Srbija i Balkan

Odlazak Žarka Lauševića: Život mu dodelio ulogu antiheroja, ali je za publiku bio bard glumišta

Stvarnost i gluma su se kod njega uvek preplitali - Laušević je bio čovek koji je živeo svoje uloge
Odlazak Žarka Lauševića: Život mu dodelio ulogu antiheroja, ali je za publiku bio bard glumišta© Foto Contrast Studio

Godina prođe, dan nikad, napisao je. Prođe i život. Rekao nam je on već da se, u "zemlji gde se u svemu kasni, samo umire pre vremena". Nismo, međutim, ni sanjali da će nam to tako brzo i dokazati, iako smo možda i mogli da pretpostavimo – jer kad god je Žarko Laušević pisao, pisao je o svom životu.

I kad je glumio, u tragičnim sudbinama njegovih junaka, mogli smo prepoznati njegovu sudbinu - sudbinu antičkog tragičara koji je padao i stradao u sukobu sa sobom, s društvom i državom, ljudskim i božanskim zakonima.

Ubila su ga, kažu, loša pluća. Metastazirao je, izgleda, bol u duši koji je Laušević godinama nosio i sa kojim se, kao u nekom holivudskom scenariju, borio naočigled svoje publike.

U šesnaestoj godini postao je član tek osnovane amaterske pozorišne družine "Dodest", a zatim je talenat brusio na Akademiji. Diplomirao je sa samo 22 godine, i odmah postao član ansambla Jugoslovenskog-dramskog pozorišta.

Šira javnost upoznala ga je u ulozi Vojina Vukelića u jugoslovenskom filmu "M. V.", a zatim su se nizale uloge koje će ga ovekovečiti kao jednog od najpriznatijih i najtalentovanijih domaćih glumaca. Osamdesetih je igrao u filmovima kao što su "Hasanaginica", "Lepota poroka", "Jagode u grlu", "Oficir s ružom", "Braća po materi", a proslavio se i u seriji "Sivi dom". Ogromnu popularnost stekao je u "Kosovskom boju", ulogom Miloša Obilića.

"Neka od danas zna ko nije znao - da Srbija nije ćilim iz Ušaka, da Kosovo nije svileni jastuk iz Brusa, i da Srbi znaju za nešto skuplje od glave", poručio je omiljeni srpski Obilić turskom sultanu.

Devedesetih je bio Šmajser u "Crnom bombarderu", a onda je ponovo kupio srca publike ulogom Peđe u ostvarenju "Kaži zašto me ostavi".  Pamtićemo ga po ulozi Alije Osmanovića koji u filmu "Nož" saznaje da je zapravo Ilija Jugović, a čitavog života, uprkos svim svojim ličnim dramama podsećao nas je i da je "Šmeker", kao što je bio i u ulozi Pavla Ivkovića iz istoimenog filma.

Kod tako velikih umetnika, tanka je granica između života i glume. Scenariji koje su drugi pisali, ispostavljalo se, bili su proročki za Lauševića, pa je tako njegov životni put donekle naslućen ulogom Alekse u filmu "Bolje od bekstva".

Glumac sa filmskog platna, koji je, u alkoholisanom stanju u saobraćajnoj nesreći ubio jednog čoveka - našao se u zatvoru i izgubio porodicu, postavši tako je filmski "prototip" čoveka u kakvog će se Laušević pretvoriti nakon što je u sukobu u blizini podgoričkog lokala "Epl" u samoodbrani ubio dvojicu ljudi a jednog ranio.

"Pucao sam, nisam imao izbora. Ubio sam dva moka koji su tek tek zakoračili život. Da nisam, mi bismo bili mrtvi", prisećao se Laušević u svojoj autobiografiji trenutka koji mu je promenio život.

Osuđen je na višegodišnju robiju u Crnoj Gori, ali mu je kazna smanjena, otišao je u Ameriku, a pomilovan je 2011. godine. U Srbiju se vraća nakon što je napisao knjigu "Godina prođe dan nikad".

U crkvi je, kako je govorio, uvek je palio tri sveće: za oca i dvojicu ljudi koje je ubio.

"Mora biti da smo nešto teško zgrešili sva trojica. I njih dvojica i ja, pa nas je Bog tako sastavio: da njih kazni mojom rukom, mene njihovim glavama", pričao je Laušević.

Njegova životna tragedija, počela je, kako je zapisao u svojoj autobiografiji, ulogom u predstavi "Sveti Sava" u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Komad su neki doživeli kao uvredljiv po srpskog svetitelja, budući da uključuje i scenu seksa.

"Dogodio se jedan od najmračnijih događaja u istoriji jugoslovenskog teatra. Vojislav Šešelj, lider Radikalne partije, pojačan sa jednim bivšim popom, Žarkom Gavrilovićem i njegovom Svetosavskom strankom, divljački su prekinuli moju predstavu i onemogućili njeno izvođenje", beležio je Laušević.

Tada je on, u srednjevekovnom kostimu, izašao na pozornicu i pozvao publiku da pogleda izvođenje pre nego što izrazi svoj sud.

"Odigraćemo celu predstavu. Niste vi veći Srbi ni od mene, ni od Siniše Kovačevića, ni od bilo kog učesnika ovde. Počećemo iz početka", poručio je tada glumac. 

I opet, uloga koju je igrao, odredila je njegov lični život - nakon "Svetog Save" usledile su brojne pretnje, zbog kojih je srpski glumac i kupio pištolj iz koga će kasnije ubiti dvoje ljudi.

"U tamnicu", poručio je opet gotovo proročki Laušević u poslednjoj svojoj ulozi pre robije, ulozi knjaza Dolgorukova u komadu "Lažni car Šćepan mali".

Nakon što su mu odbrojani tamnički dani, velikan glumišta vratio se na filmska platna ulogom u filmu "Smrdljiva bajka", posle 16 godina pauze u karijeri. Poput Šilje iz "Sivog doma", učio je, ovaj put u stvarnosti, kako da nastavi život uprkos svojoj kriminalnoj prošlosti.

Glumca koga je život stavio u ulogu antiheroja, publika  je i dalje volela. Laušević je, za njih bio bard glumišta.

Poslednjih godina zapažene su mu bile uloge u serijama "Aleksandar od Jugoslavije", "Vreme zla", i "Kalkanski krugovi", čiji je poslednji treći deo u montaži i treba da se emituje. Poslednji put, Laušević se na sceni pojavio 11. oktobra, u filmu "Heroji Halijarda".

Bio je, kažu, strastveni navijač Lovćena Cetinje, jednom je i kidnapovan - u avionu koji je 1981. godine otet na liniji Podgorica- Beograd. Odbio je i milione Anđeline Džoli, ne želeći da igra u filmovima protiv srpskog naroda.

U Americi je radio kao moler i drugovao sa Vladom Divcem i Peđom Stojakovićem. Dva puta se ženio i ima troje dece.

"A šta je drugo život, nego čekanje smrti", pitao se voljeni lik srpske kinematografije i teatra.

Njegov život, ipak je bio daleko od prostog čekanja smrti. Bila je to burna drama sa snažnim, gotovo epskim zaokretima.

Odigrao je opet celu predstavu. Sada je zauvek otišao sa scene. Publika, ipak i dalje aplaudira.

image