
Putin u Pekingu: Kako Rusija i Kina grade pravedniji svet | Dan uveče

Do posete predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina Pekingu dolazi u trenutku kada svet postaje sve turbulentniji, a predvidivost i stabilnost sve dragocenije.
Međutim, upravo to je ono što karakteriše odnose ovih dveju velikih sila, što potvrđuje i činjenica da je ovom posetom obeleženo trideset godina od potpisivanja sporazuma o strateškom partnerstvu, i 25 godina od sporazuma o dobrosusedstvu i prijateljskoj saradnji.
Odnosi Rusije i Kine nastavljaju uzlaznom putanjom u više smerova, dok plodovi saradnje koja se i dalje zasniva na pragmatizmu i obostranoj koristi govore sami za sebe. Trgovinska razmena ovih dveju zemalja premašila je 240 milijardi dolara u minuloj godini, a u prva četiri meseca 2026. porasla je na dodatnih 20 odsto.

Od toga, najveći deo se odvija u nacionalnim valutama, u skladu sa ciljevima Moskve i Pekinga za postizanjem ravnopravnijih osnova za ekonomsku saradnju, ali i zaobilaženjem američkog dolara, koji Vašington tradicionalno koristi kao spoljnopolitičko oružje.
Putinova poseta Pekingu upoređivana je u međunarodnoj javnosti sa prošlonedeljnom posetom Donalda Trampa. Ipak, suprotnosti su očigledne – dok je Tramp u Peking došao u senci nemogućnosti da privede kraju rat sa Iranom koji je sam započeo, Vladimir Putin je tokom svoje 25. posete kineskom glavnom gradu dočekan kao stari prijatelj, kako je to primetila i kineska televizija Si-Dži-Ti-En.
O tome kako je Putin dočekan u Kini, kolika je važnost potpisane deklaracije i trgovinskih sporazuma, u emisiji "Dan uveče" govorili su novinar i dugogodišnji dopisnik iz Kine Milorad Denda, i politički ekonomista Mihailo Savić.
Denda ocenjuje da je ovo novi početak u svetskim odnosima postavljanjem nove osnove za saradnju u svetu i definisanjem stanja u kom se svet nalazi, kao i to kako će Kina i Rusija da reaguju na takva stanja i okupljaju druge zemlje.
"To se pre svega, odnosi na zemlje kojima je na srcu ravnopravnost, saradnja, a ne konfrontacija i kako da se odgovori na savremene izazove kojih je svet prepun. Putin jeste bio 25 puta u Kini, Putin i Si Đinping su se sreli 40 puta na raznim mestima, ali je ovo značajan susret po onome što je ovaj samit doneo - po dokumentima, izjavama", navodi Denda.
On ukazuje da se mnogo insistira da je do sastanka Putina i Sija došlo samo nekoliko dana posle Trampove posete Kini i dodaje da se zaboravlja da je poseta Putina Pekingu dogovorena još u februaru u ovim datumima.
"Tramp je trebalo da poseti Peking krajem marta, ali je odložio posetu. Taj raspored poseta nije pravljenje neke igre ili stvaranja utiska već je došlo zbog objektivnih okolnosti. Nije to plod namernih aranžmana", podseća Denda.
Govoreći o bliskim odnosima Rusije i Kine, Denda ističe da na Zapadu postoji čitava škola mišljenja koja dokazuje da je samo pogrešna američka politika dovela do zbližavanja Rusije i Kine.
"To je pogrešno i to je alibi za ono što se odigrava i čemu svedočimo. Sama činjenica da su Rusija i Kina potpisale 1996. sporazum o strateškom partnerstvu, govori da su oni tada dugoročno planirali i projektovali razvoj sveta. To je projekcija mogućih događanja u centralnoj Aziji, kako bi se predupredilo mešanje uticaja u azijski deo prostora. Da podsetimo da su Kina i Rusija potpisale ranije sporazum o dobrosusedstvu i prijateljskoj saradnji, da u slučaju pretnji mira, podrivanju jedne zemlje, odmah dođe do konsultacija i preduzimanja mera da se odgovori tim pretnjama. Tad se nije moglo govoriti da Amerika gura Kinu u zagrljaj Rusiji. Uskoro je formiran i BRIKS", navodi Denda.
Objašnjava i da se u današnjoj deklaraciji naglašava vrlo važna komponenta - upozorenje na zbivanja u istočnoj Aziji, Japanu, Tajvanu.
"I Peking i Moskva upozoravaju na nastojanja da se tamo formira azijski NATO. S obzirom na remilitarizaciju Japana i naoružavanje Tajvana, američke baze na Filipinama, nije isključeno", ukazuje Denda.
Savić smatra da su Rusija i Kina znale šta rade pre nego što je Amerika donela neke odluke i potpomogla tom partnerstvu.
"Nema sumnje da su Kina i Rusija radile ono što su mislile da im je u interesu, ali nisu mogle da znaju 1996. koliko će biti primorani, zbog američkog ponašanja, da stanu jedni uz druge", objašnjava Savić.
Komentarišući ekonomske odnose između Pekinga i Moskve, Savić navodi da nema sumnje da su oni sada sve jači.
"Neki od najznačajnijih momenata jesu da su uspeli da izgradnje trgovinsku infrastrukturu, da mogu da trguju juanima i rubljama, što je ključni multipolarni momenat jer se unipolarni momenat fokusirao na dolar", zaključuje Savić.




