Svet

Kako rasplesti kijevski Gordijev čvor: Ko želi mir, a ko nastavak sukoba u Ukrajini

Vašington možda želi mir u Ukrajini, ali ne zna kako da ga postigne. S druge strane, nema ništa ni protiv toga da se sukob nastavi, ali tuđim rukama i tuđim novcem. I da pri tom ponešto zaradi
Kako rasplesti kijevski Gordijev čvor: Ko želi mir, a ko nastavak sukoba u Ukrajini© Фото РИА Новости/Сергеј Бобиљов

Mnogi (pro)zapadni analitičari bili su iznenađeni kada je Kristijan Šmit, visoki komesar Evropske unije koji je gotovo pet godina upravljao Bosnom i Hercegovinom, podneo ostavku. Za mnoge Srbe iz BiH, Šmit je bio samo hibridni nusprodukt nacističke, austrougarske i neofašističke ideologije – prilično neuspela kombinacija, besmislena forma.

Šmit, koji u Republici Srpskoj nije bio priznat za visokog predstavnika, izjavio je da je odluku da se povuče sa te funkcije doneo zbog "ogromnog i iznenađujućeg" pritiska iz SAD.

Njegov glavni protivnik bio je Milorad Dodik. "Pre nekog vremena, na konferenciji za novinare sa ruskim ministrom spoljnih poslova, nazvao me je gaulajterom. Jedan od njegovih ljudi, koji je ministar ovde u Bosni, poslao mi je SS kacigu...", rekao je Šmit.

U stvari, Šmit je, kako kaže Emir Kusturica, bio samo "novi (Oskar) Poćorek" – bivši austrougarski general, guverner Bosne i Hercegovine i komandant austrougarske Balkanske vojske na početku Prvog svetskog rata. Bio je glavni arhitekta austrougarskih vojnih operacija protiv Kraljevine Srbije 1914. godine, koje su ubrzo doživele potpuni slom. 

Tramp odustaje od rata u Pridnjestrovlju i Bosni i Hercegovini

U stvari, Tramp je uskratio podršku Šmitu, piše poznati francuski publicista Tijeri Mejsan na sajtu "Volternet". Za to vreme, njegov bivši sekretar za nacionalnu bezbednost, general Majkl Flin, organizuje američke investicije u Republici Srpskoj.

Tramp je počeo da povlači trupe iz Evrope i odustaje od rata koji je Pentagon planirao da proširi na Pridnjestrovlje i Bosnu i Hercegovinu, tvrdi Mejsan. Najavio je da će povući najmanje 5.000 vojnika iz Nemačke. S druge strane, ruski predsednik Putin je dekretom dodelio rusko državljanstvo svakom punoletnom stanovniku Pridnjestrovlja koji to zatraži.

Ovi događaji ukazuju na to da SAD žele mir u Ukrajini, koji priznaje celu Novorusiju kao rusku, dodaje poznati francuski publicista. To je, naravno, i istorijski i kulturno opravdano. Za sada, smatra Mejsan, ruske snage nemaju nameru da oslobode Odesu. Međutim, budući mirovni sporazum bi to mogao da prizna.

Promene teku sporo, ali se ipak dešavaju. Kompromis postignut između Trampa i Putina 15. avgusta prošle godine u Enkoridžu, gde se razgovaralo o postizanju mira u Ukrajini, dodaje on, još se nije materijalizovao.

Zašto?

Vašington nije uspeo u tome, jer je hteo da i dalje prodaje oružje Evropljanima. Zbog interesa američkog vojno-industrijskog kompleksa.

Tresla se planina, rodio se miš

Prepreke nisu one koje je nova administracija u Vašingtonu očekivala, tvrdi francuski novinar: Ukrajina (u stvari, hunta u Kijevu) odbija da sarađuje, Nemačka i Britanija se otvoreno pripremaju na rat sa Rusijom. To je, između ostalog, pokazala poseta britanskog kralja Čarlsa Trećeg Trampu – Čarls je tražio od Trampa da se ponovo uključi u rat u Ukrajini.

Vašington možda želi mir u Ukrajini, ali ne zna kako da ga postigne. S druge strane, nema ništa ni protiv toga da se rat nastavi, ali tuđim rukama i tuđim novcem. I da pri tom ponešto zaradi.

U međuvremenu, desile su se neke bitne stvari. Prva među njima je Trampova poseta Pekingu, koja je, i na Istoku i na Zapadu jednoglasno ocenjena kao potpuni promašaj.

Tresla se planina, zabeležio je jedan zapadni analitičar, ali rodio se miš.

Šta povezuje Kinu i Rusiju

Tramp je, u najmanju ruku, priznao svom kolegi Si Đinpingu, da mu je ravan. Još od Drugog svetskog rata, svaki američki predsednik se smatrao superiornijim od drugih, jer je bio najmoćniji i najbogatiji, dodaje Mejsan.

Suprotno tome, iz kineske perspektive, Si Đinping sebe smatra ravnim ne samo Trampu, već i svakom od svojih kolega. Kinezi jednostavno ne veruju u to da vas posedovanje većih resursa čini superiornijim, podvlači francuski publicista, i dodaje: "Ovaj koncept hijerarhije između država je čisto zapadnjački."

Mnogo značajniji događaj je to što je, već sledeće nedelje, predsednik Rusije Putin posetio Peking. Zapadni komentatori su tvrdili da Kinezi drže Ruse kao taoce. Ali, to samo pokazuje potpuno nerazumevanje njihovog odnosa, piše on, jer to nije proizvod njihovih interesa, već njihove zajedničke istorije.

Svako je do sada mogao da nauči nešto iz ponašanja zapadnjaka. Drugi svetski rat bio je za Rusiju pokušaj istrebljenja Slovena, dodaje Mejsan, svih Slovena, a ne samo Rusa.

Kina je imala slična iskustva sa japanskim imperijalizmom (fašizmom). O tome svedoče kineske žrtve, koje se mere u milionima. I Kinezi i Rusi su zaključili da im se mogu odupreti samo ako ostanu ujedinjeni.

Zato je apsurdno američko očekivanje da se ponovi ono što su uradili Ričard Nikson i Henri Kisindžer uradili 1972. godine: razdvajanje dve države.

Razdvoji, pa vladaj.

Takozvano nemačko ujedinjenje je samo iluzija

I ovde, suprotno onome što verujemo, teškoće nisu tamo gde ih mi vidimo. Tri glavne prepreke na putu do mira, trajnog mira u Ukrajini su, tvrdi Mejsan priznavanje nacističke ideologije sadašnje vlade u Kijevu i denacifikacija Ukrajine; priznavanje nedemokratske prirode ponovnog ujedinjenja Nemačke i nezavisnosti Istočne Nemačke; i, na koncu, priznavanje antiruske opsesije Britanije i demontaža evropske odbrambene unije pre nego što se ona definitivno formira.

Međutim, kao što je nedavno izjavio Dmitrij Medvedev, potpredsednik Saveta bezbednosti Ruske Federacije, ponovno ujedinjenje Nemačke je samo iluzija. Zapadni Nemci nikada o tome nisu pitali Istočne Nemce. Prema međunarodnom pravu, ponovno ujedinjenje je nevažeće, podvlači Mejsan.

Uostalom, savezni izbori 2025. godine doveli su do suprotnih rezultata u bivšoj Zapadnoj i Istočnoj Nemačkoj. Zapadni Nemci su glasali za CDU ili SPD, dok su Istočni Nemci glasali za AfD.

To je jedini razlog zašto su prve dve stranke klasifikovane kao "demokratske", a treća kao "krajnje desna".

Kancelarija CIA u ukrajinskom parlamentu

Zapadne sile i dalje tvrde da je u korenu sukoba u Ukrajini pokušaj aneksije i početak širenja Rusije na Zapad. Ali, Moskva nije izvršila invaziju na svog suseda, već je samo sprovela Rezoluciju 2202, koju garantuje Savet bezbednosti.

Tvrditi da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu je naprosto apsurdno, konstatuje Mejsan, jer svi znamo da je Rusija intervenisala da bi okončala genocid, u skladu sa rezolucijom SB.

Osim toga, sadašnja ukrajinska vlada je nelegitimna. Mandat Zelenskog je odavno istekao. Svaka tri meseca on produžava vanredno stanje, koje nema nikakvu drugu svrhu osim da spreči nove izbore. On je ekspozitura Zapada, neka vrsta Kristijana Šmita. Ili, novi Poćorek. Poslušni klovn.

Vrhovna rada (ukrajinski parlament) je podjednako problematična. Samo trećina članova učestvuje na zasedanjima. Čime se bave ti poslanici i da li su još uvek u Ukrajini?

Svi zakoni koje izglasava Rada su takođe nelegitimni. Na primer, Rada je izglasala zakon o uništavanju sto miliona knjiga – na osnovu toga što su ih potpisali ruski autori ili ih štampali u Rusiji, bez obzira da li su u pitanju savremeni autori ili književni klasici.

Takođe, ovaj parlament je zabranio glavnu crkvu u zemlji i sve opozicione stranke. Štaviše, unutar same Rade postoji kancelarija CIA, koja izrađuje sve zakone. Prisutni članovi ih jednostavno ratifikuju.

Na vlasti u Kijevu je zapravo kleptokratija, povezana sa onom u Briselu. Svi oni enormno profitiraju od sukoba u Ukrajini, i zato njihov cilj nije okončanje rata, već njegovo nastavljanje, po svaku cenu.

Ukrajini sledi denacifikacija

Primarni zahtev Rusije je denacifikacija Ukrajine. To je predsednik Putin izjavio kada je pokrenuo Specijalnu vojnu operaciju.

Iz ruske perspektive, ovo je neosporno. Ono što danas definiše identitet Ruske Federacije, smatra francuski publicista, nije sećanje na Katarinu Veliku, već na sovjetsku borbu protiv nacizma, a cilj nacističke ideologije bio je uništenje celokupnog slovenskog stanovništva, kao što je objašnjeno u "Majn kampfu".

Ipak, nelegitimna administracija Zelenskog odbija denacifikaciju. Danas postoje brojni spomenici koji veličaju naciste i njihove saradnike, "fundamentalne nacionaliste", kaže Mejsan, i dodaje: "Istoriju Ukrajine su u potpunosti prepisali ti 'nacionalisti', uz pomoć britanskog MI6 i američke CIA, nakon Drugog svetskog rata."

Ova propaganda ima za cilj da nas navede da poverujemo da su se "banderovci" borili protiv nacista, što je apsolutno netačno. Kako piše Mejsan: "Ne, banderovci su bili nacisti."

Taj "fundamentalni nacionalizam" – u stvari, banderovština – pretvorio je Ukrajinu u zemlju 404. Zemlju koju je napustila polovina njenog stanovništva. Zemlju bez industrije, bez privrede... Zemlju bez predsednika i bez skupštine. Reći da takva Ukrajina pobeđuje je cinizam prvog reda.  

Za to je odgovoran Zapad, koji su je gurnuli u rat sa Rusijom. Svi ti Mercovi, Starmeri, Makroni zaslužuju neki novi Nirnberg. O novim banderovcima da ne govorimo.

image
Live