Ekonomija

Kad tone Vašington, tone i Evropa: Nemoguće izbeći posledice američkog duga od 40 biliona dolara

Kao rezultat duga vlade SAD, koji je sada premašio 40 biliona dolara, mnoge vlade EU će se verovatno suočiti sa dodatnim pritiskom za povećanje poreza ili smanjenje potrošnje – čak i dok pokušavaju da povećaju potrošnju na odbranu – kada se vrate sa letnjih pauza kako bi planirale svoje budžete za sledeću godinu
Kad tone Vašington, tone i Evropa: Nemoguće izbeći posledice američkog duga od 40 biliona dolaraGetty © Anna Moneymaker / Staff

Dug vlade Sjedinjenih Država od 40 biliona dolara brzo postaje problem svih.

Troškovi zaduživanja vlada širom sveta skočili su na najviši nivo u poslednjih nekoliko godina, što odražava strahove da sukobi, demografski pad i nesagledive posledice tehnoloških promena dovode finansije Vašingtona do tačke pucanja. To se preliva i na finansijska tržišta u Evropi, jer evropske vlade moraju da se takmiče sa Vašingtonom za globalni fond štednje.

I ta konkurencija je postala mnogo oštrija ove godine, jer su američki tehnološki giganti pozajmili stotine milijardi dolara u potrazi za bogatstvom povezanim sa veštačkom inteligencijom.

Troškovi zaduživanja Nemačke na 10 godina, koji su postavili ton za ostatak Evrope, dostigli su najviši nivo od 2011. godine ranije ove nedelje, nakon što su strahovi od inflacije i rastući budžetski deficit SAD doveli do toga da je prinos referentnih 30-godišnjih američkih trezorskih obveznica – koliko investitori dobiju nazad kada pozajme vladi – dostigne najviši nivo u poslednjih 19 godina.

Problem je pogoršala vest da je dug vlade SAD sada premašio 40 biliona dolara.

Kao rezultat toga, mnoge vlade EU će se verovatno suočiti sa dodatnim pritiskom za povećanje poreza ili smanjenje potrošnje – čak i dok pokušavaju da povećaju potrošnju na odbranu – kada se vrate sa letnjih pauza kako bi planirale svoje budžete za sledeću godinu.

A u zemljama poput Francuske, Španije i Italije, to bi lako moglo da utiče na ono što će u svakom slučaju verovatno biti eksplozivni nacionalni izbori sledeće godine.

Liderka francuske krajnje desnice Marin Le Pen već koristila situaciju da promoviše ono što će verovatno biti jedna od njenih ključnih poruka na predsedničkim izborima sledećeg proleća, nazivajući porast prinosa obveznica "neumoljivim obračunom za 10 godina makronizma".

"Vreme je da se očiste Augijeve štale u koje su se javne finansije pretvorile!", poručila je Le Pen preko društvenih mreža.

Neuspeh Francuske da ispravi kurs tokom godina stalno je narušavao poverenje investitora, koji sada zahtevaju veće troškove za kupovinu francuskih obveznica nego za slične italijanske. Kao rezultat toga, Pariz je posebno ranjiv na fenomen koji pogađa skoro sve evropske prestonice, poznat kao rizik refinansiranja.

Većina zemalja u Evropi je akumulirala ogromne dugove u poslednjih 20 godina, a periodične krize poput pandemije ili finansijske krize iz 2008. godine pojačavaju stalno, dugoročno pogoršanje javnih finansija zbog rastućih obaveza u zdravstvu i penzijama.

Mera koja se bavi dugovima javnog sektora širom evrozone porasla je sa 66 procenata BDP-a u 2007. na nešto manje od 88 procenata prošle godine. Evropska komisija očekuje da će nastaviti da raste u bliskoj budućnosti, kako se budžetski deficiti ponovo povećavaju pod pritiskom sukoba u Iranu i Ukrajini.

Sve dok je Evropska centralna banka držala kamatne stope blizu nule, kao što je to činila od 2009. do 2022. godine, kamate na taj dug su bile podnošljive.

Ali sa ponovnim pojavljivanjem inflacije, jednačina se promenila. ECB je već jednom ove godine podigla kamatne stope, jer je rat SAD i Izraela u Iranu podigao cene nafte i gasa.

Za sada je konsenzus i dalje da je Evropa još uvek daleko od nove dužničke krize. Kombinovani budžetski deficit evrozone je samo polovina budžetskog deficita SAD, a EU i ECB su pokrile najgore institucionalne i regulatorne praznine koje su dovele do krize suverenog duga 2010. godine.

Podjednako važno, nedavne reforme koje je sprovela vlada Fridriha Merca u Nemačkoj trebalo bi da pomognu u podršci rastu i tamo i u EU uopšte, prema rečima glavnog ekonomiste Berenberg banke Holgera Šmidinga.

Ali nelagodnost raste - posebno u svetlu situacije u Francuskoj.

"Postoji potencijalno velika opasna zona, gde kriza može, ali i ne mora da se dogodi, u zavisnosti od hirova investitora", rekao je "Politiku" Olivije Blanšar, bivši glavni ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda. "S obzirom na naš dug i naš deficit, verovatno smo ušli u opasnu zonu."

image
Live