Magazin

Endometrioza, depresija i anksioznost imaju zajedničke gene

Da je endometrioza povezana sa višim stepenom rizika od depresije, anksioznosti i poremećaja ishrane, ustanovili su naučnici sa univerziteta Jejl. Stanje koje zahvata čak 10 procenata ženske populacije u svetu važi za jedno od najmanje istraženih i najzahtevnijih za tretman, a da li će ovo otkriće pomoći u ranoj dijagnostici i poboljšanju kvaliteta života, preostaje da saznamo u nekoj od narednih naučnih studija.
Endometrioza, depresija i anksioznost imaju zajedničke gene© Canva / Povozniuk

Istraživanjem endometrioze, veoma rasprostranjenog ginekološkog oboljenja pri kome se ćelije endometrijuma (unutrašnjeg sloja materice) šire izvan materičnog prostora, naučnici su ustanovili da genetske predispozicije za njen razvoj mogu biti povezane i sa promenama gena koji su zaduženi za mentalno zdravlje.

Jedan gen je zajednički za endometriozu i tri psihička rastrojstva

U istraživanju koje su sproveli naučnici sa Jejla, učestvovalo je preko 202 hiljade žena, od kojih je 8.276 pacijentkinja patilo od endometrioze, dok je preostale 194 hiljade bilo zdravo, a detaljnim ispitivanjem ustanovljeno je da postojanje endometrioze značajno povećava šanse od nastanka depresije, anksioznosti i poremećaja ishrane.

Fenotipska povezanost endometrioze sa anksioznošću, depresijom i poremećajima u ishrani je procenjena korišćenjem modela logističke regresije sa endometriozom kao glavnom varijablom, a temeljnom analizom, autori studije utvrdili su značajnu genetsku korelaciju: varijanta gena DGKB rs12666606 bila je zajednička za endometriozu i depresiju.

Bol nije jedini faktor

Iako stanje endometrioze karakterišu simptomi poput jakih bolova u karličnoj regiji, obilna menstrualna krvarenja, bolni seksualni odnosi, inkontinencija (nekontrolisano mokrenje) i neplodnost, ni jedan od ovih simptoma nije jedini, niti presudan faktor za razvoj depresije ili anksioznosti, navode naučnici. Njihov uticaj na kvalitet života, ipak, ostaje neosporan, ali se glavnim "krivcem" ipak smatraju zajednički geni.

Teško se dijagnostikuje, još teže leči

Procenjuje se da je od ukupne svetske ženske populacije čak 10 procenata pogođeno ovom bolešću, koja, osim što se veoma teško dijagnostikuje, zahteva i veoma invazivan i ekzaktan tretman. Još više poražava činjenica da u svetu postoji tek dvadesetak vrsnih stručnjaka koja su u stanju da detektuju sva mesta gde se endometrioza može naći.

"Zbog neadekvatnog lečenja i nedovoljne edukacije lekara, naše žene često na dijagnozu čekaju i po 20 godina. U međuvremenu im se često postavljaju pogrešne dijagnoze, ili im se kaže da je sve psihosomatsko, što ih čini još depresivnijim, pa se teško snalaze u svakodnevnim aktivnostima, poslu, ulozi majke i supruge", navela je u jednom intervjuu za portal "Blic žena" Jelena Pak, diplomirani naturopata i predsednica Udruženja žena "Žuto uže" koje se bavi razmenom iskustava u oblasti ženskog reproduktivnog zdravlja.

Endometriozu je nemoguće otkriti putem klasičnih dijagnostičkih metoda poput magnetne rezonance, CT skenera ili ultrazvuka, a ni analiza krvi, tumor markeri i slične metode ne donose rezultate. Jedini način za otkrivanje je laparoskopija, koja donosi dijagnozu, ali ne nužno i rešenje problema.

image