Svet

Tenkovi za Evropu: Zašto Brisel sve više računa na Južnu Koreju

Od haubica i raketnih sistema do digitalne trgovine – EU i Seul produbljuju saradnju u trenutku kada evropske zemlje ubrzano jačaju vojsku, a poverenje u američki bezbednosni kišobran slabi
Tenkovi za Evropu: Zašto Brisel sve više računa na Južnu KorejuGetty © Zerbor

Evropska unija i Južna Koreja održavaju danas prvi samit na najvišem nivou posle tri godine pauze, a u fokusu razgovora biće trgovina, tehnološka saradnja i, pre svega, odbrana. U trenutku kada Evropa ubrzano povećava vojnu potrošnju i traži nove partnere za naoružavanje, Seul se nametnuo kao jedan od najvažnijih dobavljača evropskih armija.

Predsednik Južne Koreje Li Džae Mjyng razgovaraće u Briselu sa predsednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen i predsednikom Evropskog saveta Antonijom Koštom. Očekuje se da dve strane pokrenu novo partnerstvo za konkurentnost, koje bi trebalo da unapredi saradnju u oblasti trgovine, investicija i ekonomske bezbednosti.

Međutim, iza ekonomskih tema krije se mnogo važnije pitanje – naoružavanje Evrope.

Južnokorejski proizvođači poslednjih godina postali su jedni od najvećih dobitnika evropskog talasa vojne potrošnje. Dok evropske zemlje nastoje da brzo popune zalihe i modernizuju armije, Seul nudi ono što mnogi zapadni proizvođači ne mogu – brzu isporuku i velike proizvodne kapacitete.

Najveći kupac južnokorejskog oružja postala je Poljska, koja je ugovorila kupovinu stotina tenkova K2 "blek panter", samohodnih haubica K9 "tander", višecevnih raketnih sistema K239 "čunmu" i borbenih aviona FA-50. Između 2022. i 2024. godine gotovo polovina ukupnog izvoza južnokorejskog naoružanja završila je upravo u Poljskoj.

Rumunija je takođe naručila desetine haubica K9 i vozila za dopunu municije, dok su Estonija, Norveška i Finska već nabavile južnokorejske artiljerijske sisteme.

Vojni analitičari ocenjuju da su zemlje istočne Evrope među prvima počele da traže alternativne izvore naoružanja nakon sukoba u Ukrajini. Južna Koreja je u tom trenutku ponudila sisteme koji zadovoljavaju NATO standarde, ali i rokove koje evropske fabrike često nisu mogle da ispune.

Istovremeno, Seul profitira i od rastuće zabrinutosti evropskih saveznika zbog buduće uloge Sjedinjenih Američkih Država u evropskoj bezbednosti. Povratak predsednika SAD Donalda Trampa u Belu kuću dodatno je pojačao raspravu o potrebi da Evropa razvije sopstvene odbrambene kapacitete i smanji zavisnost od Vašingtona.

Zbog toga se Južna Koreja sve češće pominje ne samo kao dobavljač oružja već i kao potencijalni strateški partner evropske odbrambene industrije.

U tom kontekstu posebno je zanimljiva izjava evropskog komesara za odbranu Andrijusa Kubilijusa da bi Južna Koreja jednog dana mogla da bude uključena u buduću Evropsku odbrambenu uniju, projekat o kojem se u Briselu sve intenzivnije razgovara.

Prema njegovim rečima, vrata takve strukture mogla bi da budu otvorena i za druge bliske partnere EU, poput Velike Britanije, Norveške, Ukrajine, Kanade i Turske.

Iako je Evropska unija pokrenula program SAFE vredan 150 milijardi evra za finansiranje nabavke naoružanja, pravila trenutno favorizuju evropske proizvođače. Kompanije iz zemalja koje nisu članice EU mogu da učestvuju sa najviše 35 odsto vrednosti sistema finansiranih iz tog fonda.

To pokazuje da Brisel želi da balansira između potrebe za brzim naoružavanjem i ambicije da izgradi sopstvenu vojnu industriju. Ipak, dosadašnji ugovori pokazuju da će Južna Koreja, bez obzira na ta ograničenja, ostati jedan od ključnih partnera Evrope u novoj trci za naoružanjem.

image
Live