Iluzija o "večitoj" Hrvatskoj: Od Titovog generala do fanatičnog mitomana

Zvanična Hrvatska, na čelu sa premijerom Plenkovićem i predsednikom Milanovićem, i dalje gradi kult Franje Tuđmana, o čemu svedoče i mnogi, obično groteskni spomenici "ocu hrvatske nacije". Iz istog razloga, u Hrvatskoj se i posle tridesetak godina još slavi mit o "Domovinskom ratu".

Nezvanično, međutim, ovih dana u Hrvatskoj kruži vic: "Iz Hrvatske je, otkako je postala 'neovisna', proterano 500.000 Srba i 800.000 Hrvata. Srbi su barem pružili otpor."

"Otac samostalne Hrvatske" Franjo Tuđman je rođen u Velikom Trgovišću, a umro je 10. decembra 1999. u Zagrebu.

Do 1942. godine, bio je, po svemu sudeći, vrlo lojalni službenik "Nezavisne države Hrvatske", zaposlen, prema podacima koje je izneo bivši udbaš Josip Manolić, u "Hrvatskom domobranstvu NDH."

Naš izbor

Maspok: "Hrvatsko proleće" koje je najavilo zimu, rat i razbijanje Jugoslavije

Krajem 42, Tuđman je prebegao partizanima. Već 1945. je poslat u oslobođeni Beograd, u Vrhovni štab NOV i POJ. Potom je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva odbrane i u Generalštabu. Godine 1960, stekao je čin general-majora, ali je, iz nekog razloga, sledeće godine penzionisan.

Aktivnu vojnu službu, prema sopstvenim rečima, napustio je kako bi se "u potpunosti posvetio naučnom i literarnom radu."

Radove priučenog istoriografa ocenio je Vladimir Bakarić, jedan od ideologa Saveza komunista: "Tuđmanove analize počivaju na merilu koje se u istoriografiji ne upotrebljava, jer ne bi moglo izdržati nikakvu kritiku, pa se zato nalazi još samo u slabijim propagandističkim materijalima".

Diktator sa pesničkom dušom

Početkom 70-ih ovaj bivši general JNA postaje istaknuti protagonista hrvatskog Maspoka, gde se ističe ekstremnim nacionalizmom, zbog čega je osuđen i uhapšen 1971. Svoje zatvorske dane je prekraćivao pisanjem poezije, koju je hrvatska književna kritika jednoglasno ocenila kao "sasvim nečitko stihovano smeće. "Zašto se Tuđman uopšte bavio poezijom, objasnio je kasnije kritičar poezije Marko Pogačar: "Diktatori i generali su meke duše – često se, kad negde nekog ne kolju, posvećuju književnosti."

Slikaru Edi Murtiću, koji se kasnije suprotstavljao Tuđmanovom režimu, jednom prilikom je rekao da "Hrvati moraju da dobiju državu", a da "za domovinu 10.000, 20.000 ili 100.000 poginulih ne znači ništa."

Godine 1989. osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu, sa kojom je pobedio na "prvim višestranačkim izborima". Novi hrvatski ustav preko noći je pretvorio Srbe u nacionalnu manjinu. Tada počinje pogrom nad Srbima, što će ubrzo dovesti do rata između dva naroda. Samostalnu Hrvatsku je prva priznala Nemačka, a uskoro potom i ostale članice tadašnje Evropske ekonomske zajednice - današnje Evropske unije.

Novi zahtev Zagrebu: Istražiti područje Jasenovca i neekshumirane grobnice

Tuđmanov mandat, osim rata i progona Srba, koji kulminira sa padom Republike Srpske Krajine, obeležile su brojne i u najmanju ruku nesrećne izjave, poput one iz 90: "NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povjesnih težnji hrvatskog naroda" ili: "Sretan sam što nisam oženjen Srpkinjom ili Židovkom."

Kao predsednik Hrvatske, zgranuo je deo javnosti svojim ispadom, kada je majkama i suprugama poginulih hrvatskih vojnika rekao da "budu srećne", jer su njihovi "muževi i sinovi poginuli za Hrvatsku."

U svom glavnom, uglavnom nečitkom ili teško razumljivom delu, pod naslovom "Bespuća povijesne zbiljnosti", Tuđman je tvrdio da genocid ima i svoje dobre strane, jer omogućava stvaranje etnički čistih država.

Iluzija koju je smislio mitoman

Neuspešna je bila i privatizacija koju je Tuđman sproveo u Hrvatskoj, kada je doslovno uništen najveći deo hrvatske privrede i u kojoj je na stotine hiljada ljudi ostalo bez posla.

Šta se na koncu desilo sa Tuđmanovim najambicioznijim delom - projektom samostalne i "večite" Hrvatske, koja je trebalo da postane "druga Švajcarska"?

Hrvatska je danas država iz koje se iseljavaju i osiromašeni Hrvati. Kako je svojevremeno primetio pisac i publicista Igor Mandić, Tuđmanova Hrvatska se raspada: "Nadam se da će novim generacijama doći iz d… u glavu da je napokon dokrajčena iluzija Tuđmanove 'vječne Hrvatske', koju je smislio taj mitoman. Na našu sramotu, mi ne možemo biti država. Stalno nas ti mitomanski fanatici navlače na tanak led i navode da im pomažemo u planovima za krađu, a onda i za ubijanje."

Ovaj raspad je sada, prema Mandićevom mišljenju, evidentan: "Čak i taj, u neko vrijeme uspjeli ratni obris Hrvatske i ona krvoločna ratna motivacija, koja je u početku uspjela okupiti nešto raspršenog ljudstva pod jednu zastavu – i ta se Hrvatska raspada. Svi su se odjeci Tuđmanovog glavnog projekta počeli raspadati, i njegova stranka se raspala i u ovom, navodno demokratskom ozračju, pokazala je svoje pravo lice".

Hrvatska je neko vreme mogla bila uspešna, zaključio je Mandić, ali jedino "kao nacionalistički i fašistoidni pokret."