
Uvoz radne snage: Koliko je stranih radnika u Srbiji, a koliko je domaćih na birou za nezaposlene

Broj stranih radnika u Srbiji povećava se iz godine u godine. Prema zvaničnim podacima prošle godine izdato je 100.000 radnih dozvola strancima, dok je godinu dana radije u 2024. godini izdato 60.000 dozvola. Upućeni kažu da je taj broj i veći jer ima radnika koji rade i na crno. Rade uglavnom u građevinarstvu, kao vozači, dostavljači hrane.
Naglo povećanje uvoza radne snage pravda se nedostatkom domaćih radnika na tržištu rada. Sindikati to gledaju kroz drugačije naočare. Upozoravaju da na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) trenutno ima oko 350.000 nezaposlenih i da bi država morala prvo njih da zaposli, pa tek onda da uvozi strane radnike. I ta brojka, kako kažu, nije konačna jer se mnogi ne prijavljuju na biro za nezaposlene.

Ranije je Nacionalna služba za zapošljavanje imala preciznije podatke, jer su se uglavnom svi nezaposleni prijavljivali kako bi overili zdravstvenu knjižicu. Međutim, to se promenilo te ukoliko nezaposleni imaju u člana porodice koji je zaposlen, zdravstvenu knjižicu overavaju preko njega.
Inače, poslodavci su dužni da pre angažovanja stranih radnika kontaktiraju Nacionalnu službu za zapošljavanje i provere da li ima domaćih radnika sa potrebnim kvalifikacijama. Duško Vuković iz Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) kaže da poslodavci zaobilaze tu obavezu.
"Mislim da se i tu manipuliše i da se poslodavci ne pridržavaju propisa. Moćni lobi sveta kapitala kroji pravila gde im je samo važno da što jeftinije prođu. Dolazi nam radna snaga sa tržišta gde je plata od 500, 600 evra san. Oni dolaze na naše tržište i prave nelojalnu konkurenciju nezaposlenima, ali i radnicima u Srbiji", rekao je Vuković za RT Balkan.
Stranim radnicima koji dolaze iz Pakistana, Bangladeša plata od 600 evra jeste san, dok taj iznos građanima Srbije ne može da obezbedi dostojanstven život i podmiri realne troškove života. Vuković upozorava i na veliko raslojavanje u srpskom društvu, upozoravajući da je nejednakost danas velika.
"Ta nejednakost između najbogatijih i najsiromašnijih sve više raste. Imamo sve veći broj onih kod kojih se koncentriše bogatstvo, a veliki broj ljudi koji rade u nedostojanstvenim uslovima – siromašni su. Nejednakost je velika u Srbiji. To pokazuje da se onaj ko je nosilac kapitala bogati na račun jeftine radne snage, kako domaće tako i inostrane", priča Vuković.
Navodi da ambijent koji je stvoren ne ide na ruku radnicima i da bi država morala više da radi na prekvalifikacijama.
"Ukoliko imate nezaposlene čija struka se trenutno ne traži na tržištu rada, država je u obavezi da radi prekvalifikacije i da zaposli te ljude. Neko je završio za prevodioca, ali nema posla, onda NSZ treba da radi dokvalifikacije i prekvalifikacije", naveo je on.
Da država ne planira da "zakoči" sa dovođenjem stranih radnika najbolje govore sve intenzivniji pregovori o radnoj mobilnosti sa mnogim zemljama, a prva zemlja s kojom se pregovara u tom pravcu je Uzbekistan. Sa njima se očekuje potpisivanje Sporazuma o radnoj mobilnosti krajem godine.
Da li će biti pregovora i sa drugim zemljama, još se odlučuje. Iz Ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja kažu da je cilj budućih sporazuma da sve radne migracije budu u legalnim okvirima. Strani radnici lako dobiju takozvanu vizu D, koja im je neophodna da dođu u Srbiju da rade, najviše do 180 dana. Nakon toga moraju da dobiju jedinstvenu dozvolu za rad i boravište, koja može da traje najviše tri godine.
Maksimalno je pojednostavljeno dobijanje dozvole za rad i boravište. Od 2024. godine na snazi izmene Zakona o zapošljavanju stranaca koje su pojednostavile proceduru. Sve se podnosi elektronski, više nije potrebno ići od šaltera do šaltera, a u roku od mesec dana radnici dobijaju jedinstvenu boravišnu i radnu dozvolu do tri godine. Kada dobiju radnu dozvolu strani radnici mogu i da menjaju poslodavce, što ih je izjednačeno sa pravima domaćih radnika.
I dok u Srbiju dolaze strani radnici, građani Srbije odlaze u inostranstvo da rade. Mnogi se sele sa porodicama.
Sve se češće govori o zameni stanovništva i planu EU da privuče stanovništvo sa Balkana, posebno mlade, da se taj prostor isprazni da bi se tu naselili neki drugi. Evropska unija donosi novi paket mera koji predviđa rigorozniju kontrolu migracija, brže deportacije odbijenih tražilaca azila, ali i otvaranje takozvanih "centara za deportaciju" u trećim državama. Zemlje u kojima se pominje otvaranje takvih centara su Crna Gora, Bosna i Hercegovina, a nije isključena i Srbija, odnosno već se pominje i tzv. Kosovo.




