
Dva lica cenzure u Švedskoj: Slučaj "Nordik tajmsa"

Cenzura na Zapadu je retko direktna, ali ima isti rezultat, kaže Markus Anderson, urednik nezavisnih portala "Nordik tajms" i "Nja dagbladet" koji se trenutno bore protiv neopravdane blokade bankovnih računa.
Osnovane 2012. kao istinski nezavistan list, "Nja dagbladet" (Nove dnevne novine) su retkost u švedskom medijskom prostoru, objasnio je Anderson u intervjuu za portal "Igl aj eksplor".

"Nismo deo velike medijske grupe, nismo u vlasništvu rizičnog kapitala ili industrijskih interesa, niti smo povezani sa bilo kojom političkom strankom, ni u Švedskoj ni u inostranstvu", kaže on.
Ideja je bila da se ponudi ozbiljno novinarstvo koje "pomaže ljudima da se snađu, donose bolje odluke i dublje razumeju društvo", dodao je, a ne da se promoviše polarizacija ili jure klikovi. List se bavi raznim temama, od zdravlja i kulture do geopolitike i sukoba u svetu.
Kasnije je osnovan i "Nordik tajms" kao međunarodno izdanje na engleskom jeziku, sa sličnim pristupom ali odvojenim profilom, publikom i saradnicima.

Iako su oba lista ispunjavala sve kriterijume za državne subvencije, one su im uskraćene, što ilustruje kako švedski sistem funkcioniše u praksi: čak i formalno neutralni mehanizmi mogu se koristiti protiv nečega što se ne uklapa u dominantni diskurs, kaže Anderson.
Mediji uglavnom forsiraju određenu međunarodnu sliku Švedske kao moralnog uzora, veoma pravno sigurne zemlje i neke vrste humanitarne savesti sveta, dok prikrivaju "ozbiljne društvene probleme, uključujući porast kriminala, nesigurnost i posledice izuzetno neodgovorne migracione politike", naveo je novinar.
"Nordik tajms" i "Nja dagbladet" se trude da imaju neutralan, činjeničan i nezavisan stav, ali "u Švedskoj se čak i neutralnost često smatra neprihvatljivom ukoliko dovodi u pitanje zvanični zapadni narativ", kaže Anderson.
Oba lista našla su se u krizi kada je Lenšferšekringar banka odlučila da im prvo zamrzne, a onda zatvori račune krajem 2022. godine. Bez računa su ostali i Anderson i urednik vesti Isak Boman.
"Praktično smo bili na samo nekoliko dana od tehničkog bankrota", izjavio je Anderson.
Njegova medijska kuća uspela je da pronađe alternativu, ali je pokrenula tužbu protiv banke jer smatra da se radi o protivzakonitom pritisku na štampu. Anderson kaže da se banka pozivala na procedure o "poznavanju klijenta" od njih tražila obimnu dokumentaciju, koju su uz velike muke podneli, ali uzalud.
"Nije bilo policijske prijave, krivične optužbe niti bilo čega što bi banka mogla da pokaže kao protivzakonito ili suprotno sopstvenim pravilima", naveo je Anderson.
Još sumnjivije je što se proces otegao već više od tri godine, jer se ročišta stalno odlažu. Sudovi su zauzeti upravo kriminalom o kojem su "Nju dagbladet" izveštavale, a za koji se švedski mediji prave da ne postoji.

Anderson smatra da ovo sve skupa "više liči na intervenciju nekog aktera sa značajnim resursima ili uticajem", bilo vlasti u Stokholmu bilo NATO, u koji je Švedska ušla 2024.
"Švedska već dugo ima snažne neformalne strukture moći i duboke veze sa američkim strateškim interesima. Brz put zemlje ka NATO-u pokazuje koliko je ta orijentacija postala jaka", naveo je Anderson.
On kaže da banke u Švedskoj poslednjih godina sve više pritiskaju pojedince i mala preduzeća, vršeći tako "neformalnu" cenzuru u ime centara moći. Ono malo nezavisnih novinara se zbog toga samocenzuriše, jer zna koje su teme "opasne" i ne smeju se doticati.
"Cenzura na Zapadu često ima prijateljsko lice. Ne pojavljuje se uvek kao formalna zabrana na papiru", zaključio je Anderson. "Efekat je, ipak, isti".




