
Istina izlazi na svetlost: Zelenski, lice sa hiljadu maski

Nije bitno šta se dešava – mnogo je bitnije kako se stvari predstavljaju u javnosti. Ukrajinom nije moguće vladati na demokratski način, već samo gvozdenom pesnicom.
Slika Zelenskog iza zatvorenih vrata, onog tajnog Zelenskog, barem delimično, otkrila je njegova bivša portparolka Julija Mendel u intervjuu američkom novinaru Takeru Karlsonu. I ta je slika sasvim drugačija od načina na koji ga predstavljaju zapadni mediji – kao šampiona, oličenje demokratije i harizmatičnog lidera.

Zelenski uopšte nema nikakav odnos prema istini ni stvarnosti. Njegov stav prema stvarnosti je duboko poremećen, bolestan, primećuje istoričar iz Nemačke Tarik Siril Amar, koji radi na Univerzitetu Koč u Istanbulu, za RT internešenel.
Stvarnost postaje stvarnost, govorio je Zelenski iza zatvorenih vrata, tek ukoliko ih ponavlja dovoljan broj propagandista ili, kako ga citira Mendelova, "hiljade govornika".
Ovakav, bizaran stav je poražavajući, zapravo odvratan, podvlači Amar, ukoliko se prisetimo da je Zelenski Jevrejin; Jevrejin koji od svog tima zahteva "gebelsovsku propagandu".
Cinični šoumen
Zelenski je čovek sa hiljadu lica, ili maski, koje se menjaju prema potrebi, na dnevnom nivou. Na primer, dovoljan je samo jedan odlazak Zelenskog u toalet, da se otuda vrati kao "drugi čovek", sasvim preobražen, čovek koji odiše unutrašnjim mirom.
U intervju Mendelove novinaru Takeru Karlsonu, ona je priznala da Zelenski koristi kokain. "To je javna tajna", rekla je Mendelova. Dobro, to smo svi znali. Kao i za njegove manične i depresivne faze.
Inače, Zelenski je odrastao u malom ukrajinskom gradu Krivi Rog – postsovjetskoj provinciji, sa veoma živom gangsterskom scenom: bio je to "grad bandita", kako je sam rekao.
Još u Krvom Rogu, kao adolsecent, Zelenski postao stručnjak za metamorfoze svih vrsta. Kako piše Amar: "On je samo cinični šoumen, koji publici 'daje šta god žele sve dok god se isplati', po principu 'što grublje i prljavije to bolje''".
Lice Zelenskog iza maski
Niko, naravno, ne zna koje je pravo lice koje se krije ispod njegovih hiljadu maski. Pod uslovom da pravo lice ispod maski uopšte postoji.
U Ukrajini, on je postao poznat po glavnoj ulozi u seriji "Sluga naroda". Njen glavni junak, naivan i priglup, slučajno postaje predsednik Ukrajine. Zelenski je potom počeo da se brzo penje "lestvicom društvenog uspona".
Stvarnost se, međutim, razlikuje od ove jeftine, na trenutke možda čak i komične serije. Zelenskog je, tako reći ni iz čega, stvorio Timur Mindič, "čovek sa zlatnim toaletima", koji je, zbog niza korupcionaških afera, pobegao u Izrael. Inače, Mindič nije imao nikakvu zvaničnu funkciju, ali se u ambijentu kijevske visoke vlasti kretao kao u sopstvenoj kući.
Prema Mendelovoj, "insajderu" iz uskog kruga najbližih saradnika, Zelenski lično "stoji iza mnogih šema pranja novca"; on je, tvrdi Mendelova, uvek ostao "neverovatan glumac", čija se slika pred kamerama veoma razlikuje od njegovog pravog ja.
Gebelsovska propaganda, uz pristanak Zapada
Kada je zaista postao predsednik Ukrajine, međutim, i kostimi i dekor se naglo menjaju.
Zelenski se i dalje na Zapadu predstavlja kao oličenje demokratije, vladavine prava, slobode govora, civilnog društva, nacionalnog jedinstva, itd. Međutim, on se preobrazio u diktatora, koji od svoje svite zahteva "gebelsovsku propagandu".
Slučaj "Zelenski", primećuje italijanski geopolitičar Marija Lorenco Paćini na sajtu "Fondacija strateške kulture", pokazuje kako se u i oko Ukrajine sistematski stvara veštački konsenzus, finansiran spolja.
Kako primećuje Amar, duboko licemerje prožima privatni život Zelenskog, kao i politiku. Mendelova je, na primer, otkrila da je posle 2014, kada je Krim već bio pod ruskom kontrolom, ovaj sada "fanatični rusofob" putovao na poluostrvo da se zabavlja sa prijateljima i da se – drogira.
U decembru 2019. godine, privatno je rekao ruskom predsedniku Vladimiru Putinu da Ukrajina nikada neće pristupiti NATO-u. Što ga nije sprečilo da, u propagandne svrhe, obećava svojim sledbenicima skori prijem Ukrajine u Severnoatlantsku alijansu.
Katalog metoda Zelenskog u ulozi diktatora, kojeg iznosi Mendelova, više je nego depresivan. On uključuje i pretnje neposlušnim, korišćenje nezakonitih pravnih postupaka, duge, neograničene zatvorske kazne, slanje oponenata na front, neobične nesreće sa smrtonosnim ishodom...
Jednom rečju: vladavina Zelenskog je, tvrdi Mendelova, uspostavila situaciju koja je doslovce "neljudska".
Inače, Mendelova ne gaji nikakve proruske simpatije. Imala je "primernu karijeru" i da pre nekoliko godina nije raskinula sa Zelenskim još bi bila deo njegovog dvorskog dekora. Ipak, ona smatra da je Zelenski – a naravno ne Putin – apsolutno zlo i glavna prepreka miru. Alternativa miru je, kaže Mendelova situacija na "na ivici izumiranja".
U Ukrajini je ostalo mnogo manje Ukrajinaca nego što tvrdi zvanična statistika. Najviše 25 miliona stanovnika, a možda i manje, od čega je 11 miliona osiromašenih penzionera.
Čovek koji je hteo da bude kralj
Engleski pisac Radjard Kipling bio je zagovornik britanskog imperijalizma i rasista, koji je pevao o "teretu belog čoveka". Ipak, on je napisao priču o "Čoveku koji je hteo da postane kralj", o dvojici ambicioznih avanturista, varalica, od koji jedan prevarom zaista postaje kralj, a drugi je njegov pomoćnik. Priča se dešava negde na "rubu Britanskog carstva".
Potom jedan od njih pravi kobnu grešku i stupa u vezu sa "pogrešnom ženom", koja ga, na kraju, nakon što je ponižena, javno ujede. Kralj krvari. Podanici iz Kiplongovog dela vide da on krvari i najzad shvataju da je on običan smrtnik.
Sa dvojicom varalica iz Kiplingove priče se potom nemilosrdno obračunava razjarena gomila...
Ukrajinski samozvanac Zelenski je de fakto postao kralj, razmaženi kijevski princ, kako ga naziva Amar. Jedna žena iz kruga oko njega ga je ujela, pa šta.
Zaista, Zelenski čak ima i svog pomoćnika, dodaje Amar, koji je, kao u Kiplingovoj mračnoj priči, učestvovao u šemi otimanja vlasti i pljačke: Andreja Jermaka, njegovog bivšeg šef kabineta i veoma bliskog prijatelja, koji je ponovo dospeo na naslovne strane zbog toga što je toliko korumpiran da se po tome i dalje ističe, čak i u Kijevu.
Da li je doista ujed povređene žene uvod u pad Zelenskog i njegove hunte? Izjave Mendelove se pojavljuju u vreme rastućeg pritiska SAD na Kijev.
Jasno je, dodaje Paćini, da ovaj intervju nije bio slučajan. Paralelno sa intervjuom, ponovo se pojavljuju informacije o korupcionim šemama, u koje su umešane ličnosti poput prijatelja Jermaka.
Ovakva "curenja informacija" su uvek kontrolisana. Možda su novi skandali "poslednja opomena" Zelenskom.
Za Zelenskog, smatra Paćini, odbrojavanje se približava – ili je, možda, već počelo.





