
Ustav, vojna obuka i porodični život: Predmeti sovjetskih škola koji su danas potpuno nestali

Obrazovni sistem u SSSR-u bio je povezan sa potrebama države i duhom vremena. Zbog toga su u školama postojali predmeti koji danas možda deluju neobično - ili čak nezamislivo.
O pojedinim starim predmetima se i danas raspravlja - dok jedni smatraju da bi njihov povratak pomogao deci da se bolje pripreme za život, drugi veruju da su takve lekcije ostale u prošlosti zajedno sa epohom u kojoj su nastale, a među nazanimljivijim primerima su:
Crtanje
Crtanje je nekada bilo jedan od najvažnijih predmeta, posebno za učenike koji su želeli da se bave tehničkim zanimanjima. Budući inženjeri, arhitekte i konstruktori učili su kako da prave tehničke crteže, rade sa razmerama, razumeju projekcije i čitaju tehničku dokumentaciju.
Bez dobrog znanja crtanja bilo je teško upisati tehničke fakultete, a sam predmet se smatrao osnovom inženjerskog razmišljanja. Čak i pre desetak ili petnaest godina, pojedine tehničke škole i fakulteti imali su posebne prijemne ispite upravo iz crtanja.
Međutim, razvoj računarskih programa za dizajn i modeliranje gotovo je potpuno promenio potrebe za ovom veštinom. Danas se većina tehničkih crteža pravi digitalno, pa je klasično ručno crtanje postepeno nestalo iz školskih učionica.
Vojna obuka
Posle Velikog otadžbinskog rata, u SSSR-u je veliki značaj pridavan vojno-patriotskom vaspitanju mladih. Zbog toga je vojna obuka postala deo školskog programa i smatrala se važnim elementom obrazovanja. Tokom ovih časova učenici su učili kako se rastavlja i sklapa automatska puška, upoznavali su se sa oružjem, pravilima rukovanja granatama, osnovama civilne odbrane i vojnim komandama. Poseban naglasak stavljan je na disciplinu, odgovornost i spremnost za odbranu zemlje.
Često su nastavu držali ratni veterani, koji su pored teorije delili i lično iskustvo iz rata. Upravo zbog tih priča mnogim učenicima su ovi časovi ostali u posebnom sećanju.

Etika i pravila svakodnevnog života
Ovaj predmet pojavio se u sovjetskim školama relativno kasno - 1985. godine - i nije se dugo zadržao u nastavi. Ipak, sama ideja predmeta bila je prilično neobična za školski sistem tog vremena.
Srednjoškolci su na ovim časovima učili o porodičnom životu, odnosima među ljudima i rešavanju svakodnevnih problema. Govorilo se o braku, vaspitanju dece, kompromisima u porodici i izbegavanju ozbiljnih konflikata. U suštini, predmet je trebalo da pripremi tinejdžere za odrasli život. Danas se ovakve teme uglavnom prepuštaju porodici ili ostaju van formalnog obrazovanja, iako mnogi smatraju da bi slični časovi i dalje mogli biti korisni.
Kaligrafija
Za mnoge učenike osnovne škole kaligrafija je bila jedan od najtežih predmeta. Lepo pisanje zahtevalo je strpljenje, preciznost i veliku koncentraciju, što deci nije uvek bilo lako.
Učenici su u posebnim sveskama satima ispisivali slova, slogove i rečenice, trudeći se da zadrže pravilan nagib, veličinu i oblik slova. Cilj je bio da rukopis bude uredan, čitak i pravilan. U to vreme lep rukopis nije se doživljavao samo kao praktična veština, već i kao znak discipline, urednosti i opšte kulture. Danas, u doba tastatura i telefona, kaligrafija više nema isti značaj kao nekada.
Ustav
Jedan od važnih predmeta u sovjetskim školama bilo je i proučavanje Ustava. Ova disciplina je imala obrazovnu, ali i snažnu ideološku ulogu. Učenici su učili kako je organizovana država, koja su prava i obaveze građana i kako funkcioniše sovjetski sistem. Cilj je bio da se kod dece razviju patriotizam, osećaj pripadnosti državi i razumevanje sopstvene uloge u društvu. Šezdesetih godina ovaj predmet je ukinut kao posebna disciplina, a deo njegovog sadržaja kasnije je prešao u društvene nauke, koje su i danas deo školskog programa.



