
Jozef K: Kako je sud u Sloveniji izrekao uslovnu kaznu srpskom patrijarhu

Okružni sud u Ljubljani izrekao je uslovnu zatvorsku kaznu od četiri meseca, sa rokom provere do godinu dana, patrijarhu srpskom Porfiriju i Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini ljubljanskoj zbog "mobinga", odnosno zlostavljanja na radu sveštenika Željka Lubarde.
Ako bismo ovaj apsurd razlagali dalje, valja objasniti i da to znači da bi srpski patrijarh, ukoliko u narednih godinu dana počini neko krivično delo, mogao da završi u slovenačkom zatvoru na četiri meseca. A možda i da za njim bude raspisana poternica - crvena, dakako, u staroj dobroj tradiciji iz nekih drugih vremena kada nismo bili region, nego zajednička država.

Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve saopštio je juče da ni patrijarh ni njegov punomoćnik nisu bili obavešteni da je sudski postupak uopšte pokrenut, da se radi o kafkijanskom procesu i besmislenim optužbama raščinjenog sveštenika Lubarde čije su anticrkveno delovanje, kako su naveli, više puta razmatrala najviša crkvena tela SPC: Sveti arhijerejski Sinod i Sveti arhijerejski Sabor. Slovenački sud zanemario je činjenicu da postavljenje na crkvenu službu i premeštaj parohijskih sveštenika spada u neotuđiva kanonska i Ustavom Srpske pravoslavne crkve propisana prava nadležnog episkopa, navodi se dalje u saopštenju Sinoda. U kojem se sama presuda opisuje kao skandalozna.
O kakvom se procesu, ustvari, radi o tome su nas u nastavcima sredinom marta ove godine izveštavali prozapadni mediji, oduševljeni činjenicom da "europska" ruka pravde sustiže "Prvoslava Perića", kako su ga u tim tekstovima oslovljavali koristeći patrijarhovo svetovno ime. Bila je to još jedna prilika za žestoku medijsku kampanju protiv SPC i njenog poglavara.
50 nijansi zlostavljanja
Sredinom marta saznali smo, dakle, zahvaljujući revnosti prozapadnih medija uvek spremnih da bace prvi kamen na srpsku crkvu, da je državno tužilaštvo u Ljubljani podnelo je Okružnom sudu optužni predlog protiv patrijarha srpskog Porfirija i Crkvene opštine Ljubljana zbog zlostavljanja na radu.
Patrijarh se tereti da je mobingovao bivšeg sveštenika Željka Lubardu i to u vreme dok je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, a razlog zlostavljanja navodno je to što Lubarda nije hteo da pred sudom lažno svedoči u korist ljubljanskog paroha Perana Boškovića, koji je bio optužen za proneveru crkvene imovine.
Sam Lubarda je 2012. podneo krivičnu prijavu protiv Boškovića i on je 2020. osuđen zbog pronevere 33.000 evra, iako su ga prvobitno teretili za proneveru oko 850.000 evra. Lubarda je više puta izjavio medijima da ga je tada mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije terao da povuče prijavu, da svedoči u korist Boškovića, što je on odbio i da je to razlog njegovog progona.
O celom ovom slučaju pred ljubljanskim Okružnim sudom "ekskluzivno" nas je obaveštavala Nova S koja se pozvala na svoj uvid u sudska dokumenta i za koju je o sudskom postupku govorio tada u martu i Lubarda. Srpska pravoslavna crkva nije se tada oglašavala ovim povodom, iako su novinari Nove S, kao i N1, smatrali da je od nacionalne važnosti da srpski patrijarh javno odgovori bivšem "zaposlenom" zašto ga je i kako mobingovao jer je "otkrio kriminal u SPC" – što je kao razlog zlostavljanja na radu navodio Lubarda.
N1 je čak tada konstatovala da su svi preneli vest da je patrijarh pisao papi, Putinu, Trampu i svetskim državnicima da pomognu da se zaštiti srpski narod na Kosovu i Metohiji od pogubnog tzv. zakona o strancima, a da gotovo niko nije preneo vest o podizanju optužnog predloga protiv patrijarha u slučaju mobingovanog sveštenika. Da li su za N1 te dve vesti imale istu težinu, nasilje nad celim jednim narodom i slučaj "zlostavljanja na radu", ili je to žal što se medijskog hajci protiv optuženog "Prvoslava Perića" zasnovanoj dobrim delom na posrednim saznanjima i iskazima stranke u postupku nisu pridružili i drugi mediji, teško je proceniti.
Slučaj, ipak, tu bismo se mogli delimično složiti, zaslužuje neostrašćenu pažnju i to pre svega zbog same presude slovenačkog Suda za radna i socijalna prava, koja je i omogućila podizanje optužnog predloga pred Okružnim sudom u Ljubljani, a onda i presudu o kojoj nas je juče obavestio Sinod SPC.
Prema onome što je objavljeno u medijima, slovenački radni sud je 2020. godine presudio da je Željko Lubarda pretrpeo zlostavljanje na radu, a navedeno je 50 konkretnih slučajeva zlostavljanja među kojima su i "zabrana učešća na bogosluženjima" kao osveta zbog krivičnog postupka protiv sveštenika Perana Boškovića i "neopravdani premeštaji" na drugu parohiju u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj koji "nisu bili objektivno uslovljeni potrebama službe, već su imali subjektivan karakter (gubljenje poverenja), sa ciljem da ga prisile da napusti službu". Kao primer mobinga, radni sud je utvrdio i "zabranu obavljanja svešteničkih dužnosti".
Kanoni slovenačkih sudova
Slovenija kao sekularna država je odvojena od crkve, a slično kao i u većini evropskih zemalja, svojim zakonom o crkvama i verskim zajednicama garantuje crkvama da mogu samostalno da organizuju svoj rad. Odnosno, da bez učešća države rukopolažu sveštenike, određuju gde će oni služiti i razrešavaju ih dužnosti.
Crkva je, sa svoje strane, dužna da poštuje zakone države, što znači da državni sudovi mogu da reaguju u slučajevima kada dođe do kršenja zakona, a zlostavljanje na radu jeste krivično delo koje goni država. Ma koliko neobično bilo da se država meša u radno-pravne odnose koji najvećim delom nisu regulisani državnim propisima, već onim crkvenim, sud, u teoriji, može da razmatra i utvrdi postojanje krivičnog dela "zlostavljanje na radu", odnosno mobinga.
Nejasno je, međutim, iz materijala koji su objavljeni u medijima, na osnovu čega je slovenački sud utvrdio da je sveštenik Lubarda "neopravdano" premešten na drugu parohiju ili da mu je iz "osvetničkih razloga" zabranjeno da učestvuje u bogosluženjima i to u Zagrebu. Na osnovu kojih propisa ili zakona je država utvrdila da je došlo do prekršaja? Jer da bi utvrdila zašto je sveštenik premešten, morala bi da pred sobom ima odluke crkvenih organa o tome, koje su zasnovane na crkvenim propisima o kojima država nema prava da odlučuje. Niti država donosi crkvene propise niti se po njima vodi kada donosi presude.
I da li, ako državni sud ima pravo da utvrđuje "nezakonita" premeštenja i zabrane bogosluženja, onda imaju pravo i da vrate bivšeg sveštenika na posao, odnosno da određuju koji će sveštenik služiti na kojoj parohiji i koji, po nalogu suda, može da služi liturgiju u crkvi u Zagrebu. U drugoj državi, mada evroatlantsko bratskoj.
"Najteži slučaj mobinga u istoriji slovenačkog pravosuđa"
U vezi sa Željkom Lubardom postoje i odluke crkvenih sudova: njemu je zabranjeno bogosluženje 2016, a Eparhijski crkveni sud Mitropolije zagrebačko-ljubljanske razrešio ga je svešteničke dužnosti 2018, što je potvrdio i Veliki crkveni sud.
U njegovu korist presudio je Radni sud u Sloveniji te 2020. godine i naložio Crkvenoj opštini Ljubljana da isplati Lubardi 13.000 evra odštete (nisu ga vratili na posao, začudo). Nakon čega je Lubarda podneo krivičnu prijavu protiv tada mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija na osnovu koje se i razmatralo pokretanje krivičnog postupka protiv srpskog patrijarha.
Prozapadni mediji insistiraju na tome da je ovo "najteži slučaj mobinga u istoriji slovenačkog pravosuđa", što je navodno utvrđeno u sudskim dokumentima. Zvuči krajnje neobično za državu koja je 1992. jednim potezom pera iz svog registra lica sa stalnim boravištem izbrisala više od 25.000 ljudi, mahom srpske nacionalnosti. I ostavila ih preko noći bez posla, stana, mogućnosti da nastave svoj život u Sloveniji, da bi im tek odlukom skupštine i to iz 2010. godine bilo omogućeno da regulišu svoj status – što je učinilo manje od polovine izbrisanih.
I Sinod je u svom jučerašnjem saopštenju, pozivajući se na ocene pravnih stručnjaka, zaključio da su izricanjem uslovne zatvorske kazne patrijarhu srpskom Okružno tužilaštvo i Okružni sud u Ljubljani prekršili Sporazum o pravnom položaju Srpske pravoslavne crkve – Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, Zakon o verskim slobodama i obavezujuće mišljenje Ustavnog suda Republike Slovenije, kao i osnovna načela civilizovanog društva, pravne države i vladavine prava, kako su naveli.
Uprkos tome, kako se dodaje, srpska crkva neće preduzimati pravne korake protiv ovakve nakaradne i skandalozne presude.
"Sveti Arhijerejski Sinod je, imajući u vidu napred navedeno postupanje tužilaštva i suda u Ljubljani, umolio Njegovu Svetost da ne ulaže prigovor na presude Okružnog suda u Ljubljani i da, uprkos činjenici da se njima poriče kanonsko ustrojstvo Crkve, ipak ne učestvuje, kao što ni do sada nije učestvovao, u kafkijanskom procesu koji je isključivo usmeren protiv ugleda, ustrojstva i dostojanstva Srpske Pravoslavne Crkve i, posebno, protiv Patrijarha srpskog", zaključuje se u jučerašnjem saopštenju Sinoda.





