Preminula žena čije je iseljenje pokrenulo proteste širom Španije

Marija Karmen Abaskal je 23. septembra prinudno iseljena iz svog doma, nakon četiri pokušaja da se izvršenje odloži. Tog dana je iz stana izneta na nosilima i prevezena u bolnicu. Njeno iseljenje izazvalo je veliko nezadovoljstvo javnosti, a ispred zgrade su se tada okupile stotine aktivista koji su pokušavali da spreče izvršenje odluke. Slučaj je ubrzo prerastao u simbol mnogo šireg problema sa stanovanjem u Španiji

Žena čije je prinudno iseljenje iz stana u Madridu pokrenulo talas protesta i postalo simbol borbe za pravo na stanovanje u Španiji, Marija Karmen Abaskal (87) ,preminula je danas u bolnici u Madridu.

Vest o njenoj smrti potvrdio je Sindikat stanara, navodeći da je Abaskal preminula nekoliko nedelja nakon što je izbačena iz stana u madridskom naselju Retiro, u kojem je živela oko sedam decenija, prenosi "Pais".

Abaskal je 23. septembra prinudno iseljena iz svog doma, nakon četiri pokušaja da se izvršenje odloži. Tog dana je iz stana izneta na nosilima i prevezena u bolnicu. Njeno iseljenje izazvalo je veliko nezadovoljstvo javnosti, a ispred zgrade su se tada okupile stotine aktivista koji su pokušavali da spreče izvršenje odluke.

Slučaj je ubrzo prerastao u simbol mnogo šireg problema sa stanovanjem u Španiji. Protesti su održani u više gradova, a pitanje dostupnosti stanova i visokih kirija ponovo je dospelo u središte javne i političke debate.

Marija Karmen je u stanu u ulici Alkaldas Sains de Baranda živela od 1956. godine. Njena porodica je ugovor o zakupu dobila decenijama ranije, a ona je nastavila da živi u tom stanu nakon smrti roditelja.

Kompanija Urbagestion kupila je stan nekoliko godina pre njenog iseljenja, a prema navodima španskih medija, činjenica da je Abaskal živela u njemu uticala je na cenu po kojoj je nekretnina kupljena. Nakon višegodišnjeg spora usledilo je nekoliko pokušaja iseljenja, a četvrti je konačno sproveden 23. septembra. Policija je tada uklanjala aktiviste koji su pokušavali da spreče izvršenje, dok je Abaskal iz zgrade izneta na nosilima.

Nakon ogromnog pritiska javnosti i političkih reakcija, krajem septembra postignut je dogovor između Abaskal i kompanije Urbagestion.

Dogovor je predviđao novi ugovor o zakupu na osam godina, dok kirija ne bi prelazila 30 odsto njenih neto prihoda. Grad Madrid posredovao je u postizanju sporazuma koji je trebalo da joj omogući povratak u stan u kojem je provela najveći deo života.

Međutim, Abaskal se u tom trenutku još nalazila u bolnici i nije bila zdravstveno sposobna da je napusti. Nekoliko dana kasnije njeno zdravstveno stanje se pogoršalo.

Iako je dogovor trebalo da joj omogući povratak kući, do toga nije došlo.

Njen slučaj izazvao je snažnu reakciju pokreta za pravo na stanovanje. Sindikat stanara koristio je njen slučaj kao primer problema sa prinudnim iseljenjima, dok su se protesti proširili izvan Madrida.

Njeno ime postalo je simbol borbe protiv prinudnih iseljenja i problema dostupnosti stanovanja u Španiji, u trenutku kada su visoke cene nekretnina i kirije jedno od najvažnijih društvenih pitanja u zemlji.
Marija Karmen Abaskal preminula je nekoliko dana nakon što je njen slučaj ponovo otvorio pitanje koliko je postojeći sistem stanovanja u Španiji sposoban da zaštiti starije i ugrožene stanare.