Kanada želi vojnu saradnju sa Evropom, ali da se SAD previše ne naljute

Zaokret Otave prema Briselu i Londonu, koliko god bio popularan, donosi niz praktičnih izazova koje neće biti lako prevazići

Kanada i Evropska unija okreću se vojnoj saradnji kao "polisi osiguranja" od američkog predsednika Donalda Trampa, ali je domet ove inicijative ograničen jer nijedna strana ne želi potpuni raskid sa Vašingtonom, javlja "Politiko EU".

Otava je u fazi "ograničenog zbližavanja" (sa EU), ali ne žele da se potpuno odvoje od SAD", rekao je Kamil Grand, bivši pomoćnik generalnog sekretara NATO-a, koji sada vodi ASD, jedan od lobija namenske industrije EU.

Lideri EU i Kanade sastaće se ove sedmice u Montrealu kako bi produbili saradnju, između ostalog u oblasti kritičnih sirovina i odbrane. Otava je ove godine postala članica programa "Bezbednosna akcija za Evropu" (SAFE), vrednog 150 milijardi evra, kojim se finansiraju zajmovi za kupovinu oružja. Kanada je takođe izabrala da podmornice kupi od Nemačke, dok je od Švedske kupila avion za rano upozoravanje.

Kanada je jedan od osnivača NATO, predvodi Multinacionalnu brigadu tog bloka u Letoniji, a kanadski proizvođač aviona "Bombardije" tesno sarađuje sa evropskim avio-kompanijama poput "Saba".

Za EU je Kanada "lak partner na način na koji neke druge zemlje nisu" jer su Australija, Japan i Južna Koreja daleko, a Turska ima političke probleme, rekao je Anand Sundar, specijalni savetnik direktora Evropskog saveta za spoljne odnose.

"Mnogo toga se dešava van EU. Kako NATO pokušava da se više evropeizuje, pitanje je kako to da se uradi a da Kanada ne ostane po strani", dodao je Sundar.

Dok se EU naoružava u strahu od "ruskog napada" do 2030. godine, Kanada poseduje kritične sirovine ključne za evropske proizvođače oružja, znanje o ratovanju na Arktiku i višedecenijsko iskustvo u kontinentalnoj protivvazdušnoj odbrani, tvrdi "Politiko".

Kanadski ministar međunarodne trgovine Maninder Sidhu naglasio je potrebu za dubljom saradnjom na sastanku sa kolegama iz EU prošle nedelje u Dablinu.

"Neke od tih zajedničkih mogućnosti koje tražimo ovde u Evropi tiču se lanaca snabdevanja kritičnim mineralima. Kanada takođe radi na povećanju izdataka za odbranu, ali to ne možemo sami. I zato želimo da izgradimo veće kapacitete sa našim evropskim partnerima", rekao je Sidhu tom prilikom.

Pristup Evropi, ali ne neograničen

Prijem Kanade u šemu SAFE ne znači da su svi novi vojni instrumenti EU sada automatski otvoreni za Otavu. Mnogo toga zavisi od pregovora o sedmogodišnjem budžetu EU, i odgovora na pitanje da li će treće zemlje imati pravo na pristup vojnom i svemirskom programu vrednom 131 milijardu evra koji je predložila Evropska komisija. 

Pregovori o budžetu EU su "mesto gde će se odlučiti o dubini integracije Kanade u odbrambene šeme. To je tekuća debata i... neizvesna je do poslednjeg trenutka", kaže Sundar. 

Zemlje poput Švedske, Nemačke, Holandije i Poljske otvorene su za šire učešće, dok Francuska, Grčka i druge žele da favorizuju evropske kompanije. Krajem oktobra, Evropski parlament je takođe signalizirao da je otvoren za prijem trećih zemalja, pod određenim uslovima, prema internim dokumentima koje je dobio "Politiko". 

Iako je Kanada postigla sporazum o učešću u nabavkama koje finansira SAFE pre skoro godinu dana, dosad je potpisan samo jedan mali ugovor, vredan 10 miliona kanadskih dolara, za isporuku taktičkih radio-uređaja Poljskoj. Kanadski ministar odbrane Dejvid Mekginti je  optimističan da će ih "biti još".

Za sada se vojne veze Kanade i Evrope uglavnom sastoje od bilateralnih sporazuma između Otave i evropskih prestonica. Ovog leta, kanadska vlada je izabrala nemačko brodogradilište TKMS umesto južnokorejske kompanije "Hanva" za izgradnju nove flote od 12 dizel-električnih podmornica. Ugovor još nije zvanično potpisan.

Američki ili švedski lovci

Spremnost Kanade da se okrene od SAD ka Evropi pokazaće se na izboru između američkih lovaca F-35 i švedskog "gripena E". 

U nameri da zameni svoju zastarelu flotu lovaca CF-18, Kanada je planirala da kupi 88 aparata F-35, ali se do sada obavezala da kupi samo 16, dok je preostalih 72 "na razmatranju". Vlada Marka Karnija mogla bi da odbaci ponudu američkog "Lokid Martina" u korist "Saba".

Kupovina švedskih ratnih aviona razljutila bi Trampovu administraciju u trenutku kada su trgovinski odnosi već pod lupom. Američki ambasador u Kanadi Pit Hekstra nedavno je upozorio da bi nabavka švedskih aviona umesto preostalih F-35 imala posledice po Severnoameričku komandu vazdušne odbrane (NORAD), vojnu organizaciju preko koje SAD i Kanada zajednički brane vazdušni prostor kontinenta.

"NORAD, najvažniji element kanadske odbrane, nije deo NATO-a već je bilateralan sa SAD, što objašnjava deo ograničenja", podseća francuski lobista Grand. 

Britanska koalicija i baltička ljubomora

Kanada je nedavno podnela zahtev da se pridruži koaliciji JEF, tj. zajedničkim ekspedicionim snagama koje predvodi London. U njoj pored Britanije učestvuju Holandija, tri baltičke i pet nordijskih zemalja. Dok na primer Norveška podržava prijem Kanade, druge članice se dvoume.

Britanija na JEF gleda kao na snage "prve reakcije" pre NATO, s obzirom na "nepredvidivost" Trampove administracije. Poput NATO, za prijem novih članica potrebna je saglasnost svih postojećih.

"Kanada je članica NATO, ​​odbrambeni odnosi treba da ostanu u okviru NATO. Rusija je pretnja na severu, tako da je logično da više sarađuju sa Evropom — ali unutar NATO", rekao je diplomata iz jedne baltičke zemlje.

Litvanija, Letonija i Estonija strahuju da bi prijem Kanade mogao da geografsko središte JEF-a pomeri sa Baltika na Arktik.

"Geografski bi imalo smisla uključiti Kanadu u JEF, ali zašto onda ne i Poljsku i Nemačku? To su zemlje Baltičkog mora", izjavio je jedan neimenovani baltički diplomata. 

U Kanadi, međutim, veruju da im je mesto u evropskim vojnim tokovima.

"U oba svetska rata, Kanada je bila uključena u događaje u Evropi godinama pre nego što su se SAD umešale. Mogu da zamislim situacije u kojima će se Kanada angažovati tamo gde SAD možda neće", kaže Vendi Gilmor, nekadašnji pomoćnik generalnog sekretara NATO a sada potpredsednica Instituta CDA u Otavi.