SPC u Hrvatskoj pita: Čije su naše matične knjige

Spisi koji, između ostalog, predstavljaju važan izvor za proučavanje istorije stanovništva, crkvene knjige rođenih i krštenih, venčanih i umrlih, a koje su Srpskoj pravoslavnoj crkvi oduzete u vreme komunističkih vlasti počevši od 1946, Hrvatska ni dan-danas nije vratila srpskoj crkvi, kojoj je priznala pravo vlasništva, ali ne i pravo posedovanja

Crkvene matične knjige, koje su komunističke vlasti oduzele svim crkvama i verskim zajednicama posle 1945. godine radi "prepisivanja", do danas nisu vraćene Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, a možda ili najverovatnije neće nikada ni biti vraćene, navodi se u tekstu objavljenom na sajtu Eparhije gornjokarlovačke, a koji prenosi zvanični sajt srpske Patrijaršije.

Kako pojašnjava potpisnik teksta protojerej Saša Lončina, povod da ukaže na ovaj problem jesu višegodišnje molbe i upiti sa kojima se Eparhija svakodnevno susreće, primajući veliki broj molbi i zahteva za izdavanje izvoda iz matičnih knjiga rođenih i krštenih, venčanih i umrlih koje upućuju potomci sa svih strana sveta pokušavajući da istraže svoje poreklo, dokažu pravo vlasništva nad imovinom ili iz nekih drugih razloga dođu do ovih podataka i saznanja.

"Mnogi od tih zahteva stižu nakon što se zainteresovani obrate državnim arhivima i drugim nadležnim institucijama u Republici Hrvatskoj, odakle bivaju upućeni na crkvene opštine, uprave parohija i sveštenstvo, iako bi se očekivalo da zaposleni u tim institucijama znaju da se matične knjige o kojima je reč nalaze upravo u njihovim arhivskim fondovima. Bilo bi svrsishodno vratiti svakom ono što mu pripada, a ako se ne nađe ni za shodno da se to učini iz dobre volje, onda barem neka se podnosiocima zahteva za izvode iz matičnih knjiga daju istinite i pravovremene informacije, odnosno, da knjige Srpske Pravoslavne Crkve nisu vraćene stvarnom vlasniku i da će možda ili najverovatnije neće nikada biti vraćene", navodi se u tekstu.

Podsećajući na zakone i propise koji su donošeni 1946, 1948. i 1949. godine, a koji su omogućili matičarima da preuzmu sve crkvene matične knjige, dok su ponegde oduzimani i domovni protokoli, letopisi i stare bogoslužbene knjige, protojerej Saša Lončina ističe da crkvene matične knjige nemaju samo administrativnu vrednost.

"Isti spisi su predstavljali, a i danas predstavljaju važan izvor za proučavanje istorije stanovništva, porodičnih odnosa, kretanja stanovništva, kao i verskog i kulturnog života pravoslavnih žitelja i vernog naroda na područjima koja su pod kanonskom jurisdikcijom eparhija Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj. Povrh svega, matične i druge knjige predstavljaju istorijski podatak o doseljavanju, životu i postojanju našeg naroda na ovim područjima vekovima pre dolaska komunističke vlasti", napominje se u tekstu.

Reklo bi se, čitajući između redova, da bi baš to mogao biti jedan od glavnih razloga tako upornog istrajavanja hrvatskih vlasti da zadrži u državnim arhivima pravoslavne crkvene matične knjige, jer one svedoče o vekovima prisustva srpskog pravoslavnog življa na području današnje Hrvatske, ali, verovatno, i o monstruoznosti njegovog istrebljenja u Drugom svetskom ratu. Na stranu što bi uvid u njih, crno na belo, razvejao mnoge današnje postavke o "hrvatskim" znanstvenicima, književnicima, (h)istoričarima, umetnicima, pa i političarima.

U tekstu se ističe da postoji sporazum na koji se hrvatski državni organi pozivaju u svom nastojanju da zadrže u svom posedu crkvene matične knjige, a sporazum je potpisala Srpska pravoslavna crkva sa Republikom Hrvatskom.

"Naime, Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Srpske Pravoslavne Crkve o pitanjima od zajedničkog interesa iz 2003. godine, članak 16. propisuje: 'Republika Hrvatska se obvezuje da će Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne i u posed, sve matične knjige i arhivsko gradivo koje je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, a oduzeto za vreme jugoslavenske komunističke vladavine, te se smatraju arhivskim gradivom. Matične knjige i arhivsko gradivo ostaju u posedu u ustanovama kulture radi stručne obrade, zaštite i korištenja'. Dakle, Srpska Pravoslavna Crkva u Republici Hrvatskoj jeste vlasnik, ali ne i posednik svojih matičnih knjiga", navodi se u tekstu.

Ovaj ugovor, inače, potpisali su tadašnji predsednik Vlade Republike Hrvatske Ivica Račan i tadašnji mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan, kao predsednik Episkopskog saveta u Hrvatskoj. 

Kako se dodaje u tekstu, ovo stanje bi moglo da se promeni ukoliko bi postojala dobra volja, a onda se navodi nekoliko primera dobre volje i uvažavanja koji bi mogli biti primenjeni i na Srpsku pravoslavnu crkvu. Jedan primer je iz same Hrvatske: Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, u većem ili manjem obimu, vraćene su crkvene knjige jer se Hrvatska Ugovorom sa Svetom stolicom obavezala da će "vratiti crkvene matične knjige, knjige stanja duša, letopise i druge knjige koje su za vreme komunističkog režima nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi, a koje su u njezinu posedu". Podseća se da su i u Srbiji 2011. godine potpisani sporazumi sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ali i sa svim drugim tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama, prema kojem je otpočeo proces vraćanja matičnih knjiga crkvi. 

"Tokom tekuće godine upućeni su dopisi i molbe za povrat matičnih knjiga koje se nalaze u posedu državnih arhiva, matičnih ureda i drugih institucija. Molbe su upućene na više adresa, ali je odgovor stigao samo sa jedne, uz obrazloženje da ne postoji pravni osnov niti ovlaštenje za predaju matičnih knjiga Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u Hrvatskoj, da još jednom budemo precizniji, odnosi se na matične knjige sa područja Eparhije gornjokarlovačke. Postavlja se pitanje postoji li dobra volja da se, po principu reciprociteta, i u Republici Hrvatskoj učini ono što je već učinjeno u Republici Srbiji, gde su vraćene sve matične knjige, kao i u Republici Hrvatskoj, gde je vraćen jedan deo matičnih knjiga i drugih crkvenih spisa? Ostaje nam da se nadamo da će takav pristup biti primenjen i na preostale matične knjige i crkvenu arhivsku građu", zaključuje se u tekstu.