Više od decenije rata, vazdušnih udara i pomorske blokade nije uspelo da slomi jemenske Hute.
Naprotiv, pokret protiv kojeg su u različitim periodima vojno delovale Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Sjedinjene Države, Velika Britanija i Izrael danas raspolaže stotinama hiljada boraca, balističkim i krstarećim raketama, dronovima i protivbrodskim oružjem kojim može da ugrozi naftnu infrastrukturu Zaliva i jedan od najvažnijih svetskih pomorskih pravaca.
Prema izveštaju stručnjaka UN iz 2024. godine, Huti su do tada regrutovali čak 350.000 boraca.
Poređenja radi, 2015. godine, kada se Saudijska Arabija uključila u građanski rat u Jemenu, procenjivalo se da imaju oko 30.000 boraca.
Upravo je 2015. označila početak dugotrajne saudijske vojne intervencije, nakon što su Huti zauzeli veliki deo severnog i centralnog Jemena, uključujući prestonicu Sanu. Rijad je već tada strahovao od stvaranja dobro naoružanog saveznika Irana neposredno uz svoju granicu.
Tokom narednih sedam godina Saudijska Arabija izvela je brojne vazdušne udare, ali oni nisu doveli do poraza Huta. Ni kopnene snage jemenske vlade i južnih separatista nisu uspele značajnije da ih potisnu, pa su linije fronta ostale uglavnom nepromenjene do primirja 2022. godine.
Jedan od razloga njihove otpornosti je geografija Jemena. Huti kontrolišu veliku i planinsku teritoriju na kojoj mogu da rasprše borce, oružje i vojnu infrastrukturu, što znatno otežava njihovo uništavanje iz vazduha.
Drugi važan faktor je podrška Irana i njegovih regionalnih saveznika.
Prema stručnjacima UN, Huti su dobijali ekspertizu, obuku i sofisticirano naoružanje. Iran negira da ih naoružava, ali su u brojnim pošiljkama namenjenim Jemenu zaplenjivani iransko oružje i komponente, dok je izveštaj UN dokumentovao široke vojne veze Huta sa Iranom i njegovim saveznicima.
Huti danas raspolažu balističkim i krstarećim raketama i različitim tipovima bespilotnih letelica, od kojih mnoge podsećaju na iranske modele. Njihov domet omogućava napade na države Persijskog zaliva i Izrael. Istovremeno, protivbrodskim raketama i pomorskim dronovima mogu da ugrožavaju brodove u Crvenom moru.
Iako se veruje da Iran obezbeđuje neke od najsavremenijih komponenti, poput sistema za navođenje, Huti su vremenom razvili sposobnost da značajan deo naoružanja proizvode u samom Jemenu. Zbog toga mogu relativno jeftinim raketama i dronovima da napadaju daleko skuplje ciljeve i primoravaju protivnike da troše skupocene sisteme protivvazdušne i protivraketne odbrane.
Majkl Najts, direktor istraživanja u kompaniji "Horajzon engejdž", Hute opisuje kao "najposvećenijeg, ideološki najčistijeg i najagresivnijeg" među regionalnim saveznicima Irana.
"Ono za šta je libanskom Hezbolahu bilo potrebno 20 godina, Huti su razvili za pet", ocenio je Najts.
Ni kasnije američke i britanske vazdušne operacije nisu uspele da unište njihove vojne kapacitete.
Tokom intenzivirane američke kampanje naredne godine, oko 2.000 komada municije upotrebljeno je protiv više od 1.000 ciljeva. Samo upotrebljena američka municija koštala je više od 750 miliona dolara, dok su Huti uništili sedam američkih dronova, vrednih više od 30 miliona dolara po letelici.
Posle američkih udara Huti su pristali da obustave napade na američke brodove, ali su nastavili napade na Izrael. Kasnije su ponovo počeli da napadaju Saudijsku Arabiju i proglasili blokadu saudijskog pomorskog saobraćaja.
Pored iranske pomoći i sopstvenog vojnog razvoja, jačanju Huta doprinela je i slabost njihovih protivnika u Jemenu. Profesor Univerziteta u Otavi Tomas Žuno ističe da je međunarodno priznata jemenska vlada "fragmentisana, slaba, nejedinstvena i korumpirana" i da su Huti godinama sistematski koristili te slabosti.
Snage koje im se suprotstavljaju i dalje su podeljene između formacija lojalnih vladi koju podržava Saudijska Arabija i južnih separatista koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati. Te snage su se međusobno sukobljavale još u januaru, dok su Huti poslednjih nedelja napredovali ka Bab el Mandebu, strateški važnom moreuzu koji povezuje Crveno more sa Adenskim zalivom.
Tako su Huti posle više od decenije rata ne samo opstali već su višestruko povećali broj boraca, izgradili raketne i bespilotne kapacitete, razvili sopstvenu proizvodnju oružja i stekli mogućnost da ugrožavaju naftnu infrastrukturu i neke od najvažnijih svetskih pomorskih ruta. Istovremeno, dosadašnje vazdušne kampanje pokazale su ograničenu sposobnost da trajno oslabe njihovu vojnu moć.