Srbija i Balkan
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i ucena Podgorice: Lekcija kako bi izgledao put Srbije u EU
Kako je Hrvatska prešla put od 2011. kada je Sabor proklamovan princip da bilateralni sporovi ne smeju da koče proširenje EU do toga da se koriste pristupni pregovori za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa? I da li ista sudbina čeka Srbiju na putu ka EU?
Zagreb je u svojim pritiscima na Crnu Goru, koja pretenduje da bude nova članica Evropske unije, odlučio da ode korak dalje, tako što je poslao državama EU dokument u kojem navodi uslove koje Crna Gora mora da ispuni pre nego što postane njen deo.
Ovi zahtevi nisu novi, do sad neviđeni, ali je iznenađenje da je Hrvatska odlučila da izađe iz senke i otvoreno ispostavi račun za ulazak EU svom komšiji.
To se kosi, ne samo sa porukom koju je nevešta visoka predstavnica EU za spoljnu politiku Kaja Kalas danas poslala – da je "važno da se proces proširenja ne pretvori u niz bilateralnih pitanja", nego i sa deklaracijom hrvatskog Sabora iz 2011. o promovisanju evropskih vrednosti, u vreme kada je Hrvatska završavala proces pristupanja EU i imala velike probleme sa Slovenijom pa je podržavala evropske integracije na osnovu individualnih rezultata, a ne graničnih i bilateralnih sporova.
Ipak, čim se Hrvatska domogla briselske adrese i statusa Evropljanina, komšijama je nastavila da pomera "međe" po starom balkanskom običaju.
Kako je Hrvatska prešla put od 2011. kada je Sabor proklamovan princip da bilateralni sporovi ne smeju da koče proširenje EU do toga da se koriste pristupni pregovori za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa? I da li ista sudbina čeka Srbiju na putu ka EU?
Ovaj razvoj događaja vodi par godina unazad na važan dokument koji je 2022. godine objavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pod naslovom "Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju".
Dobro su poznata nerešena pitanja Zagreba i Podgorice – obeštećenje bivših zatočenika u Morinju i spomen-ploča na tom mestu, pronalaženje 14 nestalih osoba, procesuiranje ratnih zločina, rešavanje imovinsko-pravnih zahteva hrvatskih državljana, pitanje granice u Boki kotorskoj, školski brod "Jadran" i promena imena kotorskog bazena.
Slični zahtevi upakovani su i u dokumentu HAZU iz 2022. godine – zagarantovani mandati Hrvatima u Skupštini Crne Gore, zajednička nominacija Bokeljske mornarice kao nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore i hrvatskog naroda pri Unesku, zaštita prava hrvatske manjine, povraćaj imovine i rešavanje kopnenog i morskog razgraničenja.
Posebno su pomenuti ostrvo Lastavica sa tvrđavom Mamula, pitanja zaštite Jadranskog mora, upravljanja otpadom i mogućeg istraživanja i eksploatacije ugljovodonika u Južnojadranskoj kotlini.
Akademija je zatražila i naknadu štete počinjene tokom "napada na Hrvatsku", posebno na kulturnoj baštini, izvinjenje za "počinjena zla" i prestanak onoga što smatra prisvajanjem hrvatske kulturne i književne baštine. Reč je o široko postavljenom okviru koji objedinjuje ratno nasleđe, manjinska prava, teritorijalna i imovinska pitanja, kulturni identitet i ekonomske interese.
Četiri godine kasnije, značajan deo tih tema nalazi se među zahtevima koje Zagreb ima prema Podgorici.
Šta bi čekalo Srbiju
U dokumentu od pet stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti posebno poglavlje posvećeno je i Srbiji.
U dokumentu HAZU Srbiji bi u pregovorima bili ispostavljeni zahtevi da "prestane s podsticanjem neprijateljstva prema Hrvatskoj uz odricanje od velikosrpske propagande".
Nakon toga, pod primerima "velikosrpske propagande" navodi se "jasenovački mit", pa se shodno tome, očekuje da bi Zagreb Beogradu, u delu evropskog puta u kom se sada nalazi Podgorica, ispostavio zahteve da se odrekne oko 700.000 stradalih u ozloglašenom NDH logoru.
"Inzistirati na dostavi podataka iz odnesenih arhiva nakon Drugoga svjetskog rata (vratiti arhiv Nezavisne Države Hrvatske, arhiv JNA o križnim putovima i logorima, o hrvatskom proljeću itd.) i sve što je relevantno za povijest Hrvata na hrvatskom etničkom prostoru i šire", stoji u dokumentu.
Među preprekama, mogli bi da nam ispostave i pitanje "odnosa prema Alojziju Stepincu" – duhovnom poglavaru fašističke i kolaboracionističke NDH za koji su i hrvatski evroposlanici ranije tražili od Srbije "pomirljiv ton".
Ceo pasus posvećen je Srpskoj pravoslavnoj crkvi kojoj bi Hrvatska oduzela imovinu.
"Potreba definiranja položaja Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj: pravoslavne su crkve državne crkve, pa položaj Srpske pravoslavne crkve ne može biti jednak u Srbiji i Hrvatskoj, u kojoj ta crkva treba imati punu slobodu u javnom vjerskom djelovanju brinući se za vjerski život manjine, ali recipročno na razini koliko je to omogućeno hrvatskoj manjini na području Srbije. U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem", stoji u dokumentu.
Takođe, uslovi se tiču i unutrašnjih pitanja u Srbiji.
"Tražiti odricanje od proglašenja bunjevačkog govora Hrvata službenim u Subotici jer bi se to moglo shvatiti kao deo političkog plana identitetskoga rastakanja hrvatske bunjevačke zajednice u Vojvodini, dakle kao potiranje hrvatskog nacionalnog identiteta Bunjevaca", piše.
Kako se dodaje, tražiti "na svim poljima od Srbije javno i nedvosmisleno priznanje hrvatskog jezika kao posebnog i nezavisnog standardnog jezika, jednog od službenih jezika Europske unije".
Posebno se odnosi na "odricanje od svojatanja i prisvajanja dubrovačke književnosti".
Od Srbije se očekuje da prizna "agresiju" na Hrvatsku, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u "pohodu" na Hrvatsku, sve u smislu "moralnog i ekonomskog izvinjenja Hrvatima za počinjena zla", navodi se u dokumentu iz 2022, očekujući verovatno da sva zla načinjena prema Srbima, ozloglašeni logor smrti Jasenovac, progon srpskog naroda u akcijama "Bljesak" i "Oluja", i da kao pravi Evropljani tamnu stranu istorije izbrišemo iz nacionalnog sećanja zarad "svetle" budućnosti.
Hrvatski premijer Andrej Plenković ponovio je danas kako Hrvatska želi da Crna Gora ostvari napredak ka EU, ali da se "reše pitanja koja se odnose na dobrosusedske odnose i evropske vrednosti".
"Mi smo sasvim transparentno, i to ja lično i ministar više puta, nabrojali osam tačaka koje su dugi niz godina predmet nerešenih pitanja, a vezane su za evropske vrednosti i oko kojih, nažalost, Crna Gora do sada nije napravila iskorake. Imate primer Severne Makedonije koja je, kad smo imali zagrebački samit 2000. godine, bila ispred Hrvatske u institucionalnom pogledu. Oni još nisu otvorili pregovore. Uprkos teškom nasleđu, mi smo prema Crnoj Gori pristupili vrlo konstruktivno. I u tom konstruktivnom procesu smo izdvojili one tačke za koje smatramo da ih Crna Gora treba da ispuni jer su deo onoga što oni budućim članstvom u Evropskoj uniji treba da preuzmu kao evropske vrednosti", rekao je "konstruktivno" Plenković.
Komentarišući ova uslovljavanja, predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocenio je da je licemerno to što Hrvatska uslovljava Crnu Goru ispunjavanjem zahteva koje, kako tvrdi, ni sama nije ispunila pre ulaska u Evropsku uniju.
On je istakao da je Hrvatska u junu 2011. godine zatvorila pregovore sa EU o poglavlju 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, a da prethodno nije ispunila, kako navodi Linta, nijedan od zahteva koje sada postavlja Crnoj Gori.
Prema njegovim rečima, Hrvatska ne ispunjava ni obaveze iz Ugovora o pristupanju EU, koji je stupio na snagu 1. jula 2013. godine, a koje se odnose na kažnjavanje ratnih zločina i druga pitanja. Linta je ocenio da Hrvatska zbog toga nema moralno pravo da nastupa kao arbitar i postavlja uslove drugima, a da istovremeno ne pokazuje spremnost da reši sopstvene probleme.
Pozivajući se na podatke Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovečnosti i međunarodnog prava tokom ratnih sukoba od 1991. do 1995. godine, Linta je naveo da je na teritoriji pod kontrolom hrvatskih vojnih, paravojnih i policijskih snaga postojalo više od 200 logora i zatvora u kojima su srpski civili i zarobljenici bili izloženi mučenju i ubistvima.
Prema tim podacima, kroz logore i zatvore prošlo je više od 10.000 srpskih vojnika i civila, dok je više od 1.000 zatočenika ubijeno ili je preminulo od posledica mučenja. Linta je ukazao da najveći deo srpskih logoraša i zatvorenika nije dobio novčano obeštećenje od Hrvatske.
Live
