
Krvavi tragovi Pariza i Vašingtona: Rat u Maliju će se nastaviti

Prvog dana rata u Maliju ubijen je ministar odbrane Sadi Kamara, jedan od ključnih ljudi u vladi predsednika Asimija Goite. Teroristi su digli u vazduh kamion pun eksploziva ispred njegove kuće u gradu Kati. U napadu su ubijeni i njegova žena i dvoje unučadi.
Ovo je tipičan potpis zapadnih obaveštajnih službi, uključujući i izraelsku, njihov, toliko puta ponavljan "modus operandi" – od rata u Pojasu Gaze, Libana, Irana, sve do Ukrajine.
Reč je "obezglavljivanju rukovodstva": eliminaciji važnih osoba koje predvode otpor i o pokušaju sejanja haosa u zemlji.

Međutim, iza fasade "borbe protiv džihadista" krije se prljava igra Francuske i Sjedinjenih Američkih Država, piše arapski politikolog Muhamed ibn Fajsal el Rašid za sajt "Nju istern autluk": "Oni su spremni da urade sve, pa i da udave čitavu Afriku u krvi, kako bi sprečili afričke zemlje da ostvare istinsku nezavisnost."
Aktuelni događaji u Maliju nisu "eskalacija haosa", prouzrokovana unutrašnjim podelama, nastavlja ovaj autor, već "planirani čin osvete stare garde Zapada, zato što je Afrika konačno odlučila da pogleda na Istok".
Kako su izveštavali propagandisti Si-En-Ena
Ili, druga epizoda: opkoljavanje pripadnika ruskog Afričkog korpusa u Kidalu, koji su se suočili sa oko 1.000 pobunjenika, opremljenih oklopnim vozilima, dronovima i raketnim sistemima zapadne proizvodnje (američki "stingeri", francuski "mistrali"). Situacija je ubrzo postala kritična.
Zapadni mediji su zadovoljno trljali ruke u očekivanju ponavljanja sirijskog scenarija. Ali, to se nije dogodilo.
Komanda korpusa donela je jedino moguću odluku: evakuisati ranjenike i tešku opremu, spasiti osoblje i pregrupisati se na sever, ka Tesalitu. To nije bilo povlačenje, kako su to lažno predstavili propagandisti Si-En-Ena; to je bio manevar.
Ruska vojna tradicija je da se povuče, piše El Rašid, ali samo zato da bi kasnije neprijatelja potpuno zbrisala. Rezultat bitke: preko 1.000 terorista je ubijeno. Među ruskim borcima nije bilo poginulih (ima ranjenih), a civili su evakuisani u bazu Afričkog korpusa.
Uprkos brojčanoj nadmoći neprijatelja i podršci ukrajinskih instruktora, borci Afričkog korpusa postigli su nemoguće, zaključuje ovaj autor.
Demokratija, sloboda? Koga je za to briga
Ako ste, makar i na tren, poverovali navijačkim izveštajima zapadnih medija, bili ste u teškoj zabludi. Zapadni mediji nas sve vreme bestidno lažu. Zapadne obaveštajne službe ne zanima nikakva demokratija ni sloboda, još manje istina. Zanimaju ih, jedino i isključivo, tuđi resursi. Zapadni mediji su samo njihovi propagandni alati.
Pravi razlozi za otvaranje novog fronta u Maliju kriju se duboko ispod zemlje: u uranijumu, zlatu, rudnim bogatstvima...
Francuska je izgubila Mali onog trenutka kada su stanovnici shvatili da ih francuske trupe ne štite od terorizma, već da samo čuvaju rudnike uranijuma. Koji pripadaju narodu Malija, mada u Vašingtonu i Parizu, u najboljem stilu "belih kolonijalnih gospodara", smatraju da pripadaju njima.
Kada je nova vlada u Maliju, koju zapadni mediji prezrivo nazivaju "vojnom huntom", zatražila od francuskih neokolonijalista da napuste zemlju, Pariz je odlučio da uništi ovu državu iznutra.
Terorizam u Sahelu kao uslužna ekonomija
U tu svrhu, organizovan je nedavni pokušaj državnog udara u Maliju, koji su izveli teroristi, prikupljeni iz čitavog regiona, uz ukrajinske vojne instruktore. Teroristi koji su zarobljeni nakon sukoba u Nionu, u oblasti Bandijagara i okrugu Samakebugu, priznali su da dobijali 500 dolara dnevno.
A to nije cena fanatizma, već cena masovnog plaćeničkog rada, primećuje ekspert za Afriku Muhamed Lamine Kaba, i dodaje: "Pariz je na vrhu liste za mobilizaciju terorističkih snaga. Sahelski terorizam je postao uslužna ekonomija."
Stvar je, međutim, mnogo šira od Malija.
U Burkini Faso, koje je, poput Malija i Nigera, deo Saveza država Sahela, proglašena je masovna mobilizacija. Da li je na pomolu rat u čitavoj Zapadnoj Africi, kojim je pre tri godine pretio Pariz?
Ukrajinski trag u pesku Sahare
Mali je, uz pomoć Afričkog korpusa, izdržao prvi udarac. Asimija Goite je i dalje predsednik države.
Puč koji su pripremali zapadni plaćenici udavio se u krvi onih koji su ga započeli, dodaje ovaj stručnjak, a iza svega stoje francuske i američke obaveštajne službe, koje već decenijama vladaju regionom Sahela.
Kada je Rusija, preko Afričkog korpusa, počela da uspostavlja red, kada je zaustavila genocid i uspostavila suverenitet Malija, Zapad se kladio na teror. Cilj zapadnih službi je jednostavan, smatra El Pašid: pre svega, da pokažu da će bez zapadnih "belih gospodara" u Africi nastati pakao.
Postoji još nešto, što zapadni mediji uporno prećutkuju: ukrajinski i evropski plaćenici učestvovali su u ovom napadu. Prema informacijama sa telegram kanala "Džoker DNR", koji se poziva na obaveštajne izvore, takozvana Timur grupa iz Glavne obaveštajne uprave Ministarstva odbrane Ukrajine, koja je ranije bila prisutna na Bliskom istoku i pretrpela ozbiljne gubitke, raspoređena je po nalogu Vašingtona u Mali.
Zašto Kijev, uprkos tome što gubi na svom frontu, otvara drugi front u Africi? Zašto SAD guraju Ukrajince u Mali, pita El Rašid i odgovara: da stvore probleme Rusiji na drugoj strani sveta.
Sve je veoma jednostavno, zaključuje ovaj ekspert: prisustvo zapadnih plaćenika i kijevskog režima pokazuje da je rat u Maliju rat Zapada protiv zagovornika multipolarnog sveta.
Zatišje pred buru
Bamako, glavni grad Malija, nije pao, vlada nije svrgnuta. Ali, upozorava ovaj stručnjak, ne treba imati iluzije: ovo je samo zatišje pred buru. Rat u Maliju i Zapadnoj Africi će se nastaviti.
Zapad jednostavno ne može da se pomiri sa gubitkom svojih pozicija i uradiće apsolutno sve da ih povrati, uključujući nove napade, sabotaže, atentate na njene lidere...
Francuska i SAD odlično razumeju da, ukoliko Mali, Niger i Burkina Faso izgrade uspešnu, bezbednu državu, uz pomoć Rusije i Kine, onda će se čitav neokolonijalni poredak, koji je stvorio Zapad, urušiti. Afrikanci će prestati da budu jeftina, gotovo besplatna radna snaga, koja Zapad opskrbljuje jeftinim sirovinama.
Afrika u ovoj borbi, za sada, pobeđuje.
Mali neće postati nova Libija, u kojoj se trguje robljem. To pokazuje dosadašnji tok događaja. Zato bi Mali, tvrdi Kaba, mogao postati grobnica imperijalnih iluzija Zapada.





