Španci 29. novembra izlaze na birališta, na šeste opšte izbore u zemlji u poslednjih 11 godina. Ovi vanredni izbori mogli bi da okončaju osmogodišnju vladavinu socijalista i dovedu krajnje desničarsku stranku u vladu – prvi put od povratka Španije demokratiji nakon smrti generala Franka.
Zašto su izbori raspisani i zašto su važni?
Pedro Sančez, španski socijalistički premijer, raspisao je vanredne izbore 5. oktobra nakon što su konzervativna Narodna partija, krajnje desničarska stranka Voks i desničarska katalonska stranka za nezavisnost Žunts odbacile hitne mere koje je vlada pripremila za rešavanje stambene krize.
Nedostatak priuštivog stambenog prostora postao je ključno izborno pitanje, koje je pokrenulo velike proteste širom Španije. Ovaj problem je došao u prvi plan kroz slučaj pokojne Marikarmen Abaskal, 87-godišnjakinje koja je iseljena iz svog doma u Madridu jer nije mogla da plati povećanje kirije od 230 posto, koje je zahtevao investicioni fond koji je kupio njen stan. Prošle srede, više od tri miliona ljudi učestvovalo je u generalnom štrajku organizovanom kao odgovor na vrtoglavi rast cena stanovanja.
Sančez i njegova Španska socijalistička radnička partija nadaju se da će njihovi napori da reše stambenu krizu – kao i činjenica da su njihove planove osujetili NP, Voks i Žunts – mobilisati progresivne glasače i obezbediti im još jedan četvorogodišnji mandat.
Međutim, to je rizična strategija, navodi "Gardijan".
Sve ankete ukazuju na to da će Narodna partija osvojiti najviše glasova, ali ne i apsolutnu većinu. To znači da bi joj bila potrebna podrška stranke Voks kako bi mogla da vlada. Koalicioni sporazum između NP i Voksa označio bi povratak krajnje desnice u vlast u Španiji, prvi put u demokratskoj istoriji zemlje nakon diktature.
Zašto se onda Sančez upušta u tako veliki rizik?
Premijer, poznat po svojoj sklonosti ka riziku i sposobnosti da iznenadi protivnike neočekivanim potezima, smatra da bi stambena kriza mogla postati tema koja će mu doneti pobedu, nakon nekoliko burnih i teških godina.
Sančezova manjinska koaliciona vlada, formirana sa manjim levičarskim savezom Sumar, imala je velikih poteškoća sa usvajanjem zakona u napetoj atmosferi u Kongresu, a budžet nije usvojen još od 2023. godine. Stranka Žunts — koja mu je pre tri godine pružila uslovnu podršku — pokušavala je da od vlade izvuče maksimalnu korist, ali ju je istovremeno napuštala kad god bi joj to odgovaralo, kao što je bio slučaj sa hitnim merama u stambenoj politici.
Njegova vlada se takođe suočila sa oštrim kritikama zbog načina na koji je rešavala krizu u španskoj severnoafričkoj eksklavi Seuti, koja je izbila kada je oko 80.000 ljudi, u roku od 48 sati, prešlo granicu iz susednog Maroka.
Štaviše, Sančezova administracija, njegova stranka i najuži krug saradnika bili su tokom protekle dve godine opterećeni optužbama za korupciju. To je predstavljalo veliku neprijatnost za premijera koji je, stupajući na dužnost, obećao da će se beskompromisno obračunati sa korupcijom i nepoštenjem.
S obzirom na sve to, Sančez je možda zaključio da je politički isplativije pokrenuti izbornu kampanju koja će kanalisati gnev javnosti zbog stambenih problema, nego nastaviti sa višemesečnom blokadom rada i suočavati se sa negativnim naslovima u medijima.
Kako se odvija kampanja?
Sančezova kampanja, u kojoj je nastojao da istakne socijalne i ekonomske uspehe svoje vlade, ostala je u senci železničke nesreće 28. oktobra, u kojoj je poginulo 69 ljudi. Ova nesreća — koja se dogodila devet meseci nakon što je 46 ljudi izgubilo život u još jednoj železničkoj nesreći na istoj liniji — pokrenula je pitanja o bezbednosti i upravljanju španskom mrežom brzih pruga, koja je inače bila veoma hvaljena.
Sančezov ministar saobraćaja, Oskar Puente, pod pritiskom javnosti podneo je ostavku nekoliko dana nakon poslednje nesreće, izjavivši: "Ni zemlja, a ni ja, ne možemo da podnesemo 100 smrtnih slučajeva za manje od godinu dana".
Alberto Nunjez Feiho, lider Narodne partije, optužio je Sančezovu vladu da nije uspela da osigura bezbednost Španaca, dok je stranka Voks oštro kritikovala ono što je nazvala vladinom "nesposobnošću, korupcijom, nepotizmom i nedostatkom ulaganja u održavanje i poboljšanje infrastrukture".
Kakav bi mogao biti ishod izbora?
Španski Kongres ima 350 poslaničkih mesta, što znači da je svakoj stranci ili koaliciji stranaka potrebno najmanje 176 mesta kako bi osigurale apsolutnu većinu. Prema anketama, Narodna partija bi mogla da osvoji oko 130 mesta, Španska socijalistička radnička partija (PSOE) oko 110, a stranka Voks oko 63.
Osim u slučaju da PSOE ostvari znatno bolji rezultat od očekivanog, Narodna partija je na putu ka pobedi, što otvara mogućnost dogovora sa strankom Voks. Narodna partija, koja se pre šest godina distancirala od svog krajnje desnog rivala, opisujući ih kao stranku čija se politika zasniva na "strahu, besu, ogorčenosti i osveti", u međuvremenu je zauzela znatno prijateljskiji stav prema Voksu, njegovim antiimigracionim politikama i zagovaranju "remigracije".
Narodna partija i Voks već zajedno upravljaju u četiri španske regije, čime je već uspostavljena praksa saradnje između ove dve stranke.
Sančez je izbore predstavio kao odlučujući izbor između njegove progresivne vlade i španske desnice, koja bi poništila teško stečena društvena dostignuća. "Vi, građani i građanke Španije, morate odlučiti da li želite da se pridružite talasu krajnje desnice – koji ukida napredak gde god dođe na vlast – ili da osigurate da Španija ostane bastion otvorenosti, socijalne pravde i odgovornosti prema životnoj sredini", rekao je on najavljujući vanredne izbore.
Malo je verovatno da će manje stranke levo od PSOE-a – uključujući njihove donedavne partnere iz koalicije Sumar – osvojiti dovoljno glasova da pomognu socijalistima u formiranju još jedne koalicione vlade.
Široki front, predvođen bivšom gradonačelnicom Barselone Adom Kolau, okupio je mnoge levičarske grupacije, ali je stranka Podemos odbila da im se pridruži. Procenjuje se da će Široki front i Podemos zajedno osvojiti oko 13 poslaničkih mesta, što znači da će oni, zajedno sa PSOE-om, ostati daleko od parlamentarne većine.
Sančezovi protivnici nastoje da predstave ove izbore kao referendum o političkom stilu usmerenom na lične interese, koji oni s prezirom nazivaju "sančizam". Feiho je obećao "povratak pristojnosti kao osnovnog načela" ukoliko njegova stranka pobedi na izborima 29. novembra.
Šta stranka Voks namerava da učini ukoliko dođe u vlast?
Njen lider, Santijago Abaskal, izjavio je da se njegova stranka zalaže za "davanje prednosti španskim državljanima, deregulaciju, poreske olakšice i proterivanje onih koji ne bi trebalo da budu u Španiji".
Jedan od ključnih političkih stavova Voksa je "nacionalni prioritet" – odnosno davanje prednosti Špancima u odnosu na doseljenike iz inostranstva kada je reč o pristupu subvencionisanom stanovanju, socijalnim stanovima, grantovima i drugim vidovima pomoći.
Iako je Narodna stranka pristala na primenu principa "nacionalnog prioriteta" u regionima u kojima već vlada zajedno sa "Voksom", iz te stranke poručuju da ta politika mora biti u skladu sa španskim i evropskim zakonodavstvom.
Feiho je prošle nedelje za list "Pais" izjavio: "Princip 'nacionalnog prioriteta' zasniva se na čvrstoj vezi sa Španijom, a ne na samom državljanstvu, kao i na poštovanju Ustava i evropskih sporazuma. Ne može se dogovoriti ništa što bi bilo izvan okvira Ustava ili tih sporazuma".
U julu prošle godine, stranka Voks iznela je ideju o deportaciji do osam miliona ljudi stranog porekla – uključujući i decu imigranata – uz obrazloženje da im je "veoma teško da se naviknu na naše običaje".
Stranka je kasnije ublažila stav o planu "remigracije", navodeći da bi se on odnosio samo na one koji u Španiju ulaze ilegalno, koji čine krivična dela ili koji "dolaze u Španiju da bi živeli od socijalne pomoći".
Abaskal tvrdi da takve politike "uopšte nisu motivisane mržnjom prema onima koji dolaze spolja, već ljubavlju prema onima koji su unutra".