
Nemačkom vlada "rimski" prokonzul: Šta kancelar Merc zna i zašto o tome ćuti

Ne prođe nijedan dan a da nemački kancelar Merc ne uporedi liderku Alternative za Nemačku (AfD) Alis Vajdel sa pokojnim nacističkim firerom Adolfom Hitlerom. I da ne pokušava, svim sredstvima, zakonitim ili protivzakonitim (njemu je savršeno svejedno), da zabrani AfD.
Alis Vajdel je zabrinuta. Ozbiljno zabrinuta. Ne zbog Mercovih pretnji, već zato što liderka AfD-a, stranke koja brzo raste širom Nemačke a ne samo na istoku, vidi konkretnu pretnju koja se nadvija nad zemljom. Ona je uplašena zbog toga što Nemačka hrli u rat sa Rusijom.
To je linija na kojoj tvrdoglavo insistira kancelar Merc. Inspirisana od strane Mercovih poslodavaca: izuzetno moćne investicionog fonda "BlekRok", gde je Merc bio direktor za Evropu, piše italijanski pisac Andrea Marćiljano za sajt "Elektomagacine", pre nego što je poslat, poput rimskog prokonzula, da upravlja nemačkom politikom.
Čudni dani. I veoma čudne demokrate, koje nastavljaju da sprovode ideje pokojnog kancelara Hitlera tamo gde je on stao.
Da li je Merc uopšte učio istoriju i zna li kako se završila Hitlerova, nazovimo je tako, avantura? Nesumnjivo zna. Njegov deda i otac bili su nacisti.
Čudna vremena u Nemačkoj
Zaista, živimo u čudna vremena, vremena u kojima, pevao je veliki nemački pesnik Bertold Breht početkom 30-ih godina prošlog veka, bezazlena reč može postati glupa.
I biće, nema sumnje, još čudnija.
Čudna vremena, u kojima se čudni "neonacisti" iz AfD-a žele mir i slobodnu trgovinu sa Rusijom. I veoma čudne "demokrate", koje, po svaku cenu, nastoje da izazovu sukob sa Rusijom, koji bi imao razorne posledice za nemački narod, kojim, inače, loše upravljaju.

Prema mišljenju italijanskog pisca, izuzetno je glupo govoriti o Mercu kao o opasnom nacisti, ili čak o novom Hitleru, jer "stari firer", sa svim svojim manama – ili "Mazalo", kako ga je zvao pesnik Breht – nije poticao iz visokih međunarodnih finansija. Nije bio "sivi kancelar", mišje boje, zaposlen u "BlekRoku".
Zašto glupo, ako je "stari firer", kao što možemo pročitati u zloglasnom "Majn kampfu", smatrao svaki rat, koji bi Nemačka povela sa Rusijom protiv Zapada, za "zločin"?
U suprotnom smeru, ka Rusiji i Istoku, bio bi, valjda, potpuno opravdan.
Potrebne su nove potrošne snage za Ukrajinu
I Hitler je imao svoj poseban "investicioni fond", "BlekRok" svog doba. Na primer, američke fabrike "Ford" i "Dženeral motors", koje su ga temeljno opremile za predstojeći rat sa Staljinovom Rusijom. Kada su se, u junu 1944, kažu, američki vojnici iskrcali u Normandiji, bili su veoma zatečeni onim šta su videli: Nemci su raspolagali istom opremom i veoma sličnim naoružanjem kao i oni.
O Hitlerovim vezama sa američkim kapitalom pisala je čak i američka štampa.
Neko može biti i fašista (nacista) i klanjati se Zapadu. Poželjno je, u stvari, i jedno i drugo. I Hitler je, poput Merca, zaljubljeno gledao u Zapad. Samo što su se stvari nešto kasnije otele kontroli...
Razlozi koji pokreću kancelara Merca nisu nimalo "specifični", kao ni motivi koji pokreću njegove "gospodare". Nemačka već dugo snabdeva Kijev oružjem, raketama, dronovima... I već je poslala veliki broj takozvanih savetnika u Ukrajinu.
Isto to je radila Nemačka još u Prvom svetskom ratu. Ukrajina je prvi put proglasila "nezavisnost" 1918. godine, ali to je, baš kao i danas, bio puki nemački protektorat, u kome je Hetman, tadašnji Zelenski, "ukrajinstvovao", sve dok i njega i njegovu paradržavu, nisu zbrisale "zli boljševici".
O tome se čitalac može obavestiti ukoliko pročita roman "Bela garda" Mihaila Bulgakova, velikog ruskog pisca, poreklom iz Ukrajine...
Mercovi "gospodari" su sada shvatili da je Zelenski u Ukrajini sada na izmaku snage, ako ne i nešto gore, kaže Marćiljano. Ukoliko žele da se rat nastavi, potrebne su nove, nemačke snage. Potrošne snage, dodaje ovaj autor.
Šta Merc zna o sabotaži nad "Severnim tokom"
Zato Nemačka danas vri. Nemci (naravno, izuzev notornih nacista), odnosno velika većina Nemaca, ne želi novi rat sa Rusijom.
Zbog toga se u Nemačkoj ponovo otvaraju mnoga, po kancelara Merca bolna, neprijatna pitanja. Primerice, zašto nemačka istraga o sabotaži na Severnom toku i danas tapka u mestu.
Šta Merc zna o terorističkom napadu na "Severni tok" (a trebalo bi da zna mnogo)? Zašto on i drugi nemački političari o tome ćute? Pitanje je retoričke prirode.
Da li su CDU/CSU i SPD saučesnici terorista, pita sajt "Unzer Miteleurope".
Parlamentarna frakcija AfD-a u Bundestagu traži da se povodom miniranja "Severnog toka" hitno obrazuje istražna komisija, čiji je cilj da se temeljno istraže okolnosti napada. Umesto da dobiju jasne i definitivne odgovore od vlasti, nemački građani se suočavaju sa mukom tišine. Sa pravim zavetom ćutanja.
Kritike su usmerene pre svega na CDU/CSU i SPD. Prema saopštenju AfD-a, ove dve stranke se opiru svakom pokušaju pokretanja istinske i nezavisne istrage. A takva pitanja u demokratskoj Nemačkoj ne smeju da budu tabu.
Vladajuće stranke štite teroriste
"Zahtevamo rasvetljavanje jednog od najozbiljnijih napada na infrastrukturu posleratne Nemačke. Napad na nacionalni suverenitet ne može proći nekažnjeno", saopštila je AfD.
Pored toga, u saopštenju za štampu je objavljena izjava potpredsednika ove parlamentarne grupe i portparola za spoljnu politiku AfD, Markusa Fronmajera: "Istražni odbor mora da utvrdi šta je nemačka vlada znala, kada je to znala, da li je bila upozorena pre napada, da li su, i u kojoj meri, ukrajinske državne službe bile umešane u napad i zašto nemačka vlada ćuti uprkos do sada prikupljenim obaveštajnim podacima."
Ako se dokaže umešanost bilo koje države, Nemačka, takođe, dodaje se u saopštenju, mora da zahteva odštetu.
Ova inicijativa će, tvrdi ovaj sajt, verovatno ponovo pokrenuti debatu oko "Severnog toka". Mnogi građani još uvek čekaju jasne odgovore o tome ko stoji iza ovog napada.
Ostaje, međutim, na kraju jedno gorko pitanje: "Zašto vladajuće stranke štite teroriste?" I dodaje ovaj sajt: "Da li je razlog to što su potpuno podređene Sjedinjenim Američkim Državama? Ili su i same umešane? Ili, i jedno i drugo?"





