Magazin

Prvi modni bloger je bio računovođa iz šesnaestog veka

Pre nego što su nastale modne reklame/kampanje i "selfiji", Mateus Švard, nemački računovođa iz šesnaestog veka, strastveno je dokumentovao svoje omiljene odevne kombinacije mnogo pre nastanka digitalnog doba i nama poznatih modnih blogera. Dokumentovao je svoju odeću za žurke, sahrane, časove mačevanja i uvek je pisao tekst ispod ili iznad ilustracije, kao što svako danas dodaje opis uz svoje Instagram objave.
Prvi modni bloger je bio računovođa iz šesnaestog veka© Wikimedia Commons/Public Domain, Narziss Renner

Dobar stil i ljubav prema modi obično ne asociraju na zanimanje kao što je računovodstvo, ali Mateus Švarc, rođen 1497. u Augsburgu, dokazao je da svako može imati strast prema garderobi, bez obzira na zanimanje, ali i istorijski period u kome živi.

Mateus je četrdeset godina verno beležio svoje omiljene modne kombinacije i naručio je ukupno sto trideset sedam akvarel ilustracija, na kojima se nalazi on, uglavnom u centru kompozicije, u detaljno iscrtanoj garderobi koju je birao za različite prilike. Ispod ili iznad crteža je napisano gde je išao taj dan, šta je radio i šta je odlučio da obuče.

Prvi crtež je nastao 1520. godine i među prvim tekstovima ispod ilustracija se zahvalio "starijim ljudima" koji su ga naveli da dokumentuje svoju luksuznu odeću. Naručivanje crteža i slika je bilo rezervisano isključivo za elitu, što je, zajedno sa vrstom tekstila koju je imao, mnogo govorilo o njegovom statusu u društvu.

Beleženje svoj stila završio je u šezdeset trećoj godini života. Kada su sve ilustracije bile gotove, sklopio ih je u jedan projekat koji je nazvao "Knjiga odeće", koja dokazuje da "selfi" nije toliko moderan fenomen. Pošto ne postoji ni jedan sličan dokument pre njegovog, istoričari smatraju da je Švarc bio prvi modni bloger u istoriji.

Bio je fasciniran različitim materijalima, bojama i dezenima u vreme kada su postojali veoma strogi zakoni o odevanju - niko nije mogao da nosi "šta god želi", već je društveni status pojedinca bio glavni faktor u određivanju odeće koju je smeo da nosi. Sigurno je da je Mateus u poptunosti uživao u svojim modnim privilegijama, jer je dokumentovano da je veliki deo svog novca ulagao u garderobu. Birao je upečatljive dezene i materijale, koji se nisu mogli često videti na ulicama. Ipak, morao je da pazi i da ne nosi isuviše skupocene materijale (krzno, svila), kako ne bi prekršio pravila ili uvredio aristokratiju.

Među portretima se nalaze njegova odeća za slavlja, posetu cara Maksimilijana Augsburgu, odora za očevu sahranu, venčanje bogatog bankara...  Na nekim se prikazuju i manje formalni događaji, kao što je Mateus dok otvara vrata, vežba mačevanje, ide u šetnju... Augsburg je u šesnaestom veku imao veoma razvijenu tekstilnu industriju, a bio je i grad za elitnu, zbog čega su žurke i svečanosti koje zahtevaju poseban kodeks oblačenja bile česte, što je samo pomoglo Mateusu u beleženju svoje omiljene odeće.

U opisu svakog crteža je često bio prilično iskren - ispod jedne ilustracije je čak zapisao: "Postao sam debeo i veliki," što je bilo retko za vreme u kome su portreti imali ulogu idealizacije osobe, poput današnjih filtera ili Fotošopa.

Beleženje odeće u kombinaciji svečanih prilika i ležernih scena iz svakodnevnih života zaista deluju samo kao starija verzija savremenog modnog bloga ili Instagram profila poznatih influensera. Zanimljivo je da je strast jednog čoveka iz šesnaestog veka postala ogroman biznis danas, u kome ljudi mogu dobiti na hiljade evra od određene modne kuće samo ako bi nosili njihove proizvode na objavi na društvenim mrežama. Može se pretpostaviti da bi Mateus uživao u savremenom dobu i važnosti koju je moda dobila.

image