveznike", pohvalio se Tramp na društvenoj mreži Trut soušal.
Prema njegovim rečima, time će američke rezerve nafte biti više nego udvostručene.
Koliko je posao povoljan za Vašington pokazuju i detalji koje je izneo neimenovani američki zvaničnik: SAD bi trebalo da kontrolišu 55 odsto efektivne proizvodnje iz zajedničkog poduhvata, a naftu će dobijati po ceni troška.
Privremena predsednica Venecuele Delsi Rodrigez potvrdila je sporazum i nazvala ga "istorijskim", navodeći da će naftni projekti obuhvaćeni dogovorom generisati 209 milijardi dolara poreza. Navela je i da je reč o 17 strateških naftnih polja sa ukupno 65 milijardi barela dokazanih rezervi, ali nije precizirala koliki će tačno biti udeli SAD i Venecuele.
Sporazum bi, prema dosadašnjim procenama, mogao da stvori drugu najveću privatnu naftnu kompaniju na svetu prema rezervama i da Vašingtonu obezbedi decenijske zalihe nafte.
Taj podatak dobija dodatnu težinu u trenutku kada Trampova administracija traži način da obnovi američke strateške rezerve nafte, a istovremeno se suočava sa pritiskom zbog rasta cena benzina uoči novembarskih izbora za Kongres. Jeftinija venecuelanska nafta i povećanje proizvodnje mogli bi da pomognu Beloj kući na oba fronta.
Venecuela trenutno proizvodi oko 1,25 miliona barela sirove nafte dnevno, u odnosu na 1,16 miliona barela u julu.
Posebno je upadljiv politički kontekst u kojem je dogovor postignut. Njemu su prethodili višegodišnje američke sankcije Venecueli, svrgavanje Nikolasa Madura u januaru, zaplene venecuelanskih naftnih tankera, kao i napadi na brodove za koje je Vašington tvrdio da prevoze drogu iz Venecuele. U tim napadima poginulo je više od 200 ljudi.
Tako je zemlja koju je Vašington godinama pritiskao pod zastavom borbe za demokratiju sada postala izvor nafte koja bi, prema samom Trampu, mogla više nego da udvostruči američke rezerve.
Ni u Venecueli taj obrt nije prošao nezapaženo: objava dogovora izazvala je negativne reakcije na društvenim mrežama, a deo Venecuelanaca optužio je Rodrigez da poklanja nacionalnu naftu. Drugi su ukazali na činjenicu da se u sporazumu ne pominju ni demokratska tranzicija ni izbori – pitanja koja su godinama bila u središtu američke politike prema Karakasu.
I ekonomisti upozoravaju da bi cena ovakvog aranžmana mogla da se pokaže kasnije. Rukovodilac za ekonomska pitanja u "Blumberg ekonomiksu" Kris Kenedi ocenio je da bi nastojanje Trampove administracije da obezbedi udeo u venecuelanskim rezervama moglo da bude kontraproduktivno za dugoročna ulaganja zbog političkog rizika.
Vanredni profesor Univerziteta u Njujorku Alehandro Velasko sporazum je nazvao "potpuno bez presedana", upozorivši da Venecuela rizikuje da postane "igralište američkog kapitalizma".
"Ševron", jedina američka kompanija koja trenutno proizvodi naftu u Venecueli, nije želeo da komentariše dogovor, kao ni "EksonMobil".
Posle godina sankcija i političkog pritiska, jedno je, međutim, već jasno: Vašington iz novog odnosa sa Karakasom ne izlazi praznih ruku. Izlazi sa pristupom desetinama milijardi barela venecuelanske nafte.