Zašto bi vraćanje bojnih brodova bilo loš potez američke mornarice?
Ratna mornarica SAD se suočava sa ozbiljnim problemom u vidu sistema za zabranu pristupa, bolje poznatom po akronimu A2/AD (anti-access/area denial), kineske proizvodnje, piše "Nešenl interest".
Ovi sistemi predstavljaju pretnju za tradicionalna sredstva za projekciju moći na morima, a naročito za američke nosače aviona. Zbog toga pojedini stručnjaci u ovoj oblasti sve više upozoravaju na to da A2/AD nije više samo akronim, već stvaran problem za američke snage.
Pod pomenutim pojmom podrazumeva se čitava odbrambena mreža sistema sastavljena od protivbrodskih, krstarećih i balističkih raketa, borbenih aviona, sistema za elektronsko ratovanje, mina, obalske artiljerije, priobalnih brodova i podmornica itd.
Kako se navodi, kineski sistemi ove vrste mogli bi u potpunosti neutralisati bilo kakav američki pokušaj projekcije moći ili dejstva po kineskim ciljevima, u slučaju da dođe do sukoba dveju sila. Stoga su "dani u kojima je bilo moguće uploviti kroz Tajvanski moreuz sa dva broda sa ravnim palubama (nosačima aviona) dok kineske rakete lete ka Tajvanu davno prošli", piše američki list.
Peking je izgradio robusnu odbranu sastavljenu od A2/AD sistema u ovom području, koja bi nesumnjivo bila sposobna da potopi bilo koji američki nosač koji bi im se približio u potencijalnom ratu. Međutim, iz "Nešnl interesta" poručuju da postoji i problem sa rešenjem koje nude pojedini američki stručnjaci, a koje se ogleda u vraćanju bojnih brodova u operativnu upotrebu.
Naime, u pitanju su izrazito izdržljiva plovila sa moćnim naoružanjem, koja bi se prema mišljenju pojedinih stručnjaka bolje uklopila u uslove savremenog ratovanja nego nosači aviona, koji od četrdesetih godina predstavljaju okosnicu američke ratne mornarice.
Zbog izdržljivog oklopa i ogromne vatrene moći, postoji pretpostavka da bi upravno bojni brodovi bili sposobni da prežive napade složene mreže A2/AD sistema, te da bi bili u stanju da projektuju moć SAD u morima oko kojih postoji spor ili čak otvoren sukob.
Međutim, kako ocenjuje američki list u savremenom ratovanju nije dovoljno imati ogromna plovila spremna da budu pogođena više puta, a "američki neprijatelji" već su otkrili način da neutrališu i najveće američke adute na moru - nosače aviona - i to pre nego što dođu do oblasti u kojoj bi njihova vazduhoplovna flota bila angažovana. Stoga se procenjuje da bi bojni brodovi doživeli gotovo istu sudbinu.
Osim toga, navodi se i da su industrijski kapaciteti koji su nekada služili za proizvodnju i popravku bojnih brodova odavno nestali, kao i samo znanje neophodno za održavanje ovih plovila. Takođe je iznet i podatak da SAD nisu u stanju da proizvedu granate za topove koje su nekada koristili bojni brodovi i da se proizvodni kapaciteti neće obnoviti u skorijem periodu.
Prema mišljenju autora, bolje rešenje za Ratnu mornaricu SAD je prebacivanje fokusa na podmornice, hipersonično naoružanje i besposadna podvodna plovila, tačnije stavljanje akcenta na brža, okretnija i "stelt" sredstva.