Sport

Gorak ukus fajnal-fora bez Partizana i lekcije koje se moraju naučiti za Berlin

Izuzetno blizu bili su crno-beli plasmanu na Fajnal-for Evrolige i ponavljanju najvećeg uspeha nekog srpskog tima u elitnom takmičenju u poslednjih 13 godina. Nakon pet iscrpljujućih utakmica, u kojima je viđeno apsolutno sve, Partizan je morao da prepusti svoje mesto Realu. Lekcija na kojima tim Željka Obradovića ima da uči je pregršt, ali uz jako jezgro, takvog stručnjaka i atmosferu u i oko kluba, nesumnjivo je da će se upravo to i uraditi kako bi se san ostvario, što da ne, već u Berlinu dogodine
Gorak ukus fajnal-fora bez Partizana i lekcije koje se moraju naučiti za Berlin© ATA Images

Ukoliko pitate bilo kog vrhunskog profesionalnog sportistu – šta je to što ga odvaja od konkurencije i čini velikim – odgovor bi poslovično bio isti: rad, predanost i želja u svakoj sekundi, parametru i kategoriji, od onih najvećih, do skroz na oko manjih i ne toliko bitnih stvari.

Prokletstvo, a ujedno i najveća draž sporta je upravo to – najmanji detalj i sitnica će vam krojiti sudbinu i odrediti hoćete li iz "bitke" izaći kao pukovnik ili pokojnik.

Kao i u životu, margina za grešku je minimalna.

Ukoliko zakasnite ili požurite jedan korak – verovatnoća za greškom raste. Skočite li delić sekunde ranije ili kasnije – promašili ste tajming i ne dolazite do lopte, jedan centimetar nagazite liniju ili ste udaljeniji od nego što ste mislili, može vas koštati promašaja i neuspeha.

Iako sve ovo zvuči kao motivacioni govor Al Paćina u sportskom filmu, Partizan je na teži način saznao koliko je sve tačno.

Ono što možda i najviše ostavlja gorak ukus u ustima, jeste to što sitnica koja je njima nedostajala, nema veze sa driblingom, polaganjem, blokadom, trojkom ili bilo kojim drugim pojmom vezanim za samu igru, već sa nepromišljenom reakcijom, strpljenjem, pobedničkim mentalitetom...

Držali su izabranici Željka Obradovića "kralja" za gušu, nažalost i previše.

Veliki Real Madrid bio je nemoćan, dotučen, istrošen i gotovo arhiviran.

Ekipa koja je višestruko puta talentovanija, na papiru jača, skuplja, "teža", nije mogla da se izbori sa energijom, disciplinom i požrtvovanjem momaka u crno-belom dresu.

U samom finišu druge pobede srpskog tima na vrućem terenu u Madridu, Real je povukao očajničku slamčicu, potez nemoći i stari trik, koji je po ko zna koji put upalio.

Oštar faul najiskusnijeg Serhija Ljulja nad Kevinom Panterom, kapiten i u mnogo utakmica najbolji strelac i igrač Partizana ove sezone, nije umeo da prećuti i pokaže nadmoć.

Nastala je opšta tuča i svima dobro znani haos, koji je, ispostaviće se, poptuno preokrenuo seriju.

Epilog tog haosa je takođe poznat, a činjenice kažu da je Real iz Beograda odneo dve neophodne pobede, izborio majstoricu i sada i zvanično po prvi put u plej-of seriji, bio u boljoj poziciji i imao kontrolu.

Ipak, kada se činilo da im ni takvo stanje stvari neće doneti željeni rasplet, pošto je Partizan imao 18 poena prednosti u trećoj četvrtini majstorice, na scenu su stupile nove greške i nove lekcije koje je Partizan skupo platio.

Ponovo se spominje taj pobednički mentalitet, ali ta stvar je u svetu sporta i u ovakvim utakmicama i serijama neizbežan.

"Nije gotovo dok punija dama ne zapeva", nešto pristojnija je verzija izreke koja je još jednom došla na videlo.

U trenucima kada se sve lomilo, kada su svetla bila najjača, a svaki potez pod lupom, nisu Realu prednost pravili ni Gabrijel Dek, ni faulovima limitarani Edi Tavares, Vensan Poarije, Adam Hanga...

Heroji koji su se odazvali pozivu bili su oni najiskusniji i pomalo zaboravljeni – Serhio Rodrigez, Rudi Fernandez i spomenuti Ljulj. Momci koji su godinama gradili pobednički mentalitet i vatru u svom srcu.

Partizan se iz sekunde u sekund gasio i mogao se naslutiti nesrećan kraj, uprkos pokušajima i trzavicama u samom finišu.

Bilo kako bilo, srpski tim uprkos gorkom ukusu, mora biti ponosan na ostvareno.

Jedna rolerkoster sezona, u kojoj su na trenutak bili bliže dnu, nego vrhu, završila se sjajno.

O Partizanovoj košarci se ponovo priča, a njegovi navijači ostavili su mnoge vilice spuštene.

Iznova i iznova, slika prepune "Štark arene" a u njoj tim Željka Obradovića koji "skida skalp" i biva rame uz rame sa najkvalitetnijim igračima i timovima van NBA lige, nešto je što može samo da raduje i uliva nadu za mnoge buduće uspehe.

Lekcija za naučiti je pregršt, ali i taj proces učenja ume da bude zabavan i ume da učini krajnji uspeh značajnijim.

Na kraju krajeva, možda ulice Kaunasa neće biti preplavljene navijačima Partizana koji bi se kao po mobilizaciji uputili ka Litvaniji da gledaju svoj tim na Fajnal-foru, ali prilika za tako nešto je već naredne godine.

Šteta bi bilo propustiti igru reči i istorije i ne pokušati da jedan Partizan ne uzdrma Berlin...

Aleksandar Petrović (AlexPetro23)

image