Svet

Sajber šta?: Sladoledžije i proizvođači božićne rasvete postali objekti ključne infrastrukture EU

U nekoliko neočekivanih sektora koji bi, prema doslovnom tumačenju zakona, mogli da budu svrstani u kritičnu infrastrukturu su proizvodnja, prerada i distribucija hrane, što je sasvim razumno, budući da bi sajber napad koji bi paralisao lanac snabdevanja hranom predstavljao pretnju za celokupno stanovništvo
Sajber šta?: Sladoledžije i proizvođači božićne rasvete postali objekti ključne infrastrukture EUGetty © Frank Rumpenhorst/picture alliance

Proizvođači sladoleda, božićne rasvete i nemački stanodavci mogli bi da dobiju dodatnu zaštitu Evropske unije od sajber napada jer po novom zakonu iz ove oblasti mogu se podvesti pod ono što se često naziva ključna infrastruktura, piše "Politiko". Preciznije, vlasnici ovih objekata bili bi u obavezi da se dodatno zaštite od sajber napada i sprovode posebne procedure.

Iako zvuči pomalo neobično, stručnjaci za sajber bezbednost upozoravaju da bi se ovi naizgled neočekivani sektori mogli naći na listi kritične infrastrukture u okviru zakona EU o sajber bezbednosti, čiji je cilj zaštita sistema poput elektrana, vodovodne infrastrukture i energetskih mreža, prenosi "Politiko".

To je poslednja u nizu prepreka za primenu Direktive EU NIS2, koja je prvobitno usvojena 2022. godine, ali je zemlje EU i dalje postepeno uvode u svoja zakonodavstva. 

Vlade država članica trebalo je da usvoje sopstvene zakone do kraja 2024. godine, ali su kašnjenja dovela do toga da se mnoge kompanije i njihovi pravni savetnici tek sada ozbiljno bave detaljima pripreme za usklađivanje sa novim pravilima. Od operatera u najkritičnijim sektorima EU sada se zahteva da se registruju kod nacionalnih agencija za sajber bezbednost, što podrazumeva i precizno utvrđivanje na koga se zakon zapravo odnosi.

To se pokazalo kao prilično težak zadatak. Advokati i zakonodavci navode primere poput veletrgovaca žvakaćim gumama kako bi ukazali na konfuziju i složenost koje prate ovaj proces.

Ovakvi bizarni primeri pokazuju sa kakvom se praktičnom nedoumicom suočavaju kompanije i njihovi pravni savetnici — a istovremeno predstavljaju i novi sloj birokratije u trenutku kada EU nastoji da je, naprotiv, što više smanji.

Zvaničnik Evropske komisije naglasio je da zakon sadrži nekoliko mehanizama koji bi trebalo da obezbede pravičnu primenu. Među njima su pravila prema kojima su mala preduzeća uglavnom izuzeta, kao i blaže obaveze za organizacije koje nisu od ključnog značaja.

U nekoliko neočekivanih sektora koji bi, prema doslovnom tumačenju zakona, mogli da budu svrstani u kritičnu infrastrukturu su proizvodnja, prerada i distribucija hrane, što je sasvim razumno, budući da bi sajber napad koji bi paralisao lanac snabdevanja hranom predstavljao pretnju za celokupno stanovništvo.

"Dok se sledeće praznične sezone budete spremali za prazničnu atmosferu, razmislite o ovome: proizvođač vaših božićnih lampica mogao bi da spada u sektore obuhvaćene ovom direktivom — u istu kategoriju kao poštanske usluge i proizvodnja hemikalija", navodi se u tekstu "Politika".

Marketa Gregorova, češka poslanica u Evropskom parlamentu koja predvodi rad na posebnom paketu mera iz oblasti sajber bezbednosti, čiji je cilj da pojednostavi pravila NIS2, javno je dovela u pitanje način na koji se ova direktiva primenjuje. Na nedavno održanoj konferenciji istakla je da bi i proizvođači sladoleda, pod uslovom da su dovoljno velike kompanije, mogli da potpadnu pod ovaj zakon.

"A oni vam verovatno ne bi bili potrebni u kriznoj situaciji", rekla je Gregorova.

Sektor hrane se, čini se, pokazao kao posebno problematičan u okviru ovih propisa. Veletrgovci žvakaćim gumama koji prelaze određeni prag veličine takođe potpadaju pod ovaj zakon, ukazao je Andreas Daum, partner u advokatskoj kancelariji. Jedno nemačko strukovno udruženje već je uverilo svoje članove da zanatske pekare nisu obuhvaćene ovim zakonom.

Stručnjaci su ukazali i na mogućnost da neke organizacije, sasvim nenamerno, postanu operateri kritične infrastrukture u oblastima koje nemaju mnogo veze sa njihovom stvarnom delatnošću.

Jedan belgijski poslanik u Evropskom parlamentu rekao je prošle godine da se velike škole sa instaliranim solarnim panelima "formalno klasifikuju kao proizvođači električne energije". To znači da potpadaju pod ovaj zakon, što "nameće značajne troškove ustanovama koje često nemaju sopstvene stručnjake za sajber bezbednost".

Slično tome, u Nemačkoj bi stanodavci koji iznajmljuju veliki broj stanova i svojim stanarima, u okviru troškova održavanja, prosleđuju kablovsku ili internet vezu mogli da budu kvalifikovani kao telekomunikacioni operateri, na osnovu presude iz 2021. godine — mada to zavisi od konkretnih okolnosti.

image
Live