
Berlin: Veliki potres u najavi

Niko, niko zaista nije mogao pretpostaviti da će jedna, relativno mlada (nešto više od decenije) politička stranka, uz to sve vreme osporavana i anatemisana, za tako kratko vreme postati (pre)dominantna na nemačkoj političkoj sceni.
Nastala 2013. godine kao stranka "pobunjenika". U početku naglašeno evroskeptična, protiv evra i preteranih (antisuverenističkih) integracija.
Potom (od 2015. godine) takođe kao naglašeno antmigrantska.
Vreme kada je tadašnja kancelarka Angela Merkel otvorila nemačke kapije za više od milion migranata. Ispostaviće se politički nepromišljeno i fatalno. I vreme u kojem je krenuo nezaustavljiv uspon stranke koja se već svojim imenom programski predstavila kao alternativa drugim (sve otuđenijim) političkim strankama.
Uzbuna u Berlinu
Da bi sada, eto, stigla do situacije u kojoj postaje stranka gotovo bez alternative. Ništa, gotovo ništa se, posebno na istoku zemlje, neće moći bez Alternative za Nemačku (AfD). Uprkos betonski čvrstom "sanitarnom kordonu" koje su ostale političke stranke napravile oko nje. I protiv nje.
Činjenica koja izaziva već uzbunu u političkom Berlinu. I nagoveštava, već u septembru, gotovo programirani i neizbežni potres: Alternativi za Nemačku sva istraživanja garantuju ubedljivu pobedu na parlamentarnim izborima 6. septembra u istočnonemačkoj pokrajini Saksonija Anhalt.
Samouvereni alternativci računaju čak sa apsolutnom pobedom. Ulrih Zigmund, čovek koji predvodi stranačku listu, vidi već sebe kao političara koji neizostavno "pravi istoriju".
Biće, uveren je, prvi premijer jedne pokrajine iz redova stranke koju su neprestano otpisivali, stavljali (i još drže) pod kontrolu obaveštajnih, tajnih službi (Ured za zaštitu ustavnog poretka), pokušavali da je zabrane.

Proglašavali su je, usred gotovo histerične rusofobije za "prorusku". Usred ratnohuškačkih pokliča da Ruse "treba poraziti" na frontu u Ukrajini, za antiratnu.
I bili, najednom, zbunjeni kad je pomoć, direktna i neuvijena, stigla s neočekivane, američke strane. Od prvih ljudi nove administracije i samog predsednika Trampa.
Najnovija istraživanja javnog mnjenja predviđaju da bi Alternativa za Nemačku mogla da u Saksoniji Anhaltu 6. septembra osvoji ubedljivih 42 odsto glasova. Vladajući demohrišćani kancelara Merca, prema tim istraživanjima, zaostaju za Alternativom najmanje petnaest procenata.
Pokretanje lavine
Ulrih Zigmund računa s još većim procentom. Sprema se da sam formira vladu. Njegove ambicije se tu ne zaustavljaju. Pobeda u Saksoniji Anhaltu će, kaže, biti snažan signal alternativcima u drugim delovima zemlje.
Pokrenuće, veruje, "domino efektom", snažnu, za Merca, razornu "desničarsku lavinu". S krajnjim ciljem i ambicijom, da se, čak u bliskoj budućnosti, domognu kancelarskog trona. Uprkos činjenici što se ta ambicija, u ovom trenutku, ne čini realnom.
U razgovoru za nemačke medije, Zigmund je skicirao već sopstveni vladin program. Biće strog prema migrantima kojima je istekla viza. Računa se da takvih u "njegovoj" pokrajini oko pet hiljada. Pre obaveznog deportovanja, moraju biti u pritvoru.
Reformisaće obrazovanje. Ono je, inače, u nadležnosti pokrajina. Oslobodiće ga ideologije i "edukacije o različitostima", s posebnim pravima i vratiti tradicionalnim vrednostima, posebno poimanju porodice.
U spoljnoj politici, iako je u nadležnosti Berlina, insistiraće na ukidanju sankcija Rusiji, vraćanju kurseva ruskog jezika i ponovnoj razmeni učenika i mladih sa Rusijom...
U svakom slučaju, dosta razloga za uzbunu u takozvanim mejnstrim strankama. Ministar unutrašnjih poslova iz komšijske Tiringije Georg Majer već poziva kolege iz ostalih pokrajina na urgentni sastanak kako bi se sprečila saksonska lavina.
Strategija Alternative za Nemačku, upozorava ministar, je da potkopa našu liberalnu demokratiju iznutra. Da je uništi, deo po deo.

Teški dani za kancelara
Svi dosadašnji pokušaji, a bilo je ih je, nesustalo, mnogo da se stranka zaista puna kontroverzi, koja više liči, uprkos strogom ustrojstvu u ideološkom smislu na šarolik pokret – od ekstremnih desničara, do liberala i levičara, prebega iz drugih stranaka, s konzervativnim, tradicionalističkim, ali i avangardnim nazorima, okupila je veliki broj mladih, barata s modernim društvenim mrežama veštije i uspešnije od svih drugih stranaka – obuzda pa, čak, i uništi.
Jedna od važnih, gotovo zavetnih izbornih parola i nauma kancelara Merca, pored tolikih drugih, reformskih (takođe neispunjenih) bila je da će, ako ne ugasiti, ono bar "prepoloviti AfD".
Posle godinu dana vladavine (6. maj) kao da je sve krenulo naopako za Merca. Alternativa za Nemačku je, za nekoliko procenata, "iskoračila" ispred njegove stranke i postala najjača snaga na političkoj sceni.
Od oporavka privrede, koja godinama "gubi dah", ništa. Ništa od socijalnih reformi. Velika očekivanja, velika, gotovo opipljiva razočarenja. Očigledno bez političke snage i sposobnosti za preokret. Dovoljno da koaliciona vlada koju predvodi Merc bude apsolutni rekorder po nepopularnosti u odnosu na sve dosadašnje.
Najnovija istraživanja, pravljena za potrebe javnog televizijskog servisa kažu da je 86 odsto građana nezadovoljno vladinim učinkom.
Tri četvrtine njih smatra da je Fridrih Merc nesposoban da obavlja funkciju kancelara. Položaj koji se ustavno smatra, i jeste, najvažniji u političkom životu ove zemlje.


