
Da li će i sada ishod biti isti: U Prištini i na KiM sve je isto kao pred doček Haradinaja iz Haga

Tog 29. novembra 2012. godine, na dan izricanja presude Ramušu Haradinaju u Hagu, u Prištini neizvesnosti nije bilo ni na tren. Još haške sudije nisu ni obukle crne toge, ni stavili perike da saopšte presudu, u Prištini i po čitavom "Kosovu" uveliko se slavilo.
"Ramuši, Ramuši", vikala su šestogodišnja deca po prištinskim ulicama, grad je bio okićen zastavama Albanije, Amerike i EU, svečana atmosfera osećala se na svakom koraku.
Nešto kao državni praznik.

Kada je sudija, popodne je već bilo odmaklo, pročitao ono što su svi već znali – grad je eksplodirao!
Kao po komandi, krenula je rafalna paljba sa svih strana, sa solitera, iz pravca okolnih naselja, iz prolaza, sa ulica.
Nekoliko minuta grad je bukvalno podrhtavao od detonacija. Negde u blizini radili su i krupniji kalibri.
"Ramuši, Ramuši, slobodan je naš Ramuši", urlali su borci UČK na trgu kraj spomenika Skenderbegu.
Nekolicina najžešćih odmah su me pozvali da ih fotografišem za uspomenu na veliki dan, ne znajući ko je sa druge strane fotoaparata.
"Kosovo je slobodno! Od danas su svi Albanci slobodni! Od danas nam niko ništa ne može. Srbi su krivi za sve", rekao mi je jedan od njih na lošem engleskom.
"Prokleti Srbi", procedio je njegov saborac iza leđa.
"Da ga nisu oslobodili, pušku bih u ruke da se borim za njega", pričao je treći.

Četrnaest godina kasnije, nekoliko nedelja pred presudu u Hagu Hašimu Tačiju i grupi komandanata OVK, na Kosovu i Metohiji atmosfera je ista kao pred doček oslobođenog, i za Haški tribunal nevinog Ramuša Haradinaja.
Istina, po čitavom "Kosovu" malo ko od Albanaca, pokazuju sve izjave i ankete ovih dana, ne dovodi pod sumnju da će Tači, Krasnići, Seljimi i Veselji, kojima se u Hagu sudi za ratne i zločine protiv čovečnosti biti oslobođeni. Druga mogućnost prosto se ne razmatra. Jer, ako bi se to i desilo – veterani tzv. OVK, svi Albanci, to se iz izjave Nasima Haradinaja ne razaznaje – "zapaliće Kosovo, Severnu Makedoniju i Albaniju".
Četiri dana pred presudu u Hagu, 12. septembra, u Prištini biće održan "Marš za slobodu", sa proklamovanim ciljem da se haškim sudijama i onima koji odlučuju o presudi Tačiju i komandantima stavi do znanja da iza ove četvorice stoji čitavo Kosovo, sve do poslednjeg Albanca. Očekuje se da će u Prištini tog dana biti barem pola "Kosova".
Istovremeno, poslanik Demokratske partije Kosova Enver Hodžaj, dugogodišnji prijatelj i saradnik Tačija i Veseljija, započeo je širom "Kosova" sastanke sa ograncima te stranke, mobilizaciju radi – "organizovanja dočeka bivšim liderima tzv. OVK posle izricanje presude pred Specijalizovanim većima Kosova u Hagu".
Posle sastanaka u Dragašu i Žuru, Hodžaj je mobilizaciju nastavio u Suvoj Reci, odakle je najavio da će se ti sastanci nastaviti i u drugim gradovima.
"Od grada do grada sa strukturama DPK. Danas u Suvoj Reci za dugo očekivani dan slobode, za povratak oslobodilaca u domovinu", napisao je Hodžaj, a preneo "Indeks onlajn".
Rečenica "povratak oslobodilaca u domovinu" postaje ovih dana ključna na Kosovu i Metohiji. Svaki drugi ishod, navodi se i u redovima i između redova tekstova po prištinskim portalima, bacio bi veliku ljagu, sam po sebi doveo u pitanje godinama uspostavljeni narativ o "kao suza čistoj borbi UČK".
Isti taj narativ "Kosovom" je vladao i te 2012. kada su "zbog nedostatka dokaza" oslobađali Haradinaja koji je prethodno odgovarao za ubistva, okrutna postupanja, pa oslobođen pošto su dva ključna svedoka, bivši pripadnici OVK odbili sa govore jer su prethodno bili "uznemiravani i zastrašivani".
Nekoliko minuta po izricanju presude Haradinaju, dok se paljba po okolnim soliterima u ulicama stišavala, a na trg pristizale grupe ogrnute albanskim zastavama krenula je pesma:
"Pevaju o Ramušu, o Ademu Jašariju, o našoj borbi, o UČK i krvi koju smo prolivali - Srbima...", grohotom se smejao jedan u kolu.
"Slobodan je naš Ramuši. Heroj naš", podvikivali su.
Onda se trgom u trenu prolomilo sa svih strana: "UČK, UČK, UČK".
Drugi su nosili bele majice sa slikama Haradinaja i porukom – "Čistog obraza napred".
Na aerodromu "Adem Jašari" kraj Prištine Haradinaj je te večeri dočekan sa najvišim počastima. Tu su bili supruga Anita, premijer Hašim Tači, zamenik premijera Bedžet Pacoli, počasna garda tzv. bezbednosnih snaga Kosova.

U prvom obraćanju Haradinaj je govorio upravo o onome o čemu su bili i natpisi sa majica mladih Albanaca.
"Srećan sam što je međunarodna pravda potvrdila da je naš put za slobodu bio čist i pravedan, i takođe nam to omogućava i želimo da put pred nama bude dobar i zajedno ćemo proći kroz izazove koji nas očekuju", poručio je Haradinaj po povratku.
I premijer "Kosova" Hašim Tači je tom prilikom kazao da je oslobađajuća presuda Haškog tribunala dokaz o "pravednoj borbi OVK-a", te da je Haradinajeva sloboda dobra vest za porodicu, građane i "Kosovo".
"Ovo je radosna vest. Ovo je vest koja se direktno veže sa čistom i pravednom borbom koju smo vodili kao OVK", kazao je tom prilikom Tači.
Posle posete kući, Haradinaj je stigao na Trg Skenderbega u Prištini na kome su bile hiljade egzaltiranih sunarodnika.
Pored Haradinaja, masi se obratio i njegov advokat, Britanac Ben Emmerson.
"Tražio sam od Karle del Ponte da se danas izvine Ramušu i 'Kosovu'. Ali, ona se nije izvinila već se tome nasmejala. Ja joj poručujem da ovo nije smešno i ovo nije šala", kazao je Emerson.
I četrnaest godina kasnije, dok se čeka presuda Tačiju i komandantima, prilike na Kosovu i Metohiji su takve da ništa nije smešno i ništa nije šala.
Član skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Milovan Drecun je juče rekao da maksimalno ozbiljno treba shvatiti pretnje Nasima Haradinaja.
Po njemu, za sada se vrši pritisak na Specijalizovana veća da Hašim Tači i ostali okrivljeni budu oslobođeni, a pritisak dolazi i institucionalno iz Prištine i preko Udruženja veterana tzv. OVK.
Četiri i po godine posle prvog, u Prištini je 27. aprila 2017. organizovan i drugi doček oslobođenom Ramušu Haradinaju. On je tada nakratko uhapšen u Francuskoj, Srbija je tražila njegovo izručenje, ali, umesto da bude izručen Beogradu, on je oslobođen i slavodobitno se vratio u Prištinu.
"Moje izručenje Srbiji značilo bi rat, i nimalo se nisam šalio kada sam to rekao. Albanci, ne da su hrabar narod, nego je pravda na našoj strani", rekao je tada Haradinaj pozdravljen ovacijama svojih pristalica.
Jedina razlika bila je što tada u odboru za doček nije bilo Hašima Tačija, već su Haradinaja dočekali supruga, deca i najbliži saradnici.
"Ako Dačić i Vučić misle da uplaše Albance grdno se varaju, i tada smo ratovali, ratovaćemo opet, ako zatreba. Mi samo tražimo naše. Da smo mi miroljubiv narod uverili su se i oni koji su bili sa nama", dodao je tada Haradinaj.
Trg u centru Prištine bio je te noći preplavljen zastavama Albanije i UČK, među tim zastavama bila je i jedna sa kartom "velike Albanije", a atmosferu su dodatno podgrevali i Albanci muzičari sa gočevima i zurlama...

Trenutna atmosfera u Prištini i po čitavom Kosmetu je takva da će u sredu, 16. septembra popodne, trg u Prištini kao i čitavo "Kosovo" biti preplavljeni istim ovih zastavama, da će svirati muzičari sa gočevima i zurlama, da će se slaviti sloboda Tačija, Veseljija, Seljimija i Krasnićija ili će "goreti Kosovo, Albanija i Severna Makedonija".
Drugog ishoda za sada nema na vidiku.
Što se odbora za očekivani doček Tačija i komandanata tiče, sam Aljbin Kurti proteklih nedelja i meseci sve je činio da ispegla ne tako sjajne odnose sa tzv. UČK. Podsetimo, pre godinu i po veterani su ga jednostavno najurili iz Istoka.
Ozbiljnu kandidaturu sem poslanika Hodžaja, ovih dana podneo je sam Ramuš Haradinaj koji je Tačija i pre oslobađajuće presude već predložio za predsednika tzv. "Kosova"!





