Srbija i Balkan

Porušena srpska groblja i crkve su svedoci Kurtijevog "međureligijskog sklada"

O kakvom se "međureligijskom skladu" radi možda najbolje govori podatak da je, ne tako davno, samo tokom martovskog pogroma 2004. godine, razrušeno i spaljeno najmanje 35 crkava i manastira na Kosovu i Metohiji
Porušena srpska groblja i crkve su svedoci Kurtijevog "međureligijskog sklada"www.globallookpress.com © Nikos Pilos

Premijer tzv. Kosova Aljbin Kurti naveo je na Fejsbuku, a povodom Međunarodnog dana kulturne raznolikosti da "Kosovo ima izuzetno kulturno bogatstvo", da "poštuje kulturnu raznolikost", "promoviše istoriju i identitet i podržava razvoj i mir". Kurti je, sem ovog, u objavi na društvenoj mreži napisao i da "Kosovo prepoznaje i ceni kulturno bogatstvo koje ima, kao i njegovu ulogu u promovisanju osnovnih ljudskih prava i sloboda".

Kurti je povodom pomenutog Međunarodnog dana kulturne raznolikosti poslao i poruke u kojima govori o "međureligijskom skladu", "promovisanju istorije i identiteta", a uz napisano objavio je i više fotografija, pored ostalog i pravoslavnog manastira Gračanica na Kosovu i Metohiji.

"Kosovo ima izuzetno kulturno bogatstvo, raznolikost tog bogatstva danas se izražava u vidu materijalnog i duhovnog stvaralaštva, nasleđenog iz naše prošlosti. Koristi za društvo od zaštite kulturnog nasleđa su brojne", naveo je Kurti i dodao da su mnogi kulturni i verski objekti obnovljeni, da se proces obnove nastavlja.

U Kurtijevoj objavi je i konstatacija da se "nastavlja sa iskopavanjima na našim arheološkim lokalitetima".

Inače, objava Kurtija u kojoj se govori o "međureligijskom skladu" na "Kosovu", kao i "poštovanju kulturne raznolikosti“, "promovisanju istorije i identiteta", došla je samo nekoliko dana nakon što je iz Kvinte stiglo upozorenje da kosovske vlasti, ni posle sedam godina od odluke kosovskog ustavnog suda, koji je utvrdio da 24 hektara zemlje pripada manastiru Visoki Dečani, tu odluku nisu sprovele u delo i zemlju vratile manastiru.

O kakvom se "međureligijskom skladu" i "poštovanju identiteta i istorije", "poštovanju kulturne raznolikosti", radi na Kosovu, podsećaju posle objave Kurtija Srbi sa Kosova i Metohije, možda najbolje govori podatak da je, ne tako davno, samo tokom martovskog pogroma 2004. godine, uz hiljadu spaljenih srpskih kuća, više hiljada proteranih Srba, spaljeno i uništeno, razrušeno najmanje 35 crkava i manastira na Kosovu i Metohiji.

Srbi iz Severne Mitrovice, 18. marta uveče te godine gledali su kako se iz južnog, albanskog dela grada izvija visoki crni stub dima, bio je to znak da je zapaljena crkva Svetog Save u Južnoj Mitrovici, svetinja stara više od 100 godina. U požaru, izgoreo je vredan ikonostas, stare ikone, crkvene knjige, svešteničke odežde. Crkva ni do dan danas nije obnovljena, iz crkvene porte i dalje se ne čuje zvono, jer je uništeno u požaru.

U Prištini je 17. marta, posle napada na zgradu iz "JU programa", u kojoj je živela većina preostalih par desetina prištinskih Srba, od 45.000 koliko ih je do rata bilo u glavnom gradu pokrajine, zapaljena crkva Svetog Nikole, a tridesetak Srba uspelo je, pošto je i zgrada u kojoj su živeli zapaljena, da se skloni u jedan stan, gde su ih zaštitile snage KFOR-a.

Samo nekoliko kilometara dalje, u Kosovu Polju istog dana spaljena je crkva Svetog Nikole, kao i crkva Svete Katarine u selu Bresje. U centru Kosova Polja, Albanci koji su stigli autobusima iz Drenice, zapali su i zgradu osnovne škole "Sveti Sava", kao i zgradu opštine i Dom zdravlja i više srpskih kuća. U centru Kosova Polja polili su benzinom i živog spalili meštanina Zlatibora Trajkovića.

U Prizrenu, Albanci koji su stigli uglavnom autobusima iz okolnih mesta spalili su na području grada Saborni hram Bogorodice Ljeviške  iz 12. veka, crkvu svetog Spasa iz 14. veka, Saborni hram Svetog velikomučenika Georgija iz 19. veka, crkvu Svetog Nikole iz 14. veka, crkvu Svetog Georgija iz 15. veka, crkvu Svete Nedelje iz 14. veka, zapaljen je i manastir Svetih Arhangela, monasi su evakuisani. Istog dana zapaljena je zgrada Bogoslovije "Kirilo i Metodije", zgrada Episkopije, u podrumu zgrade Bogoslovije nađeno je ugljenisano telo Dragana Nedeljkovića iz Prizrena.

Istog 17. marta u Peći su zapaljene crkva Svetog Preteče i crkva Jovana Krstitelja, u Gnjilanu je demolirana crkva Svetog Nikole. U Vučitrnu je 17. marta oko 16.30 zapaljena crkva Svetog Ilije, u Uroševcu na saborni hram Svetog Uroša bačene su tri bombe.

U Đakovici, Albanci su, pošto su pretukli jednog starca, krenuli na srpske crkve, crkvu Svetog Lazara, preostale zvonike Saborne crkve Svete Trojici i crkvu Uspenja Presvete Bogorodice, koju su čuvali italijanski pripadnici KFOR-a, jer je u porti živelo pet starica, u stvari, jedini preostali Srbi u Đakovici. Sve crkve su u rušilačkom pohodu spaljene.

U Orahovcu je spaljena crkva Svete Nedelje, zapaljen je i manastir Devič, i to u prisustvu pripadnika KFOR-a, otvorena je i oskrnavljena grobnica svetog Joanikija Devičkog.

U Kosovskoj Kamenici zapaljena je crkva Svetog Pantelejmona. U Štimlju je devastirana crkva Svetog arhangela Mihaila. U Obiliću zapaljena je crkva Svetog Mihaila.

Dok Kurti govori o "međureligijskom skladu", "poštovanju identiteta i istorije", pre samo pola godine srpsko pravoslavno groblje u Vitini na Kosovu i Metohiji preimenovano je na gugl mapama u – albansko. Iako se na ovom groblju vekovima sahranjuju samo Srbi – pravoslavci, na mapama ja osvanuo natpis "Varrezet Ortodokse Shqiptare", prevedeno sa albanskog na srpski – "Albansko pravoslavno groblje".

Po proceni, podacima profesorke Mitre Reljić, po grobljima, po gradovima, selima KiM od 1999. godine i dolaska međunarodnih snaga na Kosovo pa do danas porušeno je više desetina hiljada srpskih spomenika.

"Ogromno srpsko pravoslavno groblje u južnom delu Kosovske Mitrovice je uništeno, i to sigurno 93 posto, a i dalje se uništava. Slično je i u Gnjilanu, Đakovici, Peći", ispričala je nedavno za RT Balkan profesorka Reljić.

Kada govori o uništenim, devastiranim srpskim grobljima po Kosovu i Metohiji, profesorka Reljić pored ostalih, posebno pominje groblje u selu Tištane kod Goraždevca, blizu Peći, koje je potpuno zaraslo u korov, uništeno.

"Milan Ivanović ostavio nam je podatak da je do ovog poslednjeg zuluma tamo bilo oko stotinu spomenika, starih, prastarih, to su bili ogromni krstovi obrasli mahovinom. Kad sam obišla groblje, pretprošle godine, 13. avgusta, od stotinak spomenika samo par smo zatekli na svom mestu. Zabeležili smo mnogo raskopanih  grobnica, a groblje je zaraslo, teško se vidi sa puta. Kada se radi o starim grobovima, oni koji ih raskopavaju, moguće, je traže dragocenosti, a kada se radi o novim grobovima KiM, te grobnice iskopavaju da bi izvukli posmrtne ostatke Srba i razbacali ih okolo. I to rade, to sam zaticala na mnogo lokacija. To ćete naći posebno u Metohiji, recimo selo Žakovo, oko Vučitrna, u selu Siga", priča profesorka Reljić.

Ona je, kaže, na mnogo mesta po Kosovu i Metohiji nailazila na groblja, a mnogo je i onih koja nije videla, koja su pretvorena u deponije smeća, popločana, poput groblja u Đakovici koje je betonirano i tamo sada odlažu građevinski materijal, stare traktore, građevinske mašine, pa iko ne bi rekao da je tu bilo groblje.

"Groblje u Velikoj Reci kod Vučitrna uništili su tako što su navukli tone šljunka preko, i ono se ne vidi. Neka su preorali", kaže profesorka Reljić.

Cilj uništavanja srpskih grobalja na Kosovu i Metohi je jasan, nastavlja profesorka, "da bi zatrli srpske tragove, odnosno da poništili srpski identitet kosovsko-metohijskog prostora".

"Kao što svaki čovek, pojedinac, kolektiv, ima svoj identitet, tako i prostor ima svoj identitet. A taj identitet prostora oblikuje se zahvaljujući narodu koji najduže na tom prostoru živi, koji u prostor utisne svoj beleg. Prema tome, cilj je da se poništi srpski identitet prostora, jer, kad nestane grobalja, onda je lako kazati da tu Srbi nikad nisu ni živeli", reči su profesorke Reljić koja sada sprema drugo, prošireno izdanje knjige "Srpska groblja na Kosovu i Metohiji".

Na kraju objave na Fejsbuku a povodom Svetskog dana kulturne raznolikosti, Kurti poručuje "zajedno ćemo osigurati da se naše kulturno bogatstvo pretvori u dobrobit naših građana".

"Ostaje da vidimo šta bi to moglo značiti", kažu naši sagovornici, Srbi sa severa Kosova i Metohije.

"Kulturni identitet Srba na Kosovu i Metohiji ilustruje i preko 1.500 utvrđenih kulturnih dobara (manastiri, crkve, groblja itd.), koja svedoče o vekovnom prisustvu srpskog naroda i pravoslavne vere na ovom prostoru i njihove materijalne i duhovne kulture, kao dela ukupne evropske kulturne baštine nastale u preplitanju uticaja istočne i zapadne hrišćanske religije i kulture. U periodu od 1999. do 2022. godine na Kosovu i Metohiji sistematski je uništavano srpsko pravoslavno hrišćansko nasleđe. To predstavlja presedan u novijoj istoriji Evrope", navode pored ostalog autori Jovo M. Medojević i Saša A. Milosavljenivć sa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici u radu "Uništavanje srpskih crkava i manstira na Kosovu i Metohiji od 1999. do 2022. godine: Kulturno-geografske determinante" koji je objavljen prošle godine.

U radu je objavljen i detaljan popis 115 crkava i manastira na Kosovu i Metohiji koje su srušene i devastirane od 1999. do 2022. godine.

image