Srbija i Balkan

Balkan i Rusija, istorijska retrospektiva: Šta se moglo čuti na seminaru ruskih i srpskih istoričara

Na seminaru na Uralskom federalnom univerzitetu učestvovali su istoričari iz Srbije, Republike Srpske i Rusije. Aleksandar Sergejevič Palkin rekao je da "istorijska nauka ima društvenu odgovornost da čuva memoriju o složenosti naših odnosa"
Balkan i Rusija, istorijska retrospektiva: Šta se moglo čuti na seminaru ruskih i srpskih istoričara© РТ Балкан

Pismo Srba iz BiH ruskom caru 1902, povlačenje srpske vojske preko Albanije u Prvom svetskom ratu, uloga saveznika, Drugi svetski rat,  ideološki sukobi koji su obeležili sovjetsko-jugoslovenske odnose, raspad SFR Jugoslavije i građanski rat u Bosni i Hercegovini, samo su neke od tema koje su bile na dnevnom redu rusko- srpskog naučnog seminara u kojem su učestvovali  istaknuti istoričari i stručnjaci iz Ruske Federacije, Srbije i Republike Srpske.

Ova značajan skup, koji je nazvan "Balkan i Rusija: istorijska retrospektiva", održan je 17.aprila na Uralskom federalnom univerzitetu u onlajn formatu. 

Seminar je otvorio Aleksandar Sergejevič Palkin, doktor istorijskih nauka i direktor Katedre za istoriju na Uralskom federalnom univerzitetu, koji je u pozdravnom obraćanju istakao značaj međunarodne naučne saradnje u proučavanju složenih istorijskih procesa na Balkanu. Radom su rukovodili moderatori Nikolaj Nikolajevič Baranov, docent Uralskog federalnog univerziteta, i Ostoja Vojinović sa Uralskog federalnog univerziteta.

Od Drugog srpskog ustanka do Prvog svetskog rata

Uvodno izlaganje kao prvi učesnik održao je Sergej Rašidovič Abdulajev sa Uralskog državnog pedagoškog univerziteta, čiji je referat pod naslovom "Između Vaterloa i Beograda: Velike sile i smirivanje Drugog srpskog ustanka 1815. godine" analizirao kompleksnu diplomatiju evropskih sila u pregovorima koji su se odvijali nakon bitke kod Vaterloa i koji su kulminirali stvaranjem autonomne Kneževine Srbije. Abdulajev je posebnu pažnju posvetio strateškom manevrisanju ruske diplomatije između očuvanja savezništva sa Austrijom i podrške srpskim nacionalnim težnjama.

Boško M. Branković, prof.dr sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, prezentovao je arhivski dokument od izuzetnog značaja - pismo srpskih predstavnika upućeno ruskom caru 1902. godine. U svom referatu, Branković je detaljno analizirao sadržaj i kontekst ovog retko poznatog izvora, koji svedoči o izuzetno teškoj političkoj i socijalnoj situaciji srpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom okupacionom upravom, kao i o nadama koje su srpski predstavnici polagali u zaštitničku ulogu Ruske Imperije.

Julija Evgenijevna But, docent Uralskog federalnog univerziteta, u referatu "Negovanje lojalnosti u 'Novoj Austriji': Slike Austrougarske i Franca Jozefa I u novinama "Bosnishe Post" (Sarajevo) (nemačke novine koje su izlazile u Sarajevu od 1884. do 1918. godine) istražila je mehanizme kulturne i političke integracije koje je austrougarska uprava sprovodila u Bosni i Hercegovini nakon aneksije 1908. godine. Analizirajući sadržaj sarajevskog lista, But je dokumentovala načine na koje su se kroz javni diskurs negovale slike lojalnosti prema Habzburškoj monarhiji i njenom monarhu, uprkos rastućim nacionalnim tenzijama na prostoru.

Milan Stojanović sa Tulskog državnog univerziteta u referatu "Test pragmatizma: Transformacija slike Rusije u srpskoj štampi uoči Velikog rata (1903–1914)" dao je sofisticiranu analizu promena u srpskom javnom mnjenju prema Rusiji u periodu od Majskog prevrata do izbijanja Prvog svetskog rata. Stojanović je dokazao da je slika Rusije u srpskoj štampi prolazila kroz faze euforičnog rusofilstva, realističkog pragmatizma i povremenog razočaranja, u zavisnosti od tekućih geopolitičkih interesa i očekivanja od ruske zaštitničke uloge na Balkanu.

Julija Mihailovna Galkina, docent sa katedre za modernu i savremenu istoriju na Uralskom federalnom univerzitetu, u referatu "Evakuacija srpskih trupa na ostrvo Krf i francuska vojna misija" detaljno je obradila jednu od najdramatičnijih epizoda Prvog svetskog rata — povlačenje srpske vojske preko Albanije i njeno premeštanje na ostrvo Krf. Galkina je posebno istakla ulogu francuske vojne misije u organizaciji evakuacije i medicinskoj nezi iznemoglih srpskih vojnika, dokumentujući pri tome i savezničke diplomatske manevre u pozadini ove humanitarne operacije.

Prvi svetski rat i međuratni period

Nikolaj Nikolajevič Baranov, doktor istorijskih nauka, vanredni profesor, šef Katedre za modernu i savremenu istoriju, Istorijskog fakulteta Uralskog federalnog univerzitetaa u referatu "Dnevnički zapisi medicinske sestre Crvenog krsta grofice Ane Revertere o slovenskim vojnicima u austrougarskoj vojsci u ruskom zarobljeništvu" predstavio je izuzetno vredan lični arhivski izvor. Na osnovu dnevnika španske aristokratkinje i dobrotvorke, Baranov je rekonstruisao uslove života slovenskih vojnika iz austrougarske vojske koji su dospeli u rusko zarobljeništvo, ukazujući na njihovu etničku heterogenost i složenost identitetskih lojalnosti u uslovima ratne surovosti.

Vladimir Nikolajevič Zemcov, doktor istorijskih nauka i profesor na katedri za modernu i savremenu istoriju Uralskog federalnog univerziteta, u referatu "N.P. Rutkevič i rane balkanske studije na Uralu" osvrnuo se na doprinos istaknutog ruskog naučnika razvoju balkanologije u uralskom regionu. Zemcov je dokumentovao naučni opus Rutkeviča, njegova arhivska istraživačka putovanja i ulogu u formiranju prvih centara za proučavanje balkanske istorije, kulture i jezika na Uralu u prvoj polovini 20. veka.

Drugi svetski rat i posleratni period

Anđela Nešković, master istoričar, istraživač sa Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u svom radu "Sovjetska vojna misija u Jugoslaviji koju je predvodio general Nikolaj Kornjejev (1944–1945)" predstavila je aktivnosti sovjetske vojne delegacije u oslobođenoj Jugoslaviji. Nešković je detaljno obradila pitanja vojne saradnje, obaveštajnih aktivnosti i diplomatskih odnosa između sovjetske komande i partizanskog rukovodstva, sa posebnim osvrtom na ličnost i ulogu generala Kornjejeva u završnim operacijama protiv okupatora i u uspostavljanju nove vlasti.

Julija Vladimirovna Zaparij, kandidat istorijskih nauka i profesor na katedri za modernu i savremenu istoriju Uralskog federalnog univerziteta, u referatu "UNRRA u Jugoslaviji 1945. godine" istražila je delatnost Uprave Ujedinjenih nacija za pomoć i obnovu u posleratnoj Jugoslaviji. Zaparij je analizirala obim i strukturu humanitarne pomoći, mehanizme njene distribucije, kao i političke implikacije prisustva ove međunarodne organizacije u zemlji koja se nalazila na geopolitičkoj granici između istočnog i zapadnog bloka.

Natalija Borisovna Gorodeckaja, kandidat istorijskih nauka, docent Uralskog federalnog univerziteta, u referatu "Kritika jugoslovenske verzije marksizma na stranicama sovjetskih časopisa Kommunist i Voprosi filosofije" dala je dubinsku analizu ideoloških sukoba koji su obeležili sovjetsko-jugoslovenske odnose. Gorodeckaja je dokumentovala načine na koje su vodeći sovjetski teoretski časopisi kritikovali jugoslovensku interpretaciju marksizma, posebno koncepte samoupravnog socijalizma i radničkog upravljanja, kao pojave liberalzma, studentskih protesta 1968.godine i ukazala na šire implikacije ovih ideoloških polemika za međunarodni komunistički pokret.

Raspad Jugoslavije i savremeni kontekst

Georgij Vulič, master istoričar, istraživač sa Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu , u referatu "Stavovi Nikole Koleviča o političkoj aktivnosti Rusije tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini" analizirao je pozicije istaknutog srpskog političara i akademika tokom ratnih dešavanja devedesetih godina 20. veka. Vulič je rekonstruisao Koljevićeve stavove o mogućnostima i ograničenjima ruske diplomatske i političke podrške srpskom narodu u Bosni i Hercegovini, ukazujući na složenost ruskog pozicioniranja u uslovima posthladnoratovske međunarodne zajednice.

Lazar Škobo, master istoričar, istraživač sa Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu , u referatu "NATO bombardovanje Republike srpske 1995. godine" dao je sveobuhvatnu analizu vojne operacije "Deliberatna sila" i njenih posledica po Republiku Srpsku. Škobo je obradio vojne, političke i psihološke aspekte bombardovanja, njegovu ulogu u prinudi srpske strane na mirovne pregovore u Dejtonu, kao i dugoročne posledice po političku i društvenu strukturu entiteta.

Aleksandar Sergejevič Palkin, kandidat istorijskih nauka, vanredni profesor, direktor Katedre za istoriju na Uralskom federalnom univerzitetu, u referatu koji je pripremio u saradnji sa  Sergejom Vasiljevičem Sokolovim  "Odraz Dejtonskog sporazuma u ruskoj štampi (1995–2025)" pružio je dugoročnu perspektivu analize medijskog diskursa. Autori su dokumentovali transformaciju ruskog stava prema Dejtonskom sporazumu - od početnog skepticizma i kritike prema američkoj ulozi, preko perioda relativnog prihvatanja, do savremenih poziva na reviziju sporazuma u svetlu promenjene geopolitičke situacije na Balkanu i šire.

Nebojša Kuzmanović, direktor Arhiva Vojvodine iz Novog Sada, u završnom izlaganju "Balkan i Rusija: savremeni geopolitički kontekst" dao je aktuelnu analizu stanja u regionu. Kuzmanović je ukazao na energetske, bezbednosne i kulturne dimenzije savremenih rusko-balkanskih odnosa, sa posebnim osvrtom na poziciju Srbije i Republike Srpske u kontekstu evroatlantskih integracija i ruskih geostrateških interesa.

Od istorijske retrospektive ka budućim istraživačkim horizontima:perspektive dalje naučne saradnje

Rusko srpski seminar "Balkan i Rusija: istorijska retrospektiva" predstavljao je naučni događaj koji je okupio istaknute istoričare i stručnjake iz Ruske Federacije, Republike Srbije i Republike Srpske. Prezentovani referati obuhvatili su vremenski period od početka 19. veka do savremenosti, pružajući sveobuhvatnu sliku političkih, diplomatskih, vojnih i kulturnih aspekata rusko-balkanskih odnosa. Seminar je potvrdio neophodnost daljeg intenziviranja međunarodne naučne saradnje u proučavanju ovog složenog istorijskog prostora, čija je aktuelnost, kako je pokazano u završnim diskusijama, danas veća nego ikada.

Posebno se ističe činjenica da su učesnici seminara, koristeći ranije nedostupne ili slabo poznate arhivske izvore - od diplomatske prepiske 19. veka, preko ličnih dnevnika i memoara, do sovjetske i jugoslovenske štampe - doprineli obogaćivanju naučnog znanja o periodima i temama koje dugo nisu bile predmet sistematskog istraživanja. Multidisciplinarni pristup, koji je objedinio metodologiju političke istorije, diplomatske istorije, istorije ideja, vojne istorije i istorije svakodnevnog života, omogućio je holističku rekonstrukciju složenih istorijskih procesa i ukazao na međuzavisnost različitih nivoa društvene stvarnosti u rusko-balkanskim odnosima.

U završnoj diskusiji istaknuto je da savremeni geopolitički kontekst, obeležen krizom evroatlantskog poretka, obnavljanjem blokovskog mišljenja i energetskom dimenzijom međunarodnih odnosa, nalaže novi pogled na istorijsko iskustvo rusko-balkanskog dijaloga. Učesnici su se saglasili da istoriografija ne sme biti zloupotrebljavana kao oruđe političke propagande, već da treba da pruži kritičku i objektivnu osnovu za razumevanje složenosti prošlosti, koja je neophodan preduslov za izgradnju konstruktivnih odnosa u budućnosti.

U pogledu publikacijske delatnosti, najavljena je priprema zbornika radova sa ovogodišnjeg seminara, koji će biti objavljen do kraja 2026. godine u izdanju Uralskog federalnog univerziteta.

Ovaj međunarodni seminar su organizovali Katedra za istoriju, Katedra za modernu i savremenu istoriju Uralskog instituta humanističkih nauka u saradnji sa Ogrankom Ruskog istorijskog društva u Sverdlovskoj oblasti.

Organizatori seminara najavili su nameru da se ovaj skup učini tradicionalnim i proširi mrežu saradnje na druge akademske institucije u Rusiji, Srbiji, Republici Srpskoj i šire na Balkanu.Seminar je, dakle, ne samo sumirao dosadašnja dostignuća u proučavanju rusko-balkanskih odnosa, već i otvorio nove perspektive i postavio nove istraživačke zadatke pred buduće generacije istoričara.

Seminar je, dakle, ne samo sumirao dosadašnja dostignuća u proučavanju rusko-balkanskih odnosa, već i otvorio nove perspektive, postavio nove istraživačke zadatke i, što je posebno značajno, položio temelje za dugoročnu, institucionalno učvršćenu naučnu saradnju koja će u narednim godinama obogaćivati akademske diskurse u Rusiji, Srbiji, Republici Srpskoj i šire na prostoru Jugoistočne Evrope. Kako je istaknuto u završnoj reči profesora Palkina, "istorijska nauka ima društvenu odgovornost da čuva memoriju o složenosti naših odnosa, jer samo tako možemo izgraditi budućnost zasnovanu na razumevanju, a ne na zaboravu ili ideološkoj manipulaciji". 

 

image
Live