
Evropski lovac budućnosti vredan 100 milijardi evra je mrtav: Koji su razlozi

Dugo odlagani projekat vredan 100 milijardi evra za razvoj potpuno evropskog lovca nove generacije namenjenog članicama NATO-a zvanično je napušten.

Iako su kao razloge navodile potrebu suprotstavljanja navodnoj ruskoj pretnji i jačanje evropskih vojnih kapaciteta, Francuska i Nemačka nisu uspele da prevaziđu višegodišnje industrijske i političke sporove oko projekta koji je trebalo da smanji zavisnost Evrope od američke vojne tehnike.
Otkazivanje projekta i nije preveliko iznenađenje.
Sudbina programa "Budući borbeni vazduhoplovni sistem" (FCAS) bila je neizvesna već mesecima.
Još u februaru belgijski ministar odbrane Teo Franken izjavio je da je projekat, u kojem je Belgija imala status posmatrača, već "mrtav".
U ponedeljak su mediji objavili da je industrijski zastoj oko planirane zamene francuskih lovaca "rafal", aviona "jurofajter" koje koriste Nemačka i Španija, a potencijalno i američkih F-35, konačno okončan odustajanjem od razvoja lovca sa posadom. Ubrzo su usledile i zvanične potvrde.
"To je bio ambiciozan, veliki evropski projekat koji se sada razbio o stvarnost", izjavio je nemački ministar odbrane Boris Pistorijus.

"Na kraju, u ovakvim stvarima mora se napraviti razlika između srca i razuma", dodao je.
Drugim rečima, FCAS se pridružio sve dužem spisku evropskih odbrambenih inicijativa koje nisu ispunile prvobitna očekivanja.
Šta je uopšte FCAS?
Program "Budući borbeni vazduhoplovni sistem" (FCAS) su 2017. godine pokrenuli francuski predsednik Emanuel Makron i tadašnja nemačka kancelarka Angela Merkel.
Cilj je bio razvoj borbenog aviona šeste generacije koji bi ušao u upotrebu posle 2040. godine.
U to vreme, izvor iz jedne velike evropske odbrambene kompanije naveo je da bi novi avion morao da "poseduje sposobnosti jednake ili superiornije od F-35", kako bi privukao kupce i opravdao ogromna ulaganja.
Program je krajem 2022. godine prešao u fazu 1B, a planirano je bilo da u fazu 2 uđe 2025. godine.
Demonstracioni let sistema koji je predstavljan kao "moćno, inovativno i potpuno evropsko oružje" očekivao se 2028. ili 2029. godine.
Avion je trebalo da deluje zajedno sa novom generacijom bespilotnih letelica i takozvanim "borbenim oblakom" – informacionom mrežom za povezivanje aviona, kopnenih sistema i satelita.
Učesnici projekta sada se nadaju da će barem ti elementi biti sačuvani i uključeni u buduće nacionalne programe razvoja aviona.
"Stvarno jezgro projekta FCAS nastaviće da živi kao evropski sistem", rekao je jedan francuski zvaničnik za AFP, nagoveštavajući da bi deo uloženog novca ipak mogao doneti rezultate.
S obzirom na to da je Makron lično bio jedan od glavnih pokretača projekta, propast njegove ključne komponente smatra se velikim udarcem za njegovo političko nasleđe.
Prema pisanju lista "Handelsblat", nemački kancelar Fridrih Merc je prošle nedelje obavestio Makrona da projekat više nema realnu budućnost.
Zašto je projekat zapao u krizu?
Sve strane okrivile su nerešiv spor između glavnih izvođača radova – francuske kompanije "Daso avijacija" i evropskog koncerna "Erbas defens end spejs", čije je sedište u Nemačkoj.

Spor se vodio oko podele posla i načina upravljanja projektom.
I Berlin i Pariz insistirali su da industrijski sukob ne odražava šire odnose dve države. Makron i Merc su u martu angažovali posrednike, ali su ti napori propali već sledećeg meseca, pa je konačna odluka prepuštena ministarstvima odbrane.
U finansijskom izveštaju za 2025. godinu direktor "Daso avijacije" Erik Trapije kritikovao je nastojanje "Erbasa" da projekat FCAS bude vođen kolektivnim upravljanjem.
Prema njegovom mišljenju, projekat takvih razmera ne može uspeti ako je rukovodstvo razvučeno i nejasno. On je tvrdio da francuska kompanija poseduje jedinstveno znanje neophodno za razvoj takvog aviona.
"Od četiri države koje su razvijale 'jurofajter', tri su kupile F-35", rekao je Trapije. "Tako izgleda kada počinje pad."
Program "jurofajter tajfun" započet je 1983. godine uz učešće Francuske, ali se Pariz kasnije povukao i nastavio razvoj sopstvenog aviona ACH, koji je kasnije postao "rafal".

Jedan od glavnih problema u projektu "jurofajter" bili su različiti nacionalni zahtevi. Francuska je želela avion sposoban za nošenje nuklearnog oružja i upotrebu sa nosača aviona, dok Velika Britanija, Nemačka, Italija i Španija nisu smatrale te sposobnosti neophodnim.
Ista podela na kraju je potkopala i program FCAS.
Kakva je budućnost evropskih NATO lovaca
Nemačka i Francuska sada planiraju da razvijaju sopstvene programe borbenih aviona.
Španija, koja je u FCAS učestvovala preko kompanije "Indra sistems", verovatno će nastaviti rad na sistemu "borbenog oblaka" i kasnije se priključiti nekom budućem programu koji bi predvodio "Erbas".
U nemački program razvoja aviona mogla bi da bude uključena i švedska kompanija "Sab", kao i proizvođač lovca "Gripen". Berlin navodno smatra da je saradnja sa švedskom firmom daleko jednostavnija nego sa "Dasoom".
Zvaničnici koji su želeli da ostanu anonimni su kazali da Nemačka sada razmatra Španiju i Švedsku za pokretanje alternativnog projekta borbenog aviona, bez Francuske, a da bi druga opcija mogla da bude pridruživanje projektu lovca šeste generacije GCAP, koji sprovode Britanija, Italija i Japan.
Nemačkoj su neophodni strani partneri jer nije samostalno razvila borbeni avion još od Drugog svetskog rata. Jedini izuzetak bio je eksperimentalni avion "EWR VJ 101" sa vertikalnim poletanjem, koji nikada nije odmakao dalje od faze prototipa.





