
Algoritam ili čovek? Većina nas ne može da prepozna kada AI piše tekstove i poruke, kaže studija

Kada se govori o odnosu čoveka prema AI, istraživanja pokazuju zanimljiv paradoks. Ako znamo da je poruka koju smo dobili napisana uz pomoć veštačke inteligencije, pošiljaoca ćemo u većini slučajeva oceniti znatno negativnije - kao manje iskrenog, manje autentičnog i manje pouzdanog. Ipak, kada se taj detalj ne otkrije, verovatno nećemo imati gotovo nikakvu sumnju i automatski ćemo pozitivno oceniti pošiljaoca, kao da je poruka zaista nastala iz srca, bez ikakve tehnološke pomoći.
Upravo to je pokazao jedan eksperiment, u kome je više od 600 učesnika čitalo različite tipove poruka, kao što su zahvalnice i prijave za posao. Ključna razlika bila je u tome što su neki učesnici dobili jasnu informaciju o poreklu teksta, dok drugi nisu znali da li je poruku napisao čovek ili AI program.
Otkiveno je da, čim je upotreba veštačke inteligencije bila naglašena, utisci su postajali osetno hladniji. Kada te informacije nije bilo, procene su bile gotovo identične kao u slučajevima za koje se verovalo da su potpuno "ljudski".
Još je zanimljivije što ni u situacijama gde je bilo neizvesnosti - dakle, kada je učesnicima rečeno samo da postoji mogućnost da je tekst generisan putem AI, nije došlo do pojačanog opreza. Većina je i dalje razmišljala isto - ako nema jasnih dokaza, verovatno je pisao čovek.
Drugi eksperiment, sproveden nekoliko meseci kasnije na novom uzorku, proširio je scenarije na svakodnevne situacije - poruke sa izvinjenjem, objave na društvenim mrežama i profile za upoznavanje. Ovoga puta, učesnici su procenjivali ne samo utisak o pošiljaocu, već i koliko je truda uloženo u poruku i koliko ona odražava stvarna osećanja.
Obrazac se ponovio bez odstupanja. Kada je tekst povezan sa AI, ljudi su pretpostavljali da je uloženo manje vremena i mentalne energije, kao i da poruka manje verno predstavlja ono što pošiljalac zaista misli ili oseća. Upravo te tri stvari - trud, vreme i autentičnost - pokazale su se kao glavni razlog zašto takve poruke dobijaju lošije ocene.
S druge strane, u situacijama bez ikakvog objašnjenja o poreklu teksta, učesnici su automatski pripisivali pošiljaocu isti nivo truda kao i kod "provereno ljudskih" poruka. Drugim rečima, ako nema jasnog signala da je korišćena tehnologija, većina ljudi neće ni pokušati da ga otkrije.
Najiznenađujući nalaz je to što ni oni koji redovno koriste alate za generisanje teksta nisu bili ništa sumnjičaviji od ostalih, što znači da iskustvo sa veštačkom inteligencijom ne znači i bolje prepoznavanje njene upotrebe, prenosi "PsyPost".
Naučnici pretpostavljaju da ne grešimo zato što ne možemo da prepoznamo razliku, već zato što je ni ne tražimo. Za nas se podrazumeva da je svaka dobro sročena poruka potekla od čoveka, a upravo to verovanje ostavlja dovoljno prostora da veštačka inteligencija ostane "nevidljivi koautor" sve većeg dela naše svakodnevne komunikacije.


