
Može li Evropa da razvije alternativu američkim "tomahavcima"

Odluka američkog predsednika Donalda Trampa da otkaže planirano raspoređivanje raketa dugog dometa u Nemačkoj otkrila je ranjivost Evrope u slučaju eventualnog sukoba.

Plan iz Bajdenove ere o raspoređivanju bataljona opremljenog krstarećim raketama "tomahavk" i hipersoničnim oružjem "tamni orao" bio je osmišljen da Evropi obezbedi mogućnosti dubokog preciznog udara (DPU) na ciljeve unutar Rusije (koju uporno doživljavaju kao pretnju, uprkos stalnim demantima iz Moskve) ili drugog protivnika.
Nemački ministar odbrane Boris Pistorijus rekao je da bi Trampova odluka – za koju insistira da još nije konačna – bila "veoma nesrećna i štetna" za Nemačku i za Evropu. To bi značilo da bi se evropske praznine u kapacitetima mogle "dodatno proširiti", upozorio je.
Godine zanemarivanja stižu na naplatu
Evropa je poslednjih decenija zanemarivala DPU zbog američkih uveravanja da će ih obezbediti i iz straha od provokacija.
Od kraja Hladnog rata, SAD su obezbeđivale primarno sredstvo konvencionalnog odvraćanja od bilo kakvog napada na Evropu – bilo sa američkih lansirnih pozicija ili sa evropskih raketa, poput sada otkazanog raspoređivanja "tomahavka".
Pored toga, Sporazum o srednjim nuklearnim snagama između Moskve i Vašingtona iz 1987. godine – koji je zabranio rakete dometa između 500 i 5.500 kilometara – obuzdao je interesovanje za razvoj DRS-a.
Čak i ako bi Tramp promenio kurs, postoji ograničena ponuda takvog oružja s obzirom na ratu u Iranu i širi okret SAD ka Azijsko-pacifičkom regionu.
Nemačka i Španija imaju krstareće rakete "taurus" dometa oko 500 km. Francuska i Velika Britanija su zajednički razvile krstareće rakete "skalp/storm šedou" sličnog dometa. Ali zalihe svih njih su male.
Sa druge strane Rusija koju Evropa uporno doživljava kao "pretnju", poseduje brojne krstareće i balističke rakete dometa od najmanje 2.000 km, uključujući "kinžal" i 9M729, što Varšavu, Berlin i Minhen stavlja u domet kontinentalne Rusije. Takvo oružje raspoređeno u Kalinjingradu, ruskoj poluenklavi na Baltičkom moru, moglo bi da pogodi London, Pariz i Rim.
Ta neravnoteža ograničava sposobnost Evrope da "odvrati" Rusiju od eventualnog razmišljanja o mogućem napadu, kažu zvaničnici NATO-a, i komplikuje planiranje rata.
"U scenariju ruske krize, ne želimo da se nađemo u situaciji gde odsustvo američkih DPS sistema čini celokupno upravljanje krizom mnogo komplikovanijim", rekao je Kamil Grand, bivši pomoćnik generalnog sekretara NATO-a, a sada generalni sekretar Udruženja odbrambenih industrija Evrope.
"Prosjaci ne mogu da biraju"
Kada su evropske zemlje to shvatile, počele su da planiraju razvoj sopstvenih raketa koje mogu da dosegnu Rusiju sa njihove teritorije, što zahteva domet od 1.500 km ili više.
Nemačka, Francuska, Poljska i Italija su 2024. godine pokrenule zajednički projekat pod nazivom "Elsa" za razvoj raznih evropskih raketa dugog dometa. Program, kome su se kasnije pridružile Velika Britanija i Švedska, ima niz projekata u razvoju, uključujući najmanje dva sa predviđenim dometom većim od 2.000 km. Ali većina je još uvek u ranim fazama i neće biti spremna do kasno u 2030-im.
"Postoji disonanca između retorike i akcije koja mi je u ovom trenutku neobjašnjiva", rekao je Fabijan Hofman, viši istraživač na Norveškom univerzitetskom koledžu za odbranu.
Zvaničnici i analitičari kažu da postoje neka moguća privremena rešenja.
Najbrži put do evropske rakete sa kopna, dometa preko 2.000 km, verovatno bi bio brza rekonstrukcija postojećeg proizvoda, kao što je francuski pomorski MdCN, u verziju dugog dometa za vazduh ili kopno. Ovo bi pružilo potencijalne opcije dok se odvija dugoročni razvoj osnovne platforme.
"Destinus" trenutno proizvodi više od 2.000 krstarećih raketa godišnje za brojne evropske zemlje. Rakete su takođe korišćene u Ukrajini. Nedavno je testirao elemente za sistem "Ruta Blok 2", dizajniran kao precizni sistem za duboko dejstvo sa dometom od preko 700 km i nosivošću od 250 kg.
Francuska sada radi na dodavanju milijarde evra svom vojnom budžetu kako bi naručila francusko-nemačkoj grupi "Arijana" izgradnju konvencionalne balističke rakete koja bi imala domet veći od 2.000 km. "Arijana" već proizvodi balističku raketu M51 za francuski nuklearni program, tako da ima iskustva u ovoj oblasti.
Takođe su u toku razgovori sa Nemačkom o izvodljivosti razvoja i proizvodnje sličnog oružja.
Boris Pistorijus, nemački ministar odbrane, rekao je da će njegova zemlja takođe razmotriti "ukrajinsko znanje" kako bi pomogla u popunjavanju praznina.
To uključuje krstareću raketu "flamingo" - koja se našla u centru novog korupcionaškog skandala – kao i dronove dugog dometa.
Hofman kaže da bi evropske zemlje trebalo da kupe sve što mogu brzo da dođu do njih, čak i ako to znači nabavku nesavršenih rešenja. "Prosjaci ne mogu da biraju".







