Holivud nije fabrika snova već velika i moćna industrija laži. Holivud nas je lagao o Drugom svetskom ratu, kao što nas je lagao i o svim američkim ratovima koji se usledili posle. O Koreji, Vijetnamu, Avganistanu, Iraku, itd.
A holivudska laž je i sve ono što je prethodilo Drugom svetskom ratu, gde je stvorena prava mitologija laži. Na primer, o Divljem zapadu, i njegovim "snažnim i plemenitim odmetnicima".
Kako primećuje ruski geopolitičar Leonid Savin, američki folklor je zapravo svojevrsna kultura nasilja i laži: "Severnoamerički folklor je usvojio istoriju prvih pionira, koji se smatraju simbolom američkog duha. Prvi američki folklorni likovi – Dejvi Kroket, Pol Banan, Majk Fink, Pekos Bil, itd. – suština su obmane, vulgarnosti, brutalnosti i hladnokrvne prevare".
Ovi likovi imaju fantastičnu snagu i zdravlje, nastavlja Savin, lako mogu da progutaju munju ili da lasom obuzdaju tornado. Čak i njihovo oružja ima zvučna imena: Kroketovo se zvalo se "Đavolja smrt", a Finkovo "Staro zvekni-sve".
Laž su i američki "osnivački mitovi". Kažnjenici, prognani iz britanskih zatvora, kasnije su pretvoreni u hodočasnike, u mitske "očeve osnivače". Laž je i mit, koji uporno ponavljaju svi američki predsednici, poput Regana, da je "Amerika veliki i ponosni grad izgrađen na steni jačoj od okeana", čiji "narod živi u slozi i blagosloven je samim Bogom".
Kako izgubiti rat a očuvati privid da ste pobedili
Najnovije laži su da su Amerikanci pobedili u ratu protiv Irana, kaže pisac sa Šri Lanke Indradžit Samardživa na svom blogu "Indi-ko".
Pa, to nije ništa novo: SAD su i do sada gubile sve svoje ratove – počev od Koreje, preko Vijetanama, ili Iraka, pa čak i protiv Kube, u Zalivu svinja – a da zbog toga nisu pretrpele neku značajniju štetu.
Svi izgubljeni ratovi do sada su Amerikancima doneli prljavu dobit, piše ovaj autor, širili haos među konkurentima i malo su ih koštali na domaćem frontu. Dakle: "Ovi ratni huškači su profitirali od toga što su izgubili (sve) svoje ratove".
Sa ratom protiv Irana je ipak drugačije, primećuje Samardživa, jer Amerika trenutno gubi svoju imperiju u inostranstvu. Ormuz je kanal koji povezuje američku verziju "Bele imperije" sa Azijom i, baš kao što je i Britanija iskrvarila u Sueckom kanalu, sada i Amerika teško krvari.
Amerikanci troše svoje poslednje rezerve nafte, nastavljajući da lažu da su pobedili, ali ovaj rat je, tvrdi pisac sa Šri Lanke, istinska istorijska prekretnica. Japan i Koreja već popuštaju, a oni su bili vazali koji su nosili teret. Amerika može da odloži posledice po svoju domaću ekonomiju, ali ne može da ih porekne.
Jer, čak i sama ideja o kopnenoj invaziji tera kukavice u američkoj vojsci da drhte od straha. To ne bi bio rat na koji su navikli, sa 10.000 metara visine.
Stvarnost pomorske opsade već tera mornare da u očajanju skaču preko palube...
Tramp govori istinu kada laže
Tramp laže i o tome da venecuelanska sirova nafta puni američke strateške rezerve (jednostavno: previše je gusta), nastavlja da laže o kontroli Ormuza i o tome da je Iran desetkovan i očajan.
Štampa sve ovo uzima zdravo za gotovo, kaže Samardživa. Ovo funkcioniše u vestima, ali to Ameriku ne može spasiti od istorijskog poraza: ne možete izgubiti pomorske bitke, mnoštvo baza, aviona, i sve to predstaviti kao pobedu.
O tome, uostalom, lažu svi, i trampisti i netrampisti. Tramp barem govori istinu kada laže, dodaje on, dok demokrate misle da su "dobri momci". Ali, kao što je rekao narko-bos Toni Montana (izbeglica sa Kube), glavni junak filma "Lice s ožiljkom": "Potrebni su vam ljudi poput mene, da biste mogli da uperite prst i kažete: 'To je loš momak'. Dakle, da li ste vi zbog toga dobri? Niste. Samo znate kako da se pretvarate. Ali ja uvek govorim istinu, čak i kada lažem".
Sve u svemu, zaključuje Samardživa, ne postoji tačka na koju se možete vratiti kako biste Ameriku ponovo učinili velikom, niti postoji "napredak na američkom putu" da biste je učinili dobrom.
I pokret MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom), kao i Demokratski socijalisti Amerike (DSA), imaju isti problem: kako, po svaku cenu, sačuvati "američku imperiju". Jedni žele da se vrate u neku nepostojeću tačku u prošlosti (MAGA), drugi vide "progresivan put u budućnosti" (DSA). I time nastavljaju da lažu, pre svega sami sebe.
Istinska tragedija američkog naroda
Vratimo se na holivudsku verziju "istine" o Drugom svetskom ratu. Čitava holivudska priča o Drugom svetskom ratu jeste gola, preispoljna laž. Zapravo, Sovjeti su pobedili naciste u Drugom svetskom ratu, a ne Amerikanci, napisao je veliki američki pisac Gor Vidal, koji se pred kraj života posvetio pisanju političkih eseja i postao briljantni hroničar američke političke scene.
Isto tako, Amerika nije nikakav "Grad na gori", tvrdio je Vidal, a još manje "šampion demokratije". Amerika je država kojom hladnokrvno vladaju bankari, krupni biznis i, iznad svega, svemoćni vojno-industrijski kompleks, sa svojim bezbednosnim službama.
Ukratko, prema rečima Vidala: "SAD nisu normalna zemlja". Prema rečima Vidala, Amerika se pretvorila "u okrutnu imperijalističku silu našeg doba, pod vojnim upravom i pod vojnom kontrolom, kojom vlada imperijalno predsedništvo".
Kako piše Samardživa, laž je i da su Amerikanci pobedili u Drugom svetskom ratu, kao što je laž da su to uradili za Jevreje. Komunisti su pobedili u ratu, a Amerika je sledila nacistički plan deportacije Jevreja, smeštajući ih u geto radi kontrole Bliskog istoka, blizu izvorišta nafte.
Kao što je zapisao veliki ruski pisac Fjodor Dostojevski: "Čovek koji laže sebe i veruje u sopstvene laži, više ne može da razlikuje istinu od laži, i tako gubi svako poštovanje prema sebi i prema drugima".
Amerikanci danas više ne mogu da razlikuju istinu od laži. Laž ubija poštovanje, i prema sebi i drugima. U tome leži istinska tragedija američkog naroda.
A život se ne može graditi na laži.