
Netanjahu je preživeo svoje neprijatelje: Može li i sopstvene glasače?

Dok se izraelski premijer Benjamin Netanjahu bori da zadrži vlast, njegove pristalice mu pripisuju zasluge za jačanje zemlje i poraz njenih neprijatelja. S druge strane, oni koji su ga nekada podržavali smatraju njegovo vođstvo odgovornim za događaje od 7. oktobra i sada traže alternative, kako na levici, tako i na desnici.
S obzirom na to da je do izbora u Izraelu ostalo manje od mesec dana, Netanjahua očekuje teška borba za opstanak na vlasti, ocenjuje Elizabet Blejd, dopisnica RT sa Bliskog istoka.
Ankete pokazuju da to neće biti lak zadatak. Nedavna anketa lista "Maariv", jednog od vodećih izraelskih dnevnih listova, predviđa da će njegova stranka, Likud, osvojiti samo 20 od ukupno 120 mesta u Knesetu (izraelskom parlamentu) – što je pad od 12 poslaničkih mesta u odnosu na rezultat ostvaren na izborima 2022. godine.
Pad rejtinga
Pad rejtinga stranke Likud nije veliko iznenađenje. Netanjahu i njegova vlada suočavaju se sa optužbama da nisu uspeli da spreče napade od 7. oktobra 2023. godine, u kojima je ubijeno više od 1.200 Izraelaca, dok je 251 osoba odvedena u Gazu kao talac.
Takođe je izložen kritikama zbog sprovođenja niza kontroverznih politika koje se tiču pravosuđa i medija; zbog ostanka na vlasti uprkos istragama o korupciji koje su dovele do optužbi za primanje mita, prevaru i zloupotrebu poverenja; kao i zbog toga što je doprineo sve većoj izolaciji Izraela na međunarodnoj sceni.
Verujemo u Bibija
Ipak, iznenađujuće je da anketa lista "Maariv" pokazuje kako oko 40 odsto ispitanika i dalje želi da Netanjahu ostane premijer Izraela.
Iako (poneki) priznaju da nije sprečio napade 7. oktobra, njegove pristalice ipak navode dugačku listu Netanjahuovih dostignuća.

Za njih je on čovek koji je savladao izraelske neprijatelje, suprotstavio se nuklearnim ambicijama Irana i ojačao poziciju Izraela u regionu. Pod njegovim vođstvom, Izrael je produbio odnose sa Sjedinjenim Državama i proširio svoje diplomatske veze putem Avramovskih sporazuma, normalizujući odnose sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Marokom i Bahreinom 2020. godine. Za vreme njegove vladavine, Izrael je takođe doživeo ekonomski procvat, zalažući se za otvoreniju ekonomiju zasnovanu na tržišnim principima, privatizaciji i konkurenciji – što je pomoglo da se ova država pozicionira kao globalni tehnološki centar.
Problem je, međutim, u tome što Netanjahuov koalicioni blok, prema anketama, nema dovoljno poslaničkih mesta da dostigne ključni prag od 61. Da bi prevazišao ovu prepreku, Netanjahu će morati ili da ostvari bolji rezultat od očekivanog na dan izbora, ili da ubedi članove suprotstavljenog, takozvanog "bloka za promene", da bi udruživanje snaga s njim bila bolja opcija.
On je izveo ovaj politički manevar ranije. Godine 2020. ubedio je Benija Ganca, tadašnjeg lidera stranke Plavo i belo, da formiraju vladu nacionalnog jedinstva, čime je okončan jednogodišnji politički zastoj.
Godine 2023, ubrzo nakon napada koje je predvodio Hamas, učinio je to ponovo, formiravši vladu za vanredne situacije zajedno sa Gancom.
Ovog puta, prema mišljenju izraelskih analitičara, takav aranžman je malo verovatan, uglavnom zato što političari iz suprotnog tabora više nemaju poverenja u Netanjahua niti u njegova obećanja.
Mnogi izraelski političari su otvoreno izjavili da se ni pod kojim uslovima neće pridružiti njegovoj vladi. Spisak je dugačak i uključuje bivše premijere Naftalija Beneta i Jaira Lapida, kao i druge pretendente na najvišu funkciju, poput Gadija Ajzenkota i Avigdora Libermana.
Međutim, Bibijeve pristalice sa kojima je RT razgovarao smatraju da je Netanjahu toliko iskusan političar da bi ipak mogao da iznenadi svoje protivnike.
"Netanjahu je mađioničar. Toliko puta je politički 'sahranjivan', a ipak je još uvek tu, dok su svi njegovi rivali izgubili na značaju", rekao je jedan. "Bibija ne treba potcenjivati. Slažem se da mu neće biti lako da formira vladu, ali on zna kako da manevriše unutar sistema i siguran sam da će na kraju pronaći rešenje, formirati vladu i ostati na vlasti", dodao je drugi.
Rat kao političko sredstvo?
Kritičari, pak, tvrde da Netanjahu možda neće morati ni da razmišlja o koalicionim pregovorima. Oni strahuju da bi mogao da pokrene novi krug sukoba sa Iranom, čime bi izgledi za održavanje izbora bili odloženi za daleku budućnost.
Njihove bojazni nisu neosnovane. Nedavno je načelnik Generalštaba izraelske vojske Ejal Zamir, upozorio da bi rat sa Iranom mogao da odloži glasanje.
Sam Netanjahu je krajem septembra uputio zabrinjavajuću poruku, tvrdeći da postoje "indikacije" da bi neprijatelji Izraela mogli da napadnu zemlju uoči izbora, te je obećao odmazdu ukoliko do takvog scenarija dođe.
Od Netanjahua do Ben Gvira
Postoje, ipak, mnogi koji neće ponovo glasati za Netanjahua, a kako Likud nema alternativu, okreću se drugim kandidatima.
Deo namerava da podrži Jaira Golana i Demokrate – levičarsku, liberalno-cionističku stranku koja se zalaže za snažnu bezbednosnu politiku, uz istovremeno traženje diplomatskih rešenja za izraelsko-palestinski sukob.
Drugi za Itamar Ben Gvira, lidera tvrdokorne stranke Jevrejska snaga, koji je obavljao je funkciju ministra za nacionalnu bezbednost u aktuelnoj Netanjahuovoj vladi.
On se protivi palestinskoj državnosti, zalaže se za oštar stav prema palestinskim militantima, a 2007. godine je osuđen zbog podsticanja na rasizam i pružanja podrške terorističkoj organizaciji.
Okreni-obrni, Netanjahuova dugogodišnja dominacija više ga ne čini automatskim izborom. I sada, sve veći broj onih koji su nekada podržavali Likud može da zamisli budućnost bez njega.






