
Naučnici pronašli način da obnove oštećeni srčani mišić nakon infarkta

Svake godine milioni ljudi širom sveta dožive srčani udar. Zahvaljujući napretku u hitnom lečenju, mnogi danas prežive stanje koje je nekada moglo da bude fatalno. Ipak, preživljavanje srčanog udara ne znači nužno i kraj zdravstvenih problema. Oštećenje srčanog mišića može biti trajno, čime se povećava rizik od srčane slabosti, otežanog disanja i narušenog kvaliteta života.
Istraživači su razvili eksperimentalnu terapiju koja bi mogla da promeni način na koji se pristupa oporavku nakon srčanog udara. Umesto da samo štiti preostali srčani mišić, novi pristup ima za cilj da podstakne srce da se samo obnavlja. Do sada je ovaj postupak ispitan samo na miševima.
Informaciona RNK (iRNK) izmenjena za potrebe terapije, može da podstakne umnožavanje ćelija srčanog mišića, što bi potencijalno moglo da poboljša sposobnost srca da pumpa krv, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu Nature Cardiovascular Research, a prenosi The conversation.
Zašto srce teško obnavlja oštećeno tkivo
Srčani udar (infarkt miokarda) nastaje kada je protok krvi kroz koronarnu arteriju znatno smanjen ili potpuno prekinut. Bez kiseonika, ćelije srčanog mišića počinju da odumiru. Te specijalizovane ćelije, koje se nazivaju kardiomiociti, odgovorne su za neprekidne kontrakcije srčanog mišića, kojima se krv pumpa do vitalnih organa u telu.
Za razliku od kože ili jetre, srce odraslog čoveka ima ograničenu sposobnost da nadoknadi oštećene ćelije. Umesto toga, odumrli mišić uglavnom zamenjuje vezivno, ožiljno tkivo. Iako takav ožiljak pomaže da se očuva strukturna celovitost srca, on ne može da se kontrahuje kao zdrav mišić.
Zbog toga srce može postepeno da slabi, što ponekad dovodi do srčane slabosti.
Savremene metode lečenja, uključujući uspostavljanje protoka krvi kroz začepljene arterije, lekove i fizičku aktivnost, znatno su povećale šanse za preživljavanje nakon srčanog udara. Ipak, one ne mogu da obnove srčani mišić koji je već odumro.
Naučnici zato ispituju mogućnost da se srčane ćelije ponovo podstaknu na deobu i tako pomognu u obnovi oštećenog tkiva. Tokom razvoja srca, ćelije se umnožavaju, ali ubrzo nakon rođenja uglavnom gube tu sposobnost.
U novom pristupu istraživači su koristili dva proteina, Myc i ciklin T1, koji podstiču rast i deobu ćelija. Njihova uputstva za proizvodnju preneta su u ćelije pomoću izmenjene informacione RNK, molekula koji privremeno prenosi genetička uputstva. Sličan princip koristi se i kod vakcina protiv kovida 19.
Važno je da informaciona RNK ne menja DNK ćelije, već daje privremena uputstva koja se kasnije prirodno razgrađuju. To je posebno značajno jer nekontrolisano umnožavanje ćelija može da dovede do nastanka raka.
Šta se dogodilo sa oštećenim srcima
Istraživači su novu terapiju ispitali na miševima kojima je veštački izazvan srčani udar. Izmenjenu informacionu RNK ubrizgali su direktno u oštećeni srčani mišić, čime su podstakli deobu njegovih ćelija.
Posle 28 dana, tretirani miševi imali su više srčanog mišićnog tkiva i bolju sposobnost srca da pumpa krv nego oni koji nisu primili terapiju. Poboljšanje je bilo uočljivo i 12 nedelja kasnije. Ipak, količina ožiljnog tkiva nije se uvek smanjivala, što znači da oštećeni mišić nije u potpunosti obnovljen.
Glavni izazov je bezbednost. Protein Myc podstiče rast ćelija, ali njegova nekontrolisana aktivnost može da doprinese i nastanku raka. Kada je terapija delovala na veći deo srca, nekoliko miševa se teško razbolelo ili uginulo. Bolji rezultati postignuti su kada je njeno delovanje ograničeno na područje oko oštećenja. Kod tih miševa nisu uočeni tumori tokom perioda praćenja.
Terapija još nije ispitana na ljudima. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdili bezbedna doza, način primene i mogući rizici, poput poremećaja srčanog ritma i nekontrolisanog rasta ćelija.
Ipak, istraživanje otvara mogućnost drugačijeg pristupa lečenju srčanog udara - ne samo sprečavanja daljeg oštećenja već i podsticanja srca da obnovi deo izgubljenog mišićnog tkiva.


