Magazin

Fjodor Dostojevski - kockar koji je obožavao čaj i žene lakog morala

Život jednog od najvećih i najznačajnijih književnika ikada, oduvek je privlačio mnogo pažnje, a brojne legende o njemu i danas ne prestaju da nas iznenađuju. Neke od njih su zapravo i istinite, dok su pojedine izmišljene ne bi li se ukaljali njegov ugled i čast.
Fjodor Dostojevski - kockar koji je obožavao čaj i žene lakog morala© wikimedia/Peterstamps

Svi velikani književne scene imali su svoje poroke: jedni su voleli da piju, drugi da se kockaju, treći nisu mogli odoleti ženama lakog morala, urušavajući na taj način svoj ugled i uništavajući svoje porodice, a neki su voleli sve to zajedno. Jedan od njih bio je i Fjodor Dostojevski, pisac svetskog glasa koji je za sobom ostavio brojna književna dela koja su i danas nenadmašiva. O njegovom životu kruže mnoge legende, neke od njih su istinite a neke nisu nikad potvrđene.

Dostojevski je bio nepopravljivi kockar, a rulet - njegova velika ljubav

Strast prema kockanju Dostojevski je otkrio sasvim slučajno 1860-ih godina, iako je voleo da s vremena na vreme kocka još u ranoj mladosti. U brojnim dokumentima i spisima iz vremena kada je Dostojevski živeo, spominje se njegova velika ljubav prema ruletu, a pik njegovog poroka bio je u periodu između 1863. i 1863. godine, kada je pisac prvi put posetio Evropu. Iako je voleo, kocka mu nije "išla", a svaki njegov pokušaj da se izvuče iz pređašnjih dugova završavao se novim zaduživanjem ili zalaganjem onoga što ima, ne bi li se vratio u igru ili otplatio dug. U igri je bilo svačega: od satova i zlatnih lančića, preko odeće, sve do vereničkog prstenja - prsten svoje druge supruge, Ane Grigorijevne, založio je jednom, a svoj čak osam puta.

Dva puta se ženio, a o prvoj ženi je vodio računa do kraja njenog života

Fjodor Dostojevski imao je dva braka. Sa prvom suprugom, Marijom Dmitrijevnom Isajevom, koju je oženio kada je imao 34 godine i koju su njihovi savremenici opisivali kao zgodnu, "dosta lepu" plavušu, postupao je krajnje užasavajuće: ne samo da su svađe bile gotovo svakodnevne, već je u braku imao i ljubavnicu. Sirota Marija jedno vreme je trpela Fjodorovo nedostojanstveno ponašanje, da bi na kraju presekla - zajednički život "nije njihova šoljica čaja" i bolje je da žive odvojeno. Ipak, i pored toga što su živeli odvojeno, u Marijinom najtežem periodu života, kada je bolovala od tuberkuloze, Fjodor se na sve načine trudio da joj pomogne - vozio je lekarima u različite gradove, organizovao pomoć patronažnih sestara i njene poslednje trenutke života proveo sa njom.

Sa drugom suprugom, Anom, reklo bi se, da se Fjodor konačno skrasio: nova supruga trudila se celom svetu da pokaže lepšu sliku njihovog odnosa, vešto skrivajući sve sitne nesuglasice i probleme, a svoje memoare koje je stenografski zapisivala, prilikom dešifrovanja neznatno je ukrasila, ublaživši opise svađa sa suprugom koga je toliko volela. U braku sa Anom, Fjodora druge žene nisu zanimale, sve laži i prevare ostavio je iza sebe pre nego što je uplovio u emotivni odnos sa njom.

Da je voleo poroke, a i poroci njega, govori i činjenica da je u mladosti raskalašni Dostojevski jako voleo da posećuje bordele, a žene lakog morala bile su njegova pasija. U svom pismu bratu iz 1845. godine, Fjodor je do detalja opisivao tadašnju situaciju u bordelima: "Minuške, Klaruške, Marijane...sve su lepše nego ikada, ali koštaju đavo i po. Ovih dana Turgenjev i Belinski su mi očitali bukvicu za moj razuzdani život." Priča o sifilisu, iako se često spominje, nikada nije potvrđena, iako nije nemoguće da je iz svojih pustolovina doneo neku boljku.

Čaj je voleo više od svega

Ukoliko ste pročitali makar jedno književno delo Dostojevskog nećete biti iznenađeni ovom činjenicom, budući da je čak i u romanima omiljeni napitak svakog junaka bio upravo čaj. Poznanici ruskog pisca uvek su se prisećali koliko je voleo čaj - pio ga je uz ručak, uz kolače i dok je radio, a pripremao ga je sa posebnom pažnjom, vodeći računa da bude dovoljno jak i obavezno zaslađen dvema kockicama šećera. Kada bi u nekom tekstu ili knjizi pročitao kako neko uživa u šoljici čaja, nesvesno bi krenuo ka samovaru, a njegova supruga Ana pisala je i da su tokom svakog putovanja u inostranstvo obavezno morali da pronađu prodavnicu čaja, ne bi li kupio dovoljnu količinu za sve dane boravka.

image