
Dan kada je ispraćen general Mladić: Na straži Srpska i Srbija, kolona do beskraja uz "Tamo daleko"
General Vojske Republike Srpske Ratko Mladić sahranjen je u porodičnoj grobnici na Topčiderskom groblju u Beogradu, uz vojne počasti.
Tokom noći i ranog jutra reka ljudi slivala se ka crkvi Svetog Luke, gde su u u mimohodu odavali počast Mladiću, koji je 27. avgusta preminuo u zatvorskoj bolnici suda u Hagu, u 84. godini. Iz gužve se čula rečenica:"U Republici Srpskoj danas nije ostao niko". I skoro da nije, jer, zahvaljujući Mladiću i Vojsci Republike Srpske, Srbi su ostali na svojim ognjištima, pa je straža koji su njegovi vojnici držali devedesetih, danas bila pored Mladićevog odra.

Pitaju se mnogi koliko je ljudi bilo. Jasno je iz prenosa, snimaka i fotografija da su u pitanju desetine hiljada. Ali, važnije od toga je da je sahrana generala Mladića, bila narodna i da su oni koji su došli tu bili, jer su tako želeli. Tako se ovaj događaj, kao malo koji u našoj zemlji, može upisati u spontano okupljanje. Zato, procene koliko je ljudi bilo po kvadratu ili šta su izbrojali softveri nisu toliko ni važni.
Na ispraćaju Mladiću su bili ljudi raznih generacija. Njegovi saborci, oni koji su ga poznavali, oni koje je spasio, ali i mlađe generacije. Mnogi nisu ni uspeli da uđu u crkvu. Opelo je služio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije.
"Ime generala Ratka Mladića će ostati duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela srpskog pravoslavnog naroda, koji prema njemu oseća i neguje duboku zahvalnost, jer ga vidi kao vojnika i komandanta koji je u jednom teškom i tragičnom vremenu stajao na čelu vojske svoga naroda, nosio veliku odgovornost i teret, podneo žrtvu i položio život za slobodu, odbranu i opstanak svoga roda", istakao je poglavar u crkvi Svetog Luke na Vidikovcu.
Kako je dodao "danas stojimo pred životom koji nije moguće odvojiti od jednog strašnog vremena, od užasnog rata, velikih stradanja, dubokih rana i trauma, izgubljenih domova, života i grobova".
"Poslednja reč o čoveku ne pripada smrti, ne pripada ni grobu, ni prolaznosti, ni ništavilu već vaskrslom Hristu. I sveti apostol Pavle nas na to podseća kada kaže: 'Ko si ti koji sudiš tuđem sluzi?' Postoje naša razumevanja ljudska, postoje ljudski sudovi, ljudska pravda, i oni imaju svoje domete i svoj značaj, ali oni su baš kao što je i priroda čovekova uslovljena i prolazna, i sami uslovljeni mnogim znanim i neznanim, vidljivim i nevidljivim, objektivnim i varljivim faktorima. Postoji i iskustvo čitavih naroda da zemaljski sud i zemaljska pravda nisu uvek svima merila istom merom", naveo je Porfirije.
On je istakao i da grob nije naša poslednja stanica i dodao da poslednja reč o čoveku ne pripada ni smrti, ne pripada ni grobu, ni prolaznosti, ni ništavilu, već Gospodu našem.
"To je razlog zbog kojeg crkva pravoslavna, ni o kome ne donosi konačnu presudu u odnosu na večnost, nego se za svakog neprestano moli. Ona se moli, nada se milosti Božijoj i sve prepušta sudu, onoga koji jedini poznaje srce svakoga čoveka i čiji je sud jedni pravedan", poručio je patrijarh Porfirije.
Među onima koji su odali počast Mladiću bili su srpski političari iz Republike Srpske Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Siniša Karan, Draško Stanivuković, ministri iz Vlade Srbije Darko Glišić, Milica Đurđević Stamenkovski, Bratislav Gašić, Nenad Popović, ambasador Rusije u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko, predsednik Pokreta socijalista Aleksandar Vulin...
Kovčeg je bio prekriven zastavama Srbije i Republike Srpske, preko kojih je bila njegova kapa i sablja, a ispred je bilo postavljeno ordenje, kao i venac u bojama srpske zastave.
Na putu od crkve do grobnice, Mladića je pratila kolona ljudi, a mediji su objavili da je sahrani prisustvovalo najmanje 150.000 ljudi.
Sin generala Ratka Mladića Darko Mladić zahvalio je svima koji su došli na sahranu istakavši da je "general u svojoj smrti po drugi put ujedinio srpski narod - prvi put kada je otišao da ga brani i danas na ispraćaju".
"Dragi tata, kad sam te vozio na helikopter koji te odvezao u Knin, rekao si: 'Dao sam reč da ću braniti narod i državu. To je obaveza i čast.' Svaki Srbin mora da misli kako će jednog dana pred Lazara, a vojnik i oficir još mora i pred Miloša. Uvek si bio borac i pobednik", rekao je.
Podsetio je da je general tri puta bio ranjavan, da su mnogi probali da ga kupe, ali nisu uspeli.
"Pokušali su da te uplaše, ubili su ti ćerku, nisu uspeli. I na kraju, ostalo im je samo da te tiho poštuju, ali da smišljaju laži o tebi, ne bi li te omrzli u narodu i u svetu. Napravili su veštačke sudove za naše junake, kako bi pretvorili branioce u zločince, a izdajnike u heroje. Hvala vam, braćo, što ste došli da presudite da li je moj otac heroj ili zločinac", poručio je Darko.
Otprilike kada se čula počasna paljba i pesma "Tamo daleko", uz koji je general poslat na večni počinak, iz Evropske unije stigla je kritika.
"Bilo kakvo veličanje ratnih zločinaca, negiranje genocida i revizionizam protivreče najosnovnijim evropskim vrednostima i za njih nema mesta ni u Evropskoj uniji, ni u zemljama kandidatima za članstvo u tom bloku", izjavio je portparol Evropske komisije Kristijan Vigand.
Za Mladića nisu važila evropska pravila o dostojanstvu koje mora postojati i u kazni. Njegova kazna, prema Hagu koji ga je osudio na doživotnu za navodni genocid u Srebrenici, važila je za života, na samrti, a i posle nje. Nije mu dozvoljeno da poslednje dane provede "tamo daleko".
No, Ratku Mladiću sudiće istorija. Jedna epizoda u toj presudi biće i ispraćaj u Beogradu.
Rata, jasno je, nema bez žrtava i svaka, kako god se zvala i koje god vere bila, trebalo bi da bude jednaka. Takođe, za rat je potrebno najmanje dvoje. U našem slučaju bile su zvanično tri strane. I nemoguće je, kako kaže haška (ne)pravda, da su krivci samo sa jedne strane.
Po sopstvenoj želji, general Mladić sahranjen je pored ćerke Ane u čije navodno samoubistvo nikada nije poverovao.






