Jasno je kao dan da će Zagreb prvom prilikom, pitanje granice između Srbije i Hrvatske na Dunavu, pokrenuti u Briselu, a kao prepreku na evropskom putu Srbije.
U pitanju je 145 kilometara granice, od ulaza iz Mađarske do Bačke Palanke, a za Hrvatsku su "sporna" dva rečna ostrva - Šarengradska ada i Vukovarska ada. Što se Srbije tiče, sve je jasno, prema međunarodnom pravu, granica ide na polovini reke, što je sada slučaj.
Hrvatska smatra da ona treba da bude uspostavljena po "katastru", jer je Dunav menjao tok, a prema njihovoj karti 11.000 hektara srpske teritorije je "hrvatsko". Hrvatska želi da se granica utvrdi prema rubnim delovima katastarskih opština, ali prema evidencijama koje vode hrvatski organi.
Za Srbiju je pitanje razgraničenja rešeno još 1945. godine Zakonom o ustanovljavanju i ustrojstvu Vojvodine.
No, nedavno je premijer Hrvatske Andrej Plenković, govoreći uoči nedelje Hrvata van Republike Hrvatske rekao da je "položaj hrvatske manjine u Srbiji osetljiv i kompleksan, te da treba insistirati na tome da Hrvati imaju garantovano poslaničko mesto u Skupštini Srbije".
"Drugo je da se reše rezidualna pitanja, pre svega pitanja ratnih zločina, pitanja nestalih, rešavanje pitanja granice između dve zemlje", rekao je Plenković za HRT.
Da bi se došlo do kompromisa, 2001. godine formirana je Međudržavna diplomatska komisija. Održano je devet sednica, a poslednja 2011. godine. Kasnije se ovo pitanje nije puno pominjalo, a iz Hrvatske je na interesovanje iz Srbije stizala informacija da su njihovi eksperti zauzeti oko angažmana tada nove članice Hrvatske u EU, ta da sada nemaju vremena da se bave ovim pitanjem. Ali, ono je sada opet isplivalo i možda će se rešavati međunarodnom arbitražom.
U Evropskoj uniji postoji Deklaracija o promovisanju evropskih vrednosti, prema kojoj rešavanje graničnih pitanja ne sme da bude kočnica u evrointegracijama, ali je teško poverovati da će se ovo pravilo poštovati kada je u pitanju Zagreb.
"Granica na Dunavu je svakako najkompleksnije pitanje, budući da hrvatska strana insistira na granicama katastarskih opština koje su definisane u 19. veku, bez obzira na to što je silama erozije Dunav menjao tok. U pitanju je ambicija Hrvatske da ovlada teritorijom Srbije od više od 11.000 hektara na levoj obali Dunava", rekao je Starović za TV Pink.
Naveo je da nema dilemu da će Hrvatska pitanje granice podići na najviši nivo kada to bude najmanje povoljno za Srbiju i da se neće ustručavati da ratifikaciju pristupnog sporazuma Srbije sa Evropskom unijom uslovi teritorijom Srbije.
"Da li će im to poći za rukom ili ne, videćemo. Slovenija je pokušala da uslovi prijem Hrvatske 2013. godine, pa im je sugerisano da to, ipak, nije moguće. Ali vidimo da, kada je ta politička volja toliko izražena, da Bugarska može da blokira Severnu Makedoniju godinama unazad", rekao je Starović.
Naglasio je da je za Srbiju neprikosnoven opšte prihvaćeni tzv. "princip talvega" koji predviđa da se, kada je granica između dve nezavisne države definisana međunarodnom plovnom rekom, kakva je Dunav, granica proteže sredinom matičnog toka, odnosno sredinom reke.
"To znači, posmatrano nizvodno, da sve što se nalazi levo ili istočno u odnosu na sredinu matičnog toka Dunava predstavlja nedvosmisleno suverenu teritoriju Republike Srbije i to je nešto od čega ne možemo i ne smemo odustati. Dunav je menjao tok u odnosu na vreme sa početka 19. veka. Katastarske opštine nisu sravnjivane, iako je postojala obaveza još u vreme socijalističke Jugoslavije da susedne opštine prilagode teritorije svojih katastarskih opština. To nije učinjeno i kao posledicu toga sada imamo te zahteve Hrvatske", rekao je Starović.
Ukazao je da je ambicija hrvatske strane da ovlada strateški važnim rečnim ostrvima - Vukovarskom adom i Šarengradskom adom, kako bi na taj način presekli tok Dunava.
"I doveli nas u situaciju da, recimo, naše jedinice rečne flotile ne mogu da isplove iz Novog Sada i odu prema Bezdanu ukoliko nemaju saglasnost naše susedne države", rekao je Starović.
Istoričar Srđan Graovac rekao je za RT Balkan da Hrvatska želi preko ovih pritisaka da ostvari svoje interese, koji čak nisu ni vezani za granice, nego više za zagarantovano poslaničko mesto za predstavnika hrvatske manjine u Srbiji.
"Pritisci iz Hrvatske su odraz nezadovoljstva EU politikom Srbije. To je poruka da pritisaka može biti, ali i ne mora. Mnoge zemlje su pritiskale druge na evropskom putu, Slovenci su to radili Hrvatima, Hrvati nama. Možemo očekivati i od Bugarske po pitanju granice, ali i recimo istorijskih termina oko Makedonije. Kada je u pitanju Hrvatska, ako EU kaže da bude pritisaka, biće, ako ne kaže, neće ih biti. Hrvatska bespogovorno sluša šta kaže Brisel za razliku od Srbije", naveo je Graovac.
Na pitanje o tome kako mi možemo da manevrišemo na evropskom putu, uz pretnje koje stižu iz Evropske unije i uz prioritet da očuvamo nacionalni i teritorijalni integritet, odnosno Kosovo i Metohiju, Graovac je rekao da mi nemamo luksuz da se odreknemo evropskog puta zbog ekonomske zavisnosti.
"Ukoliko se odreknemo, ulazimo u konfrontaciju sa EU što nam ne ide u korist. Zato vodimo politiku neutralnosti, da očuvamo prijateljstva sa Istokom i Zapadom. Moramo da gradimo pojedinačno jake odnose sa Nemačkom i Francuskom, što i radimo", istakao je i dodao da Zagreb radi kako oni kažu, te podsetio da su se odrekli Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Istakao je da manevrisati na ovaj način nije lako, ali da predsednik Srbije Aleksandar Vučić uspešno vodi tu politiku, te ukazao da priča o granicama dolazi posle posete delegacije Srbije Kini i nakon što je lider SAD Donald Tramp podelio intervju predsednika Vučića.