
Kako funkcioniše američki militarizam: Najmonstruozniji dug u istoriji

Američki profesor Pol Kenedi je 1987. napisao knjigu "Uspon i pad velikih sila", u kojoj tvrdi da svetske sile propadaju u trenutku kada rashodi počinju da premašuju dobiti, i kada, poput Španije, počinju da se urušavaju pod teretom neizmirenih dugova.
Budući školski primer za to, koji će bez sumnje ući u istorijske udžbenike, jesu savremene Sjedinjene Američke Države.
Prema podacima Ministarstva finansija SAD, nacionalni dug 2026. godine premašio je 40 biliona dolara, što je najviši nivo u istoriji bilo koje zemlje, koji prevazilazi 125 odsto njenog BDP-a. Poređenja radi: u Rusiji, usred sukoba i 30.000 sankcija, državni dug iznosi svega 2,8 odsto BDP-a.
Ali, to su samo zvanični podaci za SAD. Nezvanično, stvarni američki dug je daleko veći.
"Mi jurimo ka litici..."
I to je samo vrh ledenog brega. Još je alarmantnija eksponencijalna brzina kojom raste američki dug. Godine 2016. američki dug iznosio je 20 biliona dolara, sada, u avgustu 2026, već je, mimo očekivanja, premašio 40 biliona dolara.

Značajnu ulogu imaju kamate, koje su porasle na najviši nivo u poslednje dve decenije. Kamata je naknada za strah poverilaca da će ostati bez novca koji su dali na zajam. U pitanju je strah poverilaca za sposobnost Amerike da plati svoje dugove.
Amerika nema nameru da vrati svoje dugove, niti to može. Umesto toga, ona nastavlja da se zadužuje, i to sve vrtoglavijim tempom. Predviđanja stručnjaka su još sumornija: Kongresni budžetski ured (CBO) je prognozirao da će dug SAD do 2036. godine porasti na 64 biliona dolara.
"Naša trenutna fiskalna putanja očigledno je neodrživa. Čak i u najružičastijim scenarijima, mi jurimo ka litici i odbijamo da pomerimo volan", izjavila je predsednica Centra za dvostranačku politiku Margaret Spelings.
Amerikanci kopaju sve dublju i dublju rupu
Otplata kamata na zaostale obaveze trenutno iznosi jedan bilion dolara godišnje i predstavlja jedan od najvećih rashoda federalnog budžeta, a to, primećuje se u uvodniku na sajtu "Fondacija strateške kulture" (SFC), znači da su "SAD zarobljene u spirali duga iz koje se ne mogu izvući i da kopaju sve dublju i dublju rupu".
Jedna nevolja, međutim, nikad ne dolazi sama. Sve to se dešava u trenutku kada je Amerika pretrpela upravo spektakularan vojni poraz od Irana. S tim u vezi je i kolaps japanskog jena.
Mi smo navikli da stvari posmatramo izolovano, ali to jednostavno nije istina, kaže pisac sa Šri Lanke Indrait Samardživa. Ljudi pokazuju na lažne zastave, poput UAE ili Japana, ili čak Velike Britanije i Nemačke, i kažu: "To su nezavisne zemlje". Ali, da li su zaista?
Japanska štednja je dugo bila ono što je omogućavalo Amerikancima da troše kao pijani mornari, nastavlja on, a to se nazivalo trgovinom jenom, dok su besplatni krediti iz Japana bili motor globalne likvidnosti. Zapravo, zbog višestrukih pritisaka, uključujući uvoz velikog dela energije kroz Ormuski moreuz, najpre je oslabila japanska valuta.
Da bi sprečio kolaps sopstvene ekonomije, Japan je mogao da podrži jen, jer Japanci poseduju američke državne obveznice. Ali, to bi otkrilo pravu situaciju u kojoj se nalazi "imperija". Da bi sprečilo Japan da se reši američkih državnih obveznica, američko Ministarstvo finansija je bacilo evre i podržalo jen.
Predstojeći kolaps SAD
Da li Japan ima monetarnu kontrolu, ili je kastriran Plaza sporazumima, pita pisac sa Šri Lanke. Da li Velika Britanija ima vojnu kontrolu kada je i dalje baza za američke vojnike? I da li Nemačka ima monetarnu kontrolu kada je Amerika baza i za strane vojnike i za ekonomiju?
Odgovor je, očigledno – ne. Oni su samo delovi iste, zapadne ili "Bele imperije" (Samardživa).
Amerika spasava jen evrima, kao što će sutra žrtovati evro za njegovo veličanstvo dolar. Ovo je pljačka Petra da bi se platilo Pavlu, igranje jedne osvojene teritorije na drugu, kako bi se održala iluzija da imperija nije iskrvarila u ovom ratu. Međutim, to je jedan sistem, kome se neumoljivo približava kolaps, zaključuje ovaj autor.
SAD nemaju toliko deviznog prostora u ovim lažnim valutama i pre ili posle moraće da počnu da troše dolare (kada im ponestane svopova), povećavajući sopstvenu inflaciju i povećavajući kamatne stope svojih obveznica.
Postoje, u svemu tome, duboke implikacije za SAD kao društvo. Kao što je primetio Robert Rajh, bivši američki ministar rada, otplata ogromnog duga znači manje novca za "škole, zdravstvenu zaštitu, puteve, mostove i mreže socijalne sigurnosti". A tog novca je već ionako premalo.
Rajh iz svega izvlači veoma sumoran zaključak: društvena nejednakost u SAD – koja je već dosegla rekordne nivoe – postajaće sve razornija, što govori o društvenom osiromašenju, i još jedan je razlog zašto je predstojeći američki kolaps neminovan.
Dug – direktna posledica američkih beskrajnih ratova
Postoje i još dalekosežniji uticaji po američku i svetsku ekonomiju. Danas čak i vodeći komentatori upozoravaju na istorijsku fiskalnu krizu koja preti SAD zbog rasta kamatnih stopa i hiperinflacije. A to će se, zauzvrat, preneti na ostatak sveta, posebno na one zemlje koje poseduju značajne količine američkog duga.
Ipak, kako primećuje SCF, finansijski haos u SAD nije samo pitanje ekonomije, već, pre svega, najvažnije pitanje globalnog mira i bezbednosti. Glavni pokretač je, ukazuje se na ovom sajtu, američki militarizam, kao što to već dugo tvrdi ekonomista Džefri Saks.
Ove godine SAD su proslavile 250. godišnjicu od svog osnivanja. Tokom većeg dela svoje istorije, tačnije 95 odsto vremena, SAD su bile u ratu. Nijedna druga moderna država se ne može ni približiti ovom neslavnom rekordu.
Ukratko, rat i dug su u tesnoj, incestuoznoj vezi, kao uzrok i posledica.
Tramp preti nuklearnim ratom
Zabrinjavajuće za svet je to što, kako dug SAD raste ubrzanim tempom, očigledna implikacija da sukobi i ratovi, čak i nuklearni, postaju sve verovatniji. Mi živimo u vremenu kada se o trećem svetskom ratu govori kao o neposrednoj i sasvim realnoj mogućnosti, tvrdi SCF, mada zapadni korporativni mediji to prikrivaju.
Trampova administracija je do sada bombardovala sedam zemalja, a preti da će napasti i druge. Svakog ko joj stane na put. Nedavno je Tramp, u stilu mafijaškog bosa, zapretio da će zbrisati sa površine Zemlje i svog saveznika, Sultanat Oman.
Ovaj američki predsednik je prethodno zapretio upotrebom nuklearnog oružja protiv Irana, otkako je njegov kriminalni rat protiv ove zemlje tako očigledno propao, piše ovaj sajt.
Kako funkcioniše američki militarizam
Kao što primećuje Džordž D. O'Nil Mlađi u časopisu "Amerikan konzervativ": "Trenutni ratovi su otkrili deficit naše vojske od skoro bilion dolara... Nakon godina uveravanja da posedujemo najmoćniju vojsku u istoriji, Amerikanci počinju da shvataju da je to čista fantazija".
To je, zaista, okrutna fantazija. SAD nisu izuzetna, vrla nacija, kao što tvrdi njihova propaganda, već izuzetno opasna, nasilna i kriminalna imperija, koja je nagomilala najmonstruozniji dug u istoriji.
To je način na koji funkcioniše američki militarizam: kao sistem sa nultim zbirom, vođen ambicijama o svetskoj dominaciji, koji rađa rat, imperijalističke agresije i nove dugove.
Dužnička kriza SAD je nasleđe beskrajnog rata, tvrdi SCF. Ali, ona je i vesnik novih, budućih ratova. Izuzev ako se američki sistem sistematski ne transformiše bilo kroz revoluciju, bilo kroz potpuni kolaps.
Ili: i jedno i drugo. Revolucije su posledice sistema koji je došao do svog kraja.





