
Rat bez Amerike: Šta to NATO 3.0 planira u Kopenhagenu?

Nova, eurocentrična verzija NATO-a polako poprima svoj oblik na prvom većem sastanku bloka od samita u Ankari.
Vojna komisija NATO se u petak i subotu sastaje u Kopenhagenu. Na čelu ovog najvišeg vojnog tela bloka je italijanski admiral Đuzepe Kavo Dragone. Zadatak komisije je da strateške ciljeve političkog rukovodstva pretvori u operativne planove.
Dnevni red sastanka je tajna. Na zvaničnoj internet-stranici se navodi samo da će ministri odbrane NATO zemalja da prisustvuju "Sastanku 1" i "Sastanku 2", nakon čega će održati konferenciju za štampu i foto-sesiju, pa produžiti na "Sastanak 3".
Svrha konferencije postaje jasnija tek kad se sagledaju političke odluke počev od samita u Ankari u julu: razrađivanje plana o militarizaciji Evrope i priprema kontinenta za rat sa Rusijom, uz istovremeno izolovanje SAD od posledica tog sukoba.
Šta je NATO 3.0?
Kovanica američkog podsekretara za odbranu Elbridža Kolbija, "NATO 3.0" je redizajn vojnog bloka iz perspektive prioriteta SAD. U govoru NATO ministrima odbrane u februaru, Kolbi je objasnio da će se SAD prestrojiti na pripreme za potencijalni sukob sa Kinom, dok će druge članica bloka morati da "preuzmu primarnu odgovornost za konvencionalnu odbranu Evrope".

Evropske zemlje će morati da povećaju vojne izdatke na pet odsto BDP-a i pređu na ratnu vojnu proizvodnju, objasnio je Kolbi, dok će kontrola nad nuklearnim arsenalom ostati u rukama SAD. Od Evrope se takođe očekuje da garantuju "pristup, baze i prelet" američkim oružanim snagama, objasnio je američki ministar odbrane Pit Hegset u junu.
Generalni sekretar NATO Mark Rute je u Ankari ovaj jednostrani aranžman opisao kao dobitak Evrope.
Evrocentričniji NATO se Ruteu tada činio primamljivim zbog pretnji predsednika SAD Donalda Trampa da će povući američku vojsku iz Nemačke i pripojiti Grenland. U potonjim mesecima je postalo jasnije šta ovo prestrojavanje znači za stari kontinent.
Evropa da plati
NATO 3.0 znači kraj evropske socijalne države. U Velikoj Britaniji, gde je životni standard već pao na najnižu stopu od Drugog svetskog rata, ispunjavanje kvote od 3,5 odsto BDP podrazumevaće "suza vredne" rezove budžeta za obrazovanje, saobraćaj i pravosuđe, upozorio je u junu Džordž Robertson, laburistički političar i koautor britanske strategije odbrane. Po njemu, Britanci "previše lagodno" žive i moraju da prihvate "bol i velika odricanja" u "pripremi za rat".
Nemački kancelar Fridrih Merc najavio je obnovu Bundesvera u "najjaču konvencionalnu vojsku u Evropi", što je za rezultat već imalo smanjenje penzija i podizanje penzionog praga za tri godine
"Ne možemo više da finansiramo socijalnu državu koju imamo danas", rekao je Merc prošlog avgusta, pre nego što je povećao nemački vojni budžet za 40 odsto i naredio Nemcima da "više rade".
Švedska je uvela novi porez za naoružanje. U Holandiji se on zove "doprinos za slobodu". Estonija je povećala porez na prihod. Belgija i Finska su smanjile socijalna davanja. Od maja prošle godine je čak 18 članica EU posudilo novac od Brisela kako bi moglo da finansira vojsku.
"U proseku, evropske zemlje troše oko četvrtine BDP-a na penzije, zdravstvo i socijalna davanja, a treba nam samo delić tog novca da ojačamo odbranu", rekao je Rute u Evropskom parlamentu prošle godine.
Od tada se "samo delić" gotovo udvostručio.
U službi SAD
Zauzvrat, Evropljani nisu dobili "stratešku autonomiju" koju je tražila na primer Francuska. NATO "međuoperabilnost" znače da oružje koje se proizvodi u Evropi mora da ispunjava američke standarde, dok je veštačka inteligencija koju koriste u rukama isključivo američkih kompanija.
Deklaracija sa samita u Ankari kaže da NATO "gradi međuoperabilni transatlantski ratni oblak i usvaja moćne AI modele". U praksi, EU se oslanja na SAD za 80 odsto digitalne infrastrukture, od čega profitiraju američke kompanije poput "Palantira", "Andurila" i "SpejsIks".
Iako su SAD predale Evropljanima tri operativne komande – Norfolk u Britaniji, Napulj u Italiji i Brunsum u Holandiji – Vašington je preuzeo kontrolu nad kopnenim, vazdušnim i pomorskim komandama i ostao na čelu Vrhovne komande (SACEUR) bloka.
Iako je svrha NATO 3.0 da Evropa sama izađe na kraj sa Rusijom, od evropskih članica bloka se i dalje očekuje da pomognu američke ratove daleko od svojih granice. Rute je ove sedmice izjavio da je "neophodno" da britanske oružane snage nastave da pružaju "tvrdu moć potrebnu NATO" za borbu protiv Rusije u Ukrajini, ali i protiv "terorizma, Irana i tektonskih promena" u globalnoj geopolitici.
NATO nije osnovan da se bori protiv Irana, ali su SAD svejedno kaznile evropske saveznike koji su odbili da podrže američko-izraelski napad na Teheran početkom godine. SAD su povukle vojsku iz nekoliko zemalja koje im nisu pomogle u ratu, a Španiji zapretile embargom nakon što je Madrid odbio prelete i upotrebu vojnih baza na svojoj teritoriji.
I krv za NATO
Pošto stave novac i autonomiju u službu SAD, od Evropljana se na kraju očekuje da žrtvuju i živote, ako posredni rat NATO u Ukrajini preraste u otvoreni sukob sa Rusijom.
Iako su upravo SAD ponudile Ukrajini članstvo u NATO još 2008, organizovale Majdan 2014 i posle toga naoružavale kijevski režim, odgovornost za rat koji je time proizveden SAD sada svaljuju na Evropu.
NATO 3.0 jasno daje do znanja da je za rat sada odgovorna Evropa. Vojna komisija će se u Kopenhagenu najverovatnije baviti mogućnošću eskalacije. Surovi detalji rata, poput predviđanja gubitaka i priprema bolnica i mrtvačnica, su u njihovoj nadležnosti.
Neke zemlje NATO već o tome razmišljaju. Nemačka trenutno analizira da li njene civilne bolnice mogu da podnesu priliv 1.000 ranjenika dnevno i razmatra ponovno otvaranje ogromnog podzemnog bolničkog bunkera u Ulmu. Bundesver je već vežbao prevoz ranjenika iz poljskih bolnica u Litvaniji na operacije u Nemačku, tokom medicinskih manevara u martu, najvećih do sada.
Norveška je počela da hirurge obučava ratnoj medicini, a sprema 7.000 kreveta za ratne ranjenike. Francuska priprema civilne bolnice za vojne ranjenike u slučaju "scenarija većeg okršaja". Švedska i Litvanija prave zalihe krvi.
Kratki rat
Vojna komisija NATO planirala je ovakve stvari tokom Hladnog rata. Međutim, evropske članice bloka dobro su znale da bi samo intervencija SAD mogla da ih spase ako sukob pređe u "toplu" fazu. Francuski predsednik Šarl de Gol, koji je sumnjao u američka obećanja, jednom prilikom je čak pitao predsednika SAD Džona Kenedija da li je spreman da "razmeni Njujork za Pariz" u nuklearnom ratu protiv SSSR.
NATO 3.0 znači da je Vašington otvoreno rekao Evropi kako će američki doprinos bezbednosti kontinenta biti "ograničen i usmeren", kako je rekao Kolbi.
Protiv svake logike i interesa, evropski lideri od Rutea do generala i admirala u Vojnoj komisiji, srljaju u rat protiv Rusije. Te pripreme imaju sopstvenu logiku, koju mogu da ubrzaju greške u proračunu i političke odluke. Evropa je tu lekciju već jednom naučila, na početku Prvog svetskog rata.
Ovaj put bi posledice mogle da budu daleko veće.
Rusija poseduje najveći nuklearni arsenal na svetu. Ruski ministar spoljnih poslova je u sredu vrlo namerno poslao ozbiljno upozorenje: "Ako Evropa, koja svakodnevno priča o pripremama za rat sa Rusijom napadne Rusiju, biće to potpuno drugačiji rat. I biće veoma kratak".






